- 1 -              Revd 4477/2021-2

Broj: Revd 4477/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. O. iz R., OIB …, II. tužitelja V. I. iz R., OIB …, III. tužitelja I. Č. iz R., OIB …, IV. tužiteljice I. D. iz R., OIB …, V. tužitelja M. D. iz R., OIB …, VI. tužitelja Z. K. iz V., M., OIB …, VII. tužitelja Š. B. iz R., OIB …, i VIII. tužitelja Ž. I. iz D., OIB …, koje zastupaju punomoćnici V. P. i J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika U. - S. D. d.d. u stečaju, P., OIB … (kao pravnog slijednika: ... M. – M. i d. d.d., R., OIB …), kojeg zastupa stečajna upraviteljica A. G. D., radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-831/2020-2 od 23. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1033/14-53 od 8. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-831/2020-2 od 23. veljače 2021. pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 – dalje: ZPP).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti prijedlog kao nedopušten, uz dosudu troškova za odgovor na prijedlog.

3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Naprotiv, pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno je s pravnim shvaćanjem izraženim u brojnim revizijskim odlukama, među ostalima i onima na koje se i podnositelj u obrazloženju prijedloga poziva prema kojem „(...) nije moguće odricanje od prava kojeg još nema (koje nije nastalo). Određena osoba može se odreći nečega što ima (što joj pripada), a ne nečega što nema (što joj ne pripada). Budući je nastanak prava na otpremninu u smislu čl. 125. ZR vezano uz otkaz ugovor o radu, ono ne može nastati prije nego je poslodavac otkazao ugovor o radu, pa se prije toga radnik ne može odreći prava na otpremninu jer tog prava još nema“ (br. Revr-142/07 i Revr-76/09).

4. U konkretnom slučaju tužitelji su Sporazum kojim je uređena visina otpremnine potpisali 31. listopada 2013., odnosno istoga dana kada im je prema Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga prestao radni odnos kod tuženika i na koji dan je zapravo istekao otkazni rok. Dakle, tužitelji se nisu odrekli prava na dio otpremnine prije otkaza ugovora o radu.

5. Treće pitanje iz prijedloga za dopuštenje, kao ni razlozi kojima se to pitanje obrazlaže, ne mogu opravdati intervenciju revizijskog suda jer već po svom sadržaju to nije pravno pitanje u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP-a koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, riječ je o pitanju kojim tužitelji zapravo kroz vlastitu i subjektivnu ocjenu dokaza (članak 8. ZPP), osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, izražavajući time svoje nezadovoljstvo s činjeničnim utvrđenjem, što se u revizijskom dijelu postupka više ne može preispitivati.

6. Osim toga, pozivanje na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 1340/16 od 25. siječnja 2019. u istovrsnom predmetu, kojom je ukinuta ranija prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, nije razlog koji bi, u smislu članka 385.a ZPP-a, opravdao važnost postavljenog pitanja.

7. Slijedom svega navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. te članka 387. stavak 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

8. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. studenoga 2021.