1                                      Broj: Pž-3065/2019

 

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Pž-3065/2019

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, Koraljke Bašić i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika K. K., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika K. K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 20. rujna 2019., broj: 72. Pp P-3883/2019, na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                  Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika K. K. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

2.               Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljenik K. K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik K. K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.

 

2.               Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

 

3.               Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

 

4.               Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

5.               Žalba nije osnovana.

 

6.               Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.               Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

 

8.               Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju počinjenja prekršaja i ponavlja navode svoje obrane te da je sud neosnovano povjerovao policijskom službeniku.

 

9.               Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

 

10.           Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedoka policijskog službenika V. Z., jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza niti u njegovom iskazu ima znatnih proturječnosti, kako se to pokušava prikazati u žalbi.

 

11.           Naime, iz iskaza navedenog svjedoka, te ostalih provedenih dokaza, koji su u skladu sa iskazom navedenog svjedoka, proizlazi da je okrivljenik predmetne zgode upravljao osobnim vozilom xxxx kolnikom DC 1 na 17 km+800 m, te se na znak policijskog službenika danim pomoću pločice „STOP POLICIJA“ oglušio i nastavio vožnju u istom smjeru, povećavši brzinu kretanja svog vozila.

 

12.           Iskaz ovog svjedoka, a kojeg je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, s čime se slaže i ovaj Sud, ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.

 

13.           Osim iskaza navedenog svjedoka, kojem je sudac u cijelosti poklonio vjeru dajući za to razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, te uvida u materijalne dokaze, prvostupanjski sud je jasno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je proglašen krivim i zakonito kažnjen.

 

14.           Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

15.           Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16.           Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

17.           U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini propisanog posebnog zakonskog minimuma, te istu ovaj Sud smatra, razmjernu težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

18.           Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

19.           S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 300,00 kuna, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

20.           Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 3. studenog 2021.

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.