- 1 -              I Kž 627/2018-9

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 627/2018-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. A. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenog M. A. podnesenim protiv  rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2018. broj Kov-52/18, ispravljenog rješenjem istog suda od 14. lipnja 2021. broj Kov-52/18, u  sjednici održanoj 5. svibnja 2021. i 3. studenog 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog M. A..

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2018. broj Kov-52/18 temeljem odredbe članka 29. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) navedeni sud proglasio se nenadležnim za postupanje u kaznenom predmetu protiv optuženika M. A. i V. M. povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u V. broj K-DO-57/18 od 10. srpnja 2018. te je odlučeno da će se nakon pravomoćnosti toga rješenja spis dostaviti Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.-17., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje.

 

3. Žali se i okrivljeni M. A. putem branitelja, odvjetnika R. Č. zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.-17., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijano rješenje preinači na način da donese presudu kojom se optužba odbija, podredno da isto ukine i predmet vrati optužnom vijeću prvostupanjskog suda na ponovno odlučivanje.

 

4. Na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.-17. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Budući da je izvršenim uvidom u spis predmeta utvrđeno da postoji nesuglasje između napisanog i otpremljenog rješenja (list 1165 - 1166 spisa predmeta) i izvornika rješenja donesenog na sjednici optužnog vijeća 11. listopada 2018. (list 1164 spisa predmeta) to je spis Kov-52/18, uz dopis od 8. lipnja 2021., vraćen Županijskom sudu u Zagrebu kako bi rješenjem o ispravku napisanog i otpremljenog rješenja otklonio uočeno nesuglasje.

 

6. Postupajući po zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 14. lipnja 2021. broj Kov-52/18 (list 1172 spisa predmeta) ispravio rješenje tog istog suda od 11. listopada 2018. broj Kov-52/18, a koje je otpremljeno strankama te je otklonio uočeno nesuglasje, nakon čega je pod tim istim poslovnim brojem donio novo rješenje s učinjenim ispravcima (list 1178 spisa predmeta), protiv kojih stranke nisu izjavile posebne žalbe. Po pravomoćnosti navedenih rješenja spis predmeta je, uz popratni dopis, ponovno dostavljen ovom sudu na odluku povodom prethodno izjavljenih žalbi.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona državni odvjetnik ističe kako je optužnica Županijskog državnog odvjetništva u V. podignuta pred Županijskim sudom u Zagrebu protiv okrivljenika M. A. i V. M. zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11., pa se stoga radi o kaznenim djelima koja su voljom zakonodavca stavljena upravo u nadležnost županijskih sudova. Pri tome se poziva i na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. ožujka 2018. (pravilno bi bilo: 27. ožujka 2018.) smatrajući da se kazneni postupak koji je pokrenut pred Županijskim sudom u Zagrebu pred tim sudom ima i završiti jer je pred njime podignuta jedina važeća optužnica, dok je postupak koji je bio pokrenut po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Z. pravomoćno okončan odbijajućom presudom.

 

8.1. S druge strane okrivljeni M. A. smatra kako je Županijski sud u Zagrebu u sjednici optužnog vijeća trebao donijeti presudu kojom se optužba odbija, budući da je po njegovom mišljenju dana 3. rujna 2018. nastupila zastara kaznenog progona. Argumentirajući žalbene razloge navodi kako se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11. s danom 3. rujna 1996., pa je sukladno članku 81. stavku 1. KZ/11. propisan rok zastare od 20 godina, koji se u slučaju donošenja prvostupanjske presude, a što je ovdje bio slučaj, sukladno članku 81. stavku 3. KZ/11. produljuje za dodatne 2 godine. Stoga ukupni rok zastare, imajući u vidu navedenu odredbu, iznosi 22 godine, pa je u trenutku donošenja pobijanog rješenja, po mišljenju ovog žalitelja, već nastupila zastara kaznenog progona.

 

9. Međutim, nasuprot ovako izraženim stavovima državnog odvjetnika i okrivljenog M. A., prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako je u ovom konkretnom kaznenom predmetu, pa i u odnosu na potvrđivanje podnesene optužnice, stvarno i mjesno nadležan Općinski kazneni sud u Zagrebu te on treba postupati u nastavku ovog kaznenog postupka.

 

9.1. Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta nesporno proizlazi da se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio kazneni postupak protiv optuženog M. A. i optužene V. M. zbog kaznenih djela iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Z. broj KT-2045/97 od 8. veljače 2002. s izmjenama od 30. siječnja 2009., 27. veljače 2009., 13. prosinca 2010., 8. svibnja 2014. i 17. prosinca 2015. te je u tom predmetu donesena presuda broj K-731/16-11 od 15. studenog 2016., kojom je temeljem članka 452. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/ 12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP/08.-14.) optužba odbijena, a ista je postala pravomoćna 28. veljače 2017. Nadalje, također je nedvojbeno utvrđeno da je Županijsko državno odvjetništvo u Z. Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu 25. travnja 2017. podnijelo optužnicu broj K-DO-77/17 od 24. travnja 2017. uz zahtjev za obnovu postupka te je po navedenom zahtjevu Općinski kazneni sud u Zagrebu rješenjem broj Kv-683/17-8 (K-731/16) od 2. kolovoza 2017. na temelju članka 503. stavka 4. u vezi članka 503. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17. dopustio obnovu kaznenog postupka protiv optuženika M. A. i V. M., nakon čega je spis predmeta dostavio Županijskom sudu u Zagrebu.

 

9.2. Analizirajući sadržaj optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Z. broj KT-2045/97 od 8. veljače 2002., s učinjenim izmjenama te dovodeći ga u vezu s novopodnesenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Z. broj K-Do-77/17 od 24. travnja 2017., sud prvog stupnja je ispravno zaključio kako obje ove optužnice sadrže isti činjenični supstrat te da je u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Z. taj činjenični supstrat pravno označen kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/11., dok je u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Z., s izmjenama, identično postupanje bilo optuženo kao kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 37. KZ/97.

 

9.3. Iako je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 19.c točke 1) podtočke d) ZKP/08.-17., bila propisana stvarna nadležnost županijskih sudova, u konkretnom kaznenom predmetu prvostupanjski sud pravilno je zaključio kako je stvarno nadležan općinski sud. Pri tome se s pravom pozvao na prijelazne i završne odredbe članka 257. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 145/13. – dalje: V. Novela ZKP/08.), koja je stupila na snagu 15. prosinca 2013. te na pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. ožujka 2018. Su-IV k 31/18-19 na temelju kojeg odredbu članka 257. stavka 6. iz prijelaznih i završnih odredaba V. Novele ZKP/08., treba tumačiti tako da će se postupci za kaznena djela iz članka 19.c točke 1) podtočke d) ZKP/08.-17., a koji su bili pokrenuti prije stupanja na snagu V. Novele ZKP/08., dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, pri čemu se pod dovršenjem postupka smatra i donošenje oslobađajuće, osuđujuće ili odbijajuće presude, osim one po članku 452. točki 1. ZKP/08.-17. Kada se ima u vidu da je ovo pravno shvaćanje dopunjeno pravnim shvaćanjem Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. prosinca 2018., u kojem je navedeno da ukoliko je kazneni postupak dovršen odbijajućom presudom zbog stvarne nenadležnosti po članku 452. točki 1. ZKP/08.-17. pa je dopuštena njegova obnova, pod „trenutkom podizanja optužnice“ smatra se vrijeme podizanja optužnice pred sudom koji je donio odbijajuću presudu, tada se, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno pozvao na prijelazne i završne odredbe članka 257. stavka 6. V. Novele ZKP/08. prema kojoj odredbi će se za kaznena djela iz članka 19.c točke 1) podtočke d) ZKP/08.-17. postupak dovršiti pred sudom koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, a to je u ovom konkretnom slučaju bio Općinski kazneni sud u Zagrebu. Naime, nedvojbeno je da je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari Općinsko državno odvjetništvo u Z. optužnicu broj KT-2045/97 od 8. veljače 2002., s kasnijim izmjenama, najprije podnijelo Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu te je potom u tom kaznenom postupku, a u povodu te optužnice, donesena presuda kojom se optužba odbija zbog stvarne nenadležnosti po članku 452. točki 1. ZKP/08.-14., nakon čega je bila dopuštena obnova kaznenog postupka.

 

9.4. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je ovaj kazneni postupak pokrenut pred Županijskim sudom u Zagrebu te da se pred tim sudom treba i završiti.

 

9.5. Međutim, isto tako nije u pravu niti okrivljeni M. A. kada ističe da je optužno vijeće na održanoj sjednici trebalo donijeti presudu kojom se optužba odbija, s obzirom da je, po njegovom mišljenju, u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona.

 

9.6. Naime, je li u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona, kako to u izjavljenoj žalbi tvrdi okrivljeni M. A., u ovom trenutku nije relevantno za ocjenu koja se odnosi na osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja. O tome, ali i o drugim pravnim i činjeničnim pitanjima, u nastavku postupka odlučivat će sud koji je nadležan za postupanje u ovom kaznenom predmetu, a to je upravo Općinski kazneni sud u Zagrebu koji će, slijedom svega naprijed navedenog, u ovom kaznenom predmetu upravo postupati kao stvarno i mjesno nadležan sud.

 

10. Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog M. A., a kako ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19), nisu pronađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.-19. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. studenoga 2021.