- 1 -              Gž 6/2019-6

Broj: Gž 6/2019-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja S. H. G., Austrija, M., OIB …, zastupana po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke P. d.o.o., Z., OIB …, radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi protustranke podnesene protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-368/2018 od 15. veljače 2019., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba protustranke P. d.o.o., Z., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-368/2018 od 15. veljače 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem priznata je i izjednačena s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj presuda Arbitražnog suda u sklopu Burze za poljoprivredne proizvode u B. broj … od 1. kolovoza 2018. kojim je protivniku predlagatelja naloženo da predlagatelju priznanja plati 23.199,54 EUR sa 8,5 % kamata na 15.039,54 EUR-a koje teku od 23. prosinca 2017., te na iznos od 8.160,00 EUR-a koji teku od 20. siječnja 2018., kao i troškove u vrijednosti od 10.130,00 EUR-a (koji uključuje porez na promet u vrijednosti od 1.492,91 EUR-a i gotovinske izdatke u vrijednosti od 1.172,57 EUR-a).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja protivnik osiguranja podnio je žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge uz prijedlog da se poništi pobijano rješenje.

3. Predlagatelj osiguranja podnio je odgovor na žalbu u kojem ističe da se razlozi koje ističe nisu oni na temelju kojih bi se moglo odbiti priznanje stranog arbitražnog pravorijeka (tvrdnje o meritumu spora) a da preostali navodi nisu osnovani. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te utvrdio da je pobijanim rješenjem pravilno odlučeno o osnovanosti zahtjeva predlagatelja za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka.

6. Predmet postupka je priznanje stranog arbitražnog pravorijeka koji je donesen od strane arbitražnog suda Robne burze u B. nakon provedenog arbitražnog postupka u kojem sukao stranke sudjelovali predlagatelj i protivnik osiguranja.

7. Prvostupanjski sud je uvidom u Ugovor sklopljen između predlagatelja i protivnika priznanja od 28. lipnja 2017. utvrdio da su stranke ugovorile klauzulu o arbitraži na način da o svim sporovima koji iz njih proizlaze, uz isključenje redovnog pravnog postupka, odlučuje arbitražni sud Robne burze u B. koja mora primjenjivati austrijski zakon. Budući da se radi o odluci koja se odnosi na gospodarsku djelatnost (trgovački sporovi), sud smatra da je predmet spora aribtrabilan po pravu Republike Hrvatske. Nadalje, sud nalazi da nema razloga da bi pravorijek bio protivan javnom poretku Republike Hrvatske, odnosno da je došlo do povrede neke kogentne norme.

8. Člankom 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine", broj 88/2001 - dalje: ZA) propisano je da će se strani pravorijek priznat i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. toč. 1. ovoga Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit ako sud utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

9. Člankom 36. st. 2. ZA propisano je da pravorijek može poništiti sud iz čl. 43. stavka samo ako stranka koja podnese tužbu dokaže da ugovor o arbitražinije uopće bio sklopljen ili da nije bio valjan, da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u sporu ili da stranka nije bila uredno zastupana, da stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom, da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži, s time da se, ako se odluka o predmetima koji su podvrgnuti arbitraži može odvojiti od onih koja joj nisu podvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje se odnose na predmete koji nisu bili podvrgnuti arbitraži, da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka, da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba čl. 30. st. 3. i 5. ovoga Zakona. Nadalje, propisano je da ako sud nađe, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

10. Prvostupanjsku je sud utvrdio da su Ugovorom sklopljenim 28. lipnja 2017. predlagatelj i protivnika priznanja ugovorili klauzulu o arbitraži i da je predmet spora aribtrabilan po pravu Republike Hrvatske jer se radi o odluci koja se odnosi na gospodarsku djelatnost (trgovački sporovi). Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke bile sposobne zaključiti ugovor o arbitraži, da im nije bilo onemogućeno raspravljati pred arbitražnim sudom, da arbitražna odluka nije prekoračila granice ugovora o arbitraži, da sastav suda ili postupak nisu bili protivni pozitivnim propisima ili sporazumu stranaka te da je pravorijek obrazložen i potpisan.

11. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz citiranih zakonskih odredbi u smislu poništenja arbitražnog pravorijeka, s kojom ocjenom je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

12. Žalbeni navod protivnika predlagatelja da se predmetni pravorijek protivi javnom poretku Republike Hrvatske nije obrazložena niti jasna. Naime, u žalbi se spominje da je „u suprotnosti sa ustavnim pravom iz člankom 62. Ustavnog zakona”. Člankom 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisuju se uvjeti kad se može podnijeti ustavna tužba, što nije povezano niti utječe na ocjenu priznanja stranog arbitražnog pravorijeka.

13. Nije osnovan žalbeni navod protustranke da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u raspravi kad je iz pravorijeka vidljivo da bila zastupana po mag. G. K., odvjetniku u G.

14. Budući da u postupku priznanja strane arbitražne odluke sud nije ovlašten (ponovno) odlučivati i raspravljati o zahtjevima i navodima stranaka kojima je već pravomoćno odlučeno u arbitražnom pravorijeku, to preostali žalbeni navodi koji se prvenstveno odnose na pravilnu primjenu materijalnog prava i ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja – za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja nisu relevantni.

15. Stoga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 3. studenoga 2021.