- 1 -              Revd 4237/2021-2

Broj: Revd 4237/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja P. S. d.o.o. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika V. i o. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Z. te drugotuženika Grada Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1075/2020-2 od 13. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-1048/2015-76 od 3. srpnja 2020., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

I              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II              Prijedlog drugotuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1075/2020-2 od 13. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-1048/2015-76 od 3. srpnja 2020., prijedlog za dopuštenje revizije podnijeli su tužitelj i drugotuženik.

2. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. U odnosu na prijedlog tužitelja:

3.1. Iako tužitelj u prijedlogu navodi da prijedlog za dopuštenje revizije, osim zbog materijalnopravnih pitanja, podnosi i zbog postupovnopravnog pitanja, takvo pitanje nije određeno naznačio kako to izrijekom nalaže odredba članka 387. stavak 3. ZPP, pa  u odnosu na sadržaj tog dijela prijedloga nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda. 

3.2. U odnosu na materijalnopravna pitanja kojima tužitelj, pobijajući odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika, problematizira primjenu odredbe članka 23. stavak 2. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04, 82/06 i 138/06 – dalje: ZJC), valja reći da su u svakom slučaju u obrazloženju tih pitanja izloženi neodgovarajući razlozi važnosti. To stoga što je u konkretnom slučaju utvrđeno da se štetni događaj dogodio na javnoj cesti, razvrstanoj u županijske ceste, dok su sve odluke na koje se tužitelj u prijedlogu poziva (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-702/13 te odluke Županijskog suda u Splitu broj Gžx-99/12 i Gžx-335/11) donesene u primjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 i 82/04 – dalje: ZKG) budući da se u tim predmetima radilo o propustima u obavljanju komunalnih djelatnosti, odnosno održavanju javnih površina i nerazvrstanih cesta.

3.3. Slijedom toga, u odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I. izreke.

4. U odnosu na prijedlog drugotuženika:

4.1. Drugotuženik svojim pitanjima osporava zaključak nižestupanjskih sudova da bi on, unatoč tome što je obavljanje poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta (dio javnopravnih ovlaštenja koja se odnose na obavljanje komunalne djelatnosti) prenio na drugu pravnu osobu – društvo s ograničenom odgovornošću (čiji je osnivač i jedini član), bio odgovaran za štetu koja je proizašla iz propusta te (druge) pravne osobe da obavlja djelatnost koja spada u delegirani krug nadležnosti. Pritom se u obrazloženju pitanja poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2731/2018 od 30. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-313/05 od 23. veljače 2018.

4.2. Osim što iz samih pitanja ovog tuženika proizlazi da se ista odnose na odgovornost u obavljanju poslova održavanja nerazvrstanih cesta, kao komunalne djelatnosti, i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2731/2018 donesena je u primjeni ZKG i Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11), upravo s obzirom na to da je i u tom predmetu šteta nastala kao posljedica (ne)održavanja nerazvrstane ceste.

4.3. Dakle, jednako kao u i odnosu na prijedlog tužitelja, valja reći da pitanje odgovornosti u obavljanju komunalne djelatnosti (održavanja nerazvrstanih cesta) nije i ne može biti važno za odgovornost tuženika kod održavanja javnih cesta u smislu odredbi ZJC.

4.4. S druge strane, odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2101/14-2 od 14. ožujka 2017., u kojoj je izraženo shvaćanje o (objektivnoj) odgovornosti treće osobe kojoj je vlasnik povjerio (opasnu) stvar da se njome služi, ni na koji način nije primjenjiva u konkretnoj pravnoj stvari u kojoj je o odgovornosti drugotuženika odlučeno po osnovi krivnje (članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima  - „Narodne novine“ broj 35/05).

4.5. Slijedom navedenoga, ni u odnosu na prijedlog drugotuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.