1

Poslovni broj: 7 Us I-804/2021-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-804/2021-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

   

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara, zastupan po opunomoćeniku V. Č., direktoru DP E. V., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, dana 3. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/21-01/213, URBROJ: 513-04-21-2 od 20. svibnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave V. KLASA: UP/I-410-20/2020-001/01702, URBROJ: 513-007-16-02-2020-0003 od 15. prosinca 2020.

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/21-01/213, URBROJ: 513-04-21-2 od 20. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave V. KLASA: UP/I-410-20/2020-001/01702, URBROJ: 513-007-16-02-2020-0003 od 15. prosinca 2020. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.883,25  kuna i na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu 116,49 kuna.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je pobijano rješenje tuženika doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te povrede pravila postupka. Navodi kako porezno tijelo u poreznim rješenjima nije utvrdilo da je Republika Hrvatska posredni osnivač tužitelja, slijedom čega bi se u konkretnom slučaju trebalo primijeniti porezno oslobođenje prema članku 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. Ističe kako je iz sudskog registra razvidno da je jedini neposredni osnivač tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37 (dalje: HEP d.d.), te da je iz sudskog registra također vidljivo da je jedini osnivač odnosno dioničar HEP d.d. upravo Republika Hrvatska, iz čega proizlazi da je Republika Hrvatska krajnji osnivač tužitelja. Navodi da ukoliko bi se odredba članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina tumačila strogo nomotehnički, tada ne bi bilo osnove za oslobođenje od plaćanja poreza. Smatra da istu odredbu ne bi trebalo tumačiti strogo nomotehnički već prema njezinom smislu, odnosno cilju koji se tom odredbom želio postići, a cilj odredbe je izbjegavanje apsurdne situacije u kojoj Republika Hrvatska sama sebi plaća porez na promet nekretnina za nekretninu koju je stekla u vlasništvo. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. i U-III-2767/2014 od 18. prosinca 2018. Nadalje, navodi da je osnovan od HEP d.d. temeljem odluke o osnivanju društva od dana 10. lipnja 2002., a sukladno odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj: 68/01), kojom je bilo propisano da će HEP d.d. do dana početka primjene tog zakona, uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske osnovati trgovačko društvo koje će obavljati djelatnost vođenja energetskog sustava, što znači da je Republika Hrvatska citiranom odredbom Zakona o tržištu električne energije, društvu HEP d. d. propisala obvezu osnivanja tužitelja, iz čega proizlazi da je tužitelja posredno osnovala Republika Hrvatska, putem društva HEP d.d., čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska. Smatra da se obavljanjem djelatnosti tužitelja ostvaruje cilj Republike Hrvatske slijedom čega je nelogično tumačenje da, u slučaju kada je tužitelj osnovan od strane drugog društva kojem je osnivač Republika Hrvatska, ne postoji osnova za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina sukladno članku 13. Zakona o porezu na promet nekretnina. S obzirom na navedeno predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 15. prosinca 2020.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.    

4. Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

           5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže istome.

           6.Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

           7. Iz sadržaja spisa upravnog postupka proizlazi kako je predmet oporezivanja u konkretnom slučaju stjecanje nekretnine na temelju Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog 3. rujna 2020. između tužitelja, kao obdarenika i B. o. d.o.o. iz O. kao darovatelja, predmet kojeg je nekretnina označena kao k.č.br. … , površine 49 m2, upisana u zk.ul.br. … k.o. O. na kojoj će biti izgrađena MTS 10(20)/0,4 kV O. O.

           8. Osnovica poreza na promet nekretnina utvrđena je u skladu sa odredbom članka 9. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18.) u iznosu od 3.883,25 kn.

9. Nadalje, uvidom u Sudski registar Trgovačkog suda u Z. utvrđeno je da je jedini osnivač tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 37.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj oslobođen obveze poreza na promet nekretnina sukladno članku 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina kojom je propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fondacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, Crveni križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

11. Prema shvaćanju ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako tužitelj ne ispunjava uvjete propisane citiranom odredbom članka 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina za oslobođenje obveze plaćanja poreza na promet nekretnina, obzirom da osnivač pravne osobe tužitelja nije Republika Hrvatska, već Hrvatska elektroprivreda d.d., slijedom čega je pravilno porezno tijelo utvrdilo kako je tužitelj obveznik poreza na promet nekretnina.

12. Naime, Sud je stajališta kako je namjera zakonodavca, temeljem odredbe  članka 13. točke 1. Zakona, bila da od plaćanja poreza na promet nekretnina oslobodi pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, a iz izvatka iz sudskog registra proizlazi kako osnivač tužitelja nije Republika Hrvatska, već Hrvatska elektroprivreda d.d. Navedenom odredbom, kao kriterij za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, nije propisano da porez ne plaćaju pravne osobe koje obavljaju djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, niti eventualno kriterij da li Republika Hrvatska posjeduje dionice nekog  trgovačkog društva tj. da li je isto u vlasništvu/suvlasništvu RH-a.

13. Dakle, zakonodavac osim kriterija da je Republika Hrvatska jedini osnivač, nije naveo druge kriterije za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, stoga tužbeni  navod da tužitelj u okviru svoje registrirane djelatnosti ostvaruje cilj Republike Hrvatske, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

14. Naime, pored samog nomotehničkog tumačenja navedene odredbe, koja, kako i sam tužitelj ističe, ne daje mjesta primjeni poreznog oslobođenja, ovaj sud ne nalazi da bi ta odredba ni logičkim tumačenjem imala neki drugi smisao odnosno cilj od onoga koji je propisan, a to je da se poreza oslobađaju samo pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska.

15. Stoga, prema shvaćanju ovoga suda, izraženo stajalište poreznih tijela da tužitelj u konkretnom slučaju ne ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina ne predstavlja pretjerani formalizam u tumačenju i primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o porezu na promet nekretnina koji bi bio u suprotnosti sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odluci broj U-III-2767/2014 od 18. prosinca 2014. Ovakvo pravno shvaćanje je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-1870/20-2 od 3. lipnja 2020.).

16. Dakle, budući da je osporavano rješenje tuženika od 20. svibnja 2021. utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 3. studenog 2021.

                                                                                                                   Sutkinja

Jasenka Beker, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).