Poslovni broj: 1 Gž-47/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz I. Đ., OIB: …, kojeg zastupa Z. J., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika R. H., OIB: …, M. unutarnjih poslova zastupano po O. u O., S. službi u Đ., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja putem punomoćnika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, broj Pn-269/2016-48 od 21. studenog 2018., 3. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, stalna služba u Đakovu, broj Pn-269/16-48 od 21. studenog 2018.

 

                                                        Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

'Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

I              "Nalaže se tuženiku R. H. da tužitelju S. D. OIB … isplati na ime neimovinske štete iznos od 70.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 25. svibnja 2016. godine pa nadalje u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena pa do isplate.

 

II               Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime izgubljene zarade iznos od 48.111,45 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 25. svibnja 2016. godine pa nadalje u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena pa do isplate.

III               Tuženik je dužan tužitelju plaćati na ime rente mjesečni iznos od 1.000,00 kn počevši od 01. veljače 2016. godine pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti s tim da za ostale obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinog mjesečnog obroka po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena pa do isplate, a dospijevajuće obroke rente do svakog 10-og dana u mjesecu.

 

IV               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

              Tuženik je tužitelju dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kn u roku od 15 dana.'

 

2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se ista preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i naknadu imovinske štete, u vidu izgubljene zarade, kao i mjesečne rente, a kao posljedica nezakonitog postupanja tuženice.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalba, jer presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Žalbenim navodima se ukazuje i na pogrešna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i pogrešnu ocjenu dokaza, dakle, opisno ukazuje na povredu odredbe članka 8. u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a. Međutim, sud prvog stupnja je, u smislu članka 8. ZPP-a, provedene dokaze analizirao i cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, te je na osnovi takve analize ukupnih raspravnih rezultata utvrdio činjenično stanje i u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama.

 

7. Žalbom se također ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tužitelj tužbu temelji na činjeničnim navodima prema kojima je tuženica svojim postupanjem na način da je tužitelja uhitila i optužila za prekršaj kojeg nije počinio, da ga je udaljila s posla, dovela tužitelja u situaciju narušenog zdravlja i psihičkog oboljenja zbog kojeg je tužitelj postao nesposoban za rad, nakon čega je tuženica donijela rješenje o prestanku državne službe tužitelja po sili zakona, nakon čega je tužitelj u invalidskoj mirovini. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj mijenja činjenične navode na kojima temelji svoj zahtjev, te sada tvrdi da je tuženica propustila, prilikom primanja tužitelja u policijsku akademiju, utvrditi da se radi o emocionalno nestabilnoj ličnosti, dakle da je tužitelj nesposoban za rad za zanimanje policajac, zbog čega je tuženica odgovorna za nastalu štetu tužitelju. 

 

8. U postupku su utvrđene relevantne činjenice:

- da je tužitelj upisan 02. ožujka 2009. u četverogodišnji program obrazovanja za zanimanje policajac, te je nakon prethodno završenog programa obrazovanja za računalnog tehničara u strojarstvu, stekao uvjete za polaganje završnog ispita, te dana 08. ožujka 2010. stekao srednju stručnu spremu u programu za zanimanje policajac, nakon čega je bio u službi M. unutarnjih poslova R. H., P. uprave O.-baranjske od 17. svibnja 2010. do 31. siječnja 2016.,

- da je optužnim prijedlogom P. postaje Đ. od 24. rujna 2013. utvrđeno da je tužitelj uhićen dana 24. rujna 2013. u 19,00 sati, da je isti saslušan i da je sačinjen zapisnik o ispitivanju, da su ispitani svjedoci A. K. i S. M., da je okrivljeniku određena mjera zabrane približavanja nevjenčanoj supruzi A. K. u trajanju od 8 dana te da je isti prijavljen zbog obiteljskog nasilja, odnosno ponašanja suprotno odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivo po članku 20. stavak 2. istog Zakona,

- da je presudom Prekršajnog suda u Đakovu broj 2 J-307/13 od 30. lipnja 2014. S. D. oslobođen optužbe da bi počinio nasije u obitelji, odnosno da bi postupio suprotno odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivo po članku 20. stavak 2. istog Zakona. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Jž-3204/14 od 16. srpnja 2015. U prekršajnom postupku saslušani su svjedoci S. M. i V. V., a nevjenčana supruga A. K. koristila je blagodat nesvjedočenja,

- da je rješenjem MUP-a RH P. uprave O.-baranjske od 25. rujna 2013. tužitelj temeljem članka 112. Zakona o policiji udaljen iz službe s danom 25. rujna 2013., a udaljenje traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti. Određeno je da tužitelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu od 80% posljednje plaće za vrijeme udaljenja iz službe,

- da je uvidom u disciplinski spis MUP-a RH, U. za pravne poslove i ljudske potencijale, S. disciplinskog sudovanja, O. prvostupanjskog disciplinskog sudovanja O. utvrđeno je da je protiv S. D. vođen disciplinski postupak, te daje rješenje doneseno dana 26. studenog 2013., kojim je isti proglašen odgovornim za djelo nasilja u obitelji, koje je počinio dana 09. rujna 2013. i 23. rujna 2013., čime je  počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji, opisano kao nedolično ponašanje u službi ili izvan kada šteti ugledu policije, te mu je izrečena disciplinska uvjetna kazna prestanka radnog odnosa na vrijeme od 3 mjeseca koja kazna se neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti te mu je izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 3 mjeseca (tri mjeseca x 10%). U postupku su saslušani tužitelj, nevjenčana supruga A. K., te svjedoci,

- da  na navedeno rješenje tužitelj nije uložio žalbu, te je isto postalo izvršno dana 30. siječnja 2014. Podneskom od 31. siječnja 2014., O. prvostupanjskog disciplinskog sudovanja O. izvijestio je načelnika P. O.-baranjske o konačnosti i izvršnosti rješenja i da je S. D. s danom 30. siječnja 2014. potrebno vratiti u službu,

- da je rješenjem MUP-a, P. zdravstvene komisije od 10. lipnja 2015. utvrđeno da je S. D. proglašen nesposobnim za obavljanje poslova policijskog službenika zbog bolesti. U postupku je utvrđeno da se kod imenovanog radi o emocionalno nestabilnoj ličnosti te poremećaju prilagodbe,

- da je iz spisa HZMO P. službe O. utvrđeno da je Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dana 16. prosinca 2015. potvrdio u cijelosti rješenje prvostupanjske zdravstvene komisije MUP-a od 10. lipnja 2015., te je donijelo nalaz i mišljenje da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije: poslovi policijskog službenika i rad sa strankama. Poslovi koje je osiguranik sposoban obavljati su: poslovi u okviru struke (računalni tehničar u strojarstvu) te poslovi koji ne zahtijevaju rad sa strankama,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da se kod tuženika nije pokušao zaposliti na drugom radnom mjestu,

- da je rješenjem HZMO P. službe u O. od 07. siječnja 2016. utvrđeno da je tužitelju zbog bolesti 100% - nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti te mu se priznaje počevši od 15. rujna 2015. pravo na invalidsku mirovinu, te mu je rješenjem HZMO P. službe u O. od 07. ožujka 2016. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.461,74 kn mjesečno, počevši od 01. veljače 2016.,

- da je rješenjem MUP-a P. uprave O.-baranjske od 04. veljače 2016. utvrđeno da je tužitelju prestala državna služba po sili zakona s danom 31. siječnja 2016. jer je rješenjem HZMO P. službe u O. utvrđeno da je kod tužitelja nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti te mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu,             

- da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj osoba s izraženim jasnim poremećajem ličnosti ili tzv. nestabilnom ličnosti koja je karakterizirana afektivnom nestabilnošću, burnim i nestabilnim interpersonalnim odnosima, poteškoćama kontrole ponašanja. Nakon izloženosti stresnoj i frustrativnoj situaciji te narcističkoj povredi vezanoj za uhićenje i odnos              omalovažavanja prema sebi od strane dojučerašnjih kolega, kod tužitelja je došlo do izraženije psihičke destabilizacije koja je rezultirala jednim kroničnim dekompenziranim stanjem koje zahtijeva stalan psihijatrijski tretman. Ponašanje tuženika predstavljalo je samo povod za psihičku dekompenzaciju tužitelja, a pravi razlog leži u njegovoj strukturi osobnosti, tj. izrazito nestabilnoj strukturi ličnosti koja bi se vrlo vjerojatno dekompenzirala nakon izlaganja izraženijoj stresnoj situaciji, ali isto tako postoji mogućnost da bi u slučaju maksimalne pošteđenosti od stresa ("pod staklenim zvonom") tužitelj moguće prošao kroz život bez izraženije psihičke dekompenzacije i potrebe psihijatrijskog liječenja. Posao policajca ne može biti oslobođen od stresa te tužitelj s ovakvom strukturom osobnosti nije nikada niti bio sposoban za posao policajca. Ponašanje tuženika ne može predstavljati isključivi razlog radne nesposobnosti tužitelja za zanimanje policajca.              Vještak je naveo da bi liječnik specijalist psihijatar pregledom tužitelja prije stupanja u redove policije mogao utvrditi dijagnozu emocionalno nestabilne ličnosti. U ovim pretpostavljenim okolnostima u timu bi morao biti i psiholog i isti bi zajednički mogli donijeti gore navedenu dijagnozu. Bilo koji životni stres kad-tad bi doveo tužitelja do njegove životne dekompenzacije, te da je kod tužitelja bilo samo pitanje trenutka kada će se isti dekompenzirati. Ponašanje tuženika je predstavljalo povod ili okidač za tu dekompenzaciju, a tu se nije radilo niti o toliko pretjeranom stresu kada se govori o procjeni težine nekog stresora. Prvi psihijatrijski pregled tužitelj je obavio dana 21. listopada 2013., dakle, nešto manje od mjesec dana nakon što je bio uhićen. Postavljena je dijagnoza akutne stresne reakcije, te je u mjesečnim intervalima dolazio na ambulantne kontrole kod istog psihijatra i u početku je postavljena dijagnoza anksioznih poremećaja, a kasnije dijagnoza poremećaja prilagodbe te konačno i dijagnoza emocionalno nestabilne ličnosti. U razdoblju od 21. listopada 2013. do 14. studenog 2017., odnosno izvršenog pregleda po sudskom vještaku liječen je pod dijagnozama emocionalno nestabilne ličnosti i poremećaja prilagodbe kod K. za psihijatriju K. O., N. bolnice D. I. B." iz P. te O. bolnice N., te se nalazi nalazi u redovitom i intenzivnom psihijatrijskom liječenju.

 

9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda prema kojem tužitelj nije dokazao  uzročnu vezu između radnji tuženika i njegova umirovljenja, odnosno da je postupanje tuženika dovelo do psihičkog oboljenja tužitelja zbog kojeg je postao nesposoban za rad, kao niti da je tuženica napravila propust prilikom primanja tužitelja na policijsku akademiju, tako što je trebala utvrditi emocionalnu nestabilnost tužitelja, a time i njegovu nesposobnost za navedeno zanimanje.

 

10. Naime, postupanje tuženika prilikom uhićenja tužitelja bilo je u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, te je takvo postupanje, a prema nalazu vještaka, bilo samo povod za psihičku dekompenzaciju tužitelja, a pravi razlog leži u izrazito nestabilnoj strukturi ličnosti tužitelja i koja bi se vrlo vjerojatno dekompenzirala nakon izlaganja izraženijoj stresnoj situaciji. Osim toga, tužitelj je umirovljen zbog dijagnoze poremećaja prilagodbe i dijagnoze emocionalno nestabilne ličnosti i istom nije utvrđena profesionalna nesposobnost zbog profesionalne bolesti.  

 

11. Kako nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), odnosno uzročna veza između štetne radnje i nastale štete, pa posljedično tome niti pretpostavke za njezinu dosudu sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i članka 1095. stavak 1. ZOO-a, pravilno je prvostupanjski sud odbio  u cijelosti tužbeni zahtjev.              

 

12. Kako je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio relevantno činjenično stanje, a na takvo činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, što u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud, a sadržajem žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda,  odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Odluka o parničnim troškovima je zakonita jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, pa joj pripadaju dosuđeni parnični troškovi temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima, s obzirom na vrijednost predmeta spora, u skladu s tbr. 9.1 i tbr. 9.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

Dubrovnik, 3. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                   Josita Begović