Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te Luciji Justić
zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice Lj. Z. iz Š. koju zastupa B. Z. odvjetnik u Š.,
protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zagreb,
Radnička cesta 80, kojeg zastupa generalni opunomoćenik I. V, uz
sudjelovanje zainteresirane osobe N. S. iz Z. 30A, koju
zastupa opunomoćenica mr. sc. N. M. u Z. o.d.
M. i M. u Š., radi imenovanja ravnatelja,
nakon usmene i javne rasprave, zaključene 22. listopada 2021., a objavljene 2.
studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Zagreb, KLASA:UP/I-
112-02/19-01/09, URBROJ: 517-10-19-5 od 26. srpnja 2019. o imenovanju ravnateljice
J. u. „N. p K.“ kojim se N. S. diplomirana
ekonomistica, imenuje ravnateljicom J. u. „N. p. K.“,
Š., na razdoblje od četiri godine“.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike,
Zagreb, KLASA:UP/I-112-02/19-01/09, URBROJ: 517-10-19-5 od 26. srpnja 2019.
N. S., diplomirana ekonomistica, imenuje se ravnateljicom J. u.
„N. p. K.“, Š., na razdoblje od četiri
godine.

2 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu
osporavajući zakonitost rješenja, u bitnom navodeći da je osporavano rješenje
doneseno u ponovljenom postupku, u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu
poslovni broj 3 UsIrs-32/19 od 18. srpnja 2019., kojom presudom je poništeno rješenje
tuženika KLASA:UP/I-112-02/19-01/09, URBROJ: 517-10-19-1 od 7. veljače 2019., te
kojom presudom je predmet vraćen na ponovno odlučivanje uz uputu tuženiku,
međutim da je u ponovljenom postupku tuženik donio osporavano rješenje koje
predstavlja grubo kršenje tužiteljičinih prava koja proizlaze iz povrede ZUP-a, kao i
povreda prava proizašlih iz statusa nezaposlenog hrvatskog branitelja te Zakona o
zaštiti prirode.

Tužiteljica u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je
citiranom presudom Upravnog suda u Splitu ukazano na propuste koji su prvotno
rješenje tuženika činili nepodobnim za raspravljanje uslijed manjka obrazloženja,
izostanka suvislih obrazloženih razloga rješenja te činjenicom da je tuženik vrednovao
provedeni intervju kao kategoriju koja se boduje, iako da isto nije bilo propisano
sadržajem javnog natječaja.

Tužiteljica nadalje citira dijelove obrazloženja naprijed citirane presude te ističe
da joj kao ovlašteniku prava, a ovdje kandidatu natječaja, kao oštećenoj strani u
postupanju tuženika, mora biti razumno i objektivno moguće ostvarenje zakonom
propisanog prava. U protivnom, da se ostaje na razini proklamiranog prava bez stvarne
mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi. Stoga da su i nadležna tijela, ovdje tuženik,
ukoliko se pojave dvojbe u vezi tumačenja određene zakonske odredbe, odnosno,
međusobnih odnosa dvaju ili više zakona koje uređuju istu materiju, dužna te odredbe
tumačiti u korist ovlaštenika prava te mu doista i omogućiti ostvarenje tih prava (iz
stava odluke Ustavnog suda RH U-III-2025/2010 od 26.veljače 2012. godine).
Ističe kako je natječaj temeljni i inicijalni dokument upravnog postupka kod
donošenja odluke o ravnatelju, te da u sadržaju natječaja koji je javno objavljen u
Narodnim Novinama, nije određeno da će se provesti bilo kakav intervju ili usmeno
ocjenjivanje kompetencije kandidata, a pokušaj tuženika da odredbama čl. 30, čl. 47 i
čl. 51 ZUP-a pokuša „prokrijumčariti" legalnost intervjua, da je čista obmana i opsjena.
Stoga, po mišljenju tužiteljice postoji povreda postupka provedbe predmetnog
natječaja pored nesporne činjenice da u oglašenom javnom natječaju nije bilo
propisano da će se provesti provjera stručnih znanja, sposobnosti i vještina te
programa rada u vidu intervjua, dakle, da nije bio propisan, objavljen ni javno dostupan
natječajni uvjet provedba intervjua, a koji uvjet je (uz radno iskustvo i izrađeni plan
upravljanja) bio odlučujući za izbor odnosno odabir najboljeg kandidata.

Nadalje navodi da u ponovljenom postupku nema nikakvih novih činjenica u
odnosu na činjenično stanje prethodnog postupka, novih dokaza, novih radnji kojima
bi se eventualno dopunio činjenični supstrat upravnog postupka i upravnog akta, pa
da samim time, a kako nije provedena niti radnja novog intervjua, da se nova Odluka
temelji na doslovno istoj podlozi, a razlika između poništenog Rješenja od 7. veljače

2019. i novog Rješenja od 26. srpnja 2019. da se sastoji tek u dopunjenom
obrazloženju. Međutim, da i dalje ostaje sporno da je Odluka temeljena na intervjuu
koji je sporan, a što da je Sud i elaborirao u svojoj presudi od 18. srpnja 2019., te da i
dalje izostaje dokaz o obavljenom razgovoru, pitanjima, itd., odnosno da niti jedan od
razloga zbog kojih je poništeno prvo rješenje o imenovanju, nije otklonjen već da i
dalje egzistira. Dakle, da je očito da tuženik u ponovljenom postupku nije otklonio
uočene nezakonitosti te da nije postupio po uputama Suda, radi čega predlaže da Sud
poništi osporavano rješenje tuženika KLASA:UP/I-112-02/19-01/09, URBROJ: 517-
10-19-5 od 26. srpnja 2019.

3 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 14. listopada 2019. je navelo da je
u ponovljenom postupku postupio po presudi poslovni broj Usirs-32/19-14 od 18.
srpnja 2019. te ponovno odlučio o imenovanju ravnateljice J. u. N. p. K.
da je tuženik otklonio povredu na način da je sastavio Izvješće o
provedenom javnom natječaju Klasa: 011-01/19-01/25, Urbroj: 517-10-19-26 od 25.
srpnja 2019. (u daljnjem tekstu: Izvješće), a u predmetnom Izvješću da su dani jasni,
određeni i opravdani razlozi zašto je kandidatkinja N. S. izabrana za
ravnateljicu, a zašto tužiteljica nije izabrana.

U odnosu na povredu prava prednosti pri zapošljavanju, tuženik je naveo da
sukladno članku 42. Zakona o ustanovama osoba koja je podnijela prijavu na natječaj
može pobijati tužbom odluku o izboru zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što
izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju, a iz podnesene
tužbe da ne proizlazi kako tužiteljica pobija rješenje radi toga što izabrana
kandidatkinja ne ispunjava uvjete.

Međutim, da tužiteljica tužbu podnosi radi povrede odnosno neprimjene članka

102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji
(Narodne novine, broj 121/17, u daljnjem tekstu: Zakon), odnosno da nepravilno
zaključuje kako je povrijeđen Zakon te da je ista trebala imati prednost pod jednakim
uvjetima ispred izabrane kandidatkinje. Da pod jednakim uvjetima, u ovom slučaju
znači da bi tužiteljica imala prednost u slučaju da je bila isto odnosno jednako rangirana
kao i izabrana kandidatkinja. Međutim, da iz Izvješća proizlazi kako je tužiteljica
ostvarila znatno niži rezultat od izabrane kandidatkinje, a što da potvrđuje i mišljenje
Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa: 022-03/19 02/155, Urbroj: 522-02/2-19-2 od 4.
srpnja 2019.

Da se tužiteljica zapravo ne poziva na prednost zapošljavanja pod jednakim
uvjetima već na pravo prednosti pri zapošljavanju hrvatskih branitelja kada isti
sudjeluju u postupcima javnog natječaja za zapošljavanje u javnim službama odnosno
javnim ustanovama, a takvo tumačenje da bilo bi protivno članku 44. Ustava Republike
Hrvatske u kojemu je propisano da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo,
pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne
službe.

Također navodi da člankom 121. Zakona nije propisana obveza tijela državne
vlasti, tijela jedinica lokalne uprave i samouprave, te pravnih osoba u njihovu vlasništvu
ili u pretežitom državnom vlasništvu da s tim osobama zasnuju radni odnos.
U odnosu na provođenje razgovora tuženik se pozvao te citirao odredbe čl. 8.,
čl. 9., čl. 58. i čl. 70. Zakona o općem upravnom postupku navodeći da je nesporno
da razgovor sa strankama (kandidatima) predstavlja dokaz u upravnom postupku, da
prvostupanjska presuda potpuno zanemaruje ovlast javnopravnog tijela da koristi
dokazna sredstva za koja smatra da su prikladna i zakonita, a da je upravo taj dokaz
drugi ključni dokaz u upravnom postupku, pored pribavljanja isprava budući da se u
razgovoru provjeravaju informacije navedene u životopisu.

U odnosu na navode tužiteljice da u javnom natječaju nije navedeno da će se
provesti razgovor s kandidatima, tuženik je naveo da upravo iz citiranih načela i odredbi
Zakona o općem upravnom postupku, isti navodi ne mogu biti pravno relevantni te da
bi takvo tumačenje dovelo do toga da se uvjetima natječaja derogiraju odredbe Zakona
o općem upravnom postupku te postupanje službenih osoba kada provode upravne
postupke. Međutim, da se pobijano rješenje ne temelji samo na razgovoru već, a kako
da je to navedeno u samom rješenju, na temelju koncepcije rada, provedenog
razgovora i dosadašnjeg radnog iskustva. Stoga, da ostaje nejasno na temelju čega bi
se moglo temeljiti rješenje ako mu se oduzme komponenta razgovora kao dokaza u

4 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

upravnom postupku te koji bi to dokaz bio prikladniji od razgovora sa strankama u
dokazivanju npr. stupnja motiviranosti, komunikacijskih sposobnosti, neverbalne
komunikacije, sposobnosti uklapanja u tim i organizaciju itd.

U odnosu na tužbene navode o opstrukciji tuženika spram tužiteljice, tuženik je
naveo kako isti navodi ne mogu biti predmet ovoga upravnog spora, ali da tuženik
svejedno ističe kako su isti navodi neistiniti budući da je tužiteljica podnijela zahtjev za
pravo na pristup informacijama 7. kolovoza 2019., da je tuženik udovoljio zahtjevu, a
što da je tužiteljica i potvrdila svojim vlastoručnim potpisom 26. kolovoza 2019., te da
iz tužbe ne proizlazi koji dokumenti joj nisu bili dostupni, pa da stoga tužiteljica iznosi
paušalne i neutemeljene tvrdnje.

U odnosu na tužbene navode koji se odnose na Koncepciju rada i razvoja,
odnosno da je koncepcija plagijat, tuženik je naveo da predmetni navodi ne mogu biti
predmet ovog upravnog spora, ujedno navodeći da su isti navodi neosnovani. Da su
kandidati prilikom prijave na natječaj bili dužni priložiti Koncepciju rada i razvoja J. u.

"N. p. K.", a koji rad da ne mora sadržavati znanstvene
spoznaje, rezultate ili teorije već da se u njemu obrađuje već poznato i opisano s ciljem
prikupljanja i interpretiranja činjenica ili pravne regulative koje se mogu iskoristiti.
U odnosu na tužbene navode koji se odnose na radno iskustvo, tuženik je naveo
da je N. S. prije imenovanja obnašala slijedeće dužnosti: ravnateljica
S. c. Š., voditeljica računovodstva i financija (od 1999. do 2005. i
od 2011. do 2016.), vršiteljica dužnosti tajnika (2012. do 2015.) te direktorica i članica
uprave (2005. do 2009.) Dakle, da kao kandidatkinja posjeduje više od 15 godina
rukovodećeg radnog iskustva. Pored navedenog, da je osposobljena za službenika
za zaštitu osobnih podataka, da posjeduje certifikat u području javne nabave, da se
dodatno obrazovala te stekla zvanje specijaliste za zaštitu okoliša i zvanje voditelja
izrade i provedbe projekata financiranih iz EU fondova.

Da se na temelju svega navedenog primjećuje široko iskustvo koje joj daje
prednost pred tužiteljicom koja je obnašala neka niža rukovodeća radna mjesta bez
iskustva kao ravnateljica javne ustanove, upravljanja ljudskim potencijalima, vođenju
financija, računovodstvu, javnoj nabavi i sl. Da tužiteljica nakon prestanka rada u
J. u. „N. p. K." ima manje od jedne godine staža, s tim da je
od lipnja 2009. 15 puta bila zaposlena na određeno vrijeme, a koja činjenica da ne daje
vjeru da je riječ o kandidatkinji koja bi na tako visokom menadžmentu mogla polučiti
rezultate koji se od kandidata očekuju, niti da je čini potencijalnim kandidatom, da
tužiteljica nema dovoljno iskustva za vođenje ustanove, niti da je uvjerila povjerenstvo
da bi kvalitetno mogla obavljati dužnost ravnateljice.

Sijedom navedenog, da osporavano rješenje sadrži odlučne razloge na temelju
kojih je ministar izabrao predloženu kandidatkinju, a da su to Koncepcija rada i razvoja
J. u. „N. p. K." , rezultat postignut na razgovoru i dosadašnje
radno iskustvo., radi čega je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
Rješenjem ovog Suda poslovni broj 3 UsIrs-114/19-10 od 25. veljače 2019.
pozvana je zainteresirana osoba N. S. da sudjeluje u predmetnom upravnom
sporu te joj je dostavljena tužba tužiteljice, kao i odgovor na tužbu tuženika na
očitovanje, a sve u skladu s odredbom članka 19. st. 3. Zakona o upravnim sporovima
(Narodne novine, broj: 20/10,143/12 ,152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a).
Tuženik je uz podnesak od 5. lipnja 2020. dostavio preslik dopisa Državnog
inspektorata RH, Područnog ureda S., Ispostave u Š. od 18. svibnja 2020. te
rješenje Državnog inspektorata RH, Područnog ureda S., Ispostave u Š.
KLASA:UP/II-116-02/20-01/16, URBROJ:443-01-23-02/2-20-2 od 7. svibnja 2020. (
list 89-97 spisa).

5 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

Zainteresirana osoba dostavila je ovom Sudu odgovor na tužbu 18. lipnja 2020.
kojim je u cijelosti osporila navode tužbe, u bitnom navodeći da u ovoj pravnoj stvari
ne bi trebalo biti sporno da je predmet tužbe (a time i raspravljanja) pravilnost
pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene tuženika. Da
se temeljem odredbe čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, upravni spor ne može
voditi o pravilnosti takve odluke, zbog čega da tužba tužiteljice nije procesno
dopuštena, da je osporavanje zakonitosti i granica ovlasti tuženika kada donosi
diskrecijsku odluku primjenom slobodne dopušteno, ali da podnesena tužba tužiteljice
ne sadrži konkretne navode činjenične naravi koji bi odgovorili na pitanje u čemu bi se
sastojalo prekoračenje njegovih granica ili nezakonitost u postupanju tuženika.
Nadalje navodi da tužiteljica, slučajno ili namjerno, pogrešno tumači pojedine
izdvojene elemente obrazloženja suda iz presude Usirs-32/2019 od 18. srpnja 2019.
smatrajući da tuženik nema pravo na intervju, provjeru znanja i sposobnosti prijavljenih
kandidata, a niti na diskrecijsku ocjenu, pa niti na postupanje u skladu s odredbama
Zakona o općem upravnom postupku (čl. 70., čl. 58. i dr.) i to sve iz razloga što
provedeni intervju kandidata nije izričito propisan tekstom natječaja. Međutim, da
suprotno tomu, navodi iz obrazloženja ranije presude ničim ne uskraćuju niti poriču
pravo tuženika na provedbu natječaja prema citiranim odredbama ZUP-a, što u
konačnici znači i provedbu samog razgovora sa svim kandidatima.

Da tužiteljica ovdje bezuspješno pokušava dio obrazloženja Suda iz ranijeg
postupka, tj. presude Usirs-32/2019 od 18. srpnja 2019., koji se tiče manjkavosti
sadržaja ranijeg lziješća o provedenom javnom natječaju (nedostatak bilješke ili
zapisnika o razgovoru s pojedinim kandidatima) podvući pod uskratu prava Ministra i
tuženika na razgovor s kandidatima.

Ističe da je ranije zauzet stav ovog Suda da je izostanak bilješke ili zapisnika o
razgovoru provedenom s kandidatima zapreka ocjeni „jesu li svi kandidati imali jednake
uvjete, odnosno da li je postavljenim pitanjima ili danim diskrecijskim ocjenama bilo
arbitrarnosti u postupanju!" (cit. presuda Uslrs-32/19 str. 10.). Stoga, da otklanjanjem
navedenog nedostatka u ponovljenom postupku tuženika, Sud s lakoćom može utvrditi
jednakost uvjeta kandidata i/ili moguću arbitrarnost u postupanju tuženika prilikom
provedbe natječaja, uključivo ocijene Koncepcije rada razvoja svih kandidata, koja je
nesporno jedan od temeljnih uvjeta natječaja te da njezino bodovanje čini razliku
ukupnih bodova tužiteljice u odnosu na zainteresiranu osobu.

Da iz nespornih utvrđenja činjenične naravi (također sadržanih u obrazloženju
prvostupanjskog rješenja), ali i priloženih isprava o provedenom natječaju proizlazi
nedvojben zaključak da zainteresirana osoba i tužiteljica nemaju jednake uvjete, već
da je imenovana ravnateljica (zainteresirana osoba) ostvarila veći broj bodova i to 4
boda više. Time da otpada prednost pod jednakim uvjetima kao zakonska
pretpostavka primjene čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima... Da neovisno o tome,
radno iskustvo, koje je također uvjet natječaja, čini razliku bodovanja, odnosno
rezultata natječaja zainteresirane osobe i tužiteljice kao kandidata za osobu ravnatelja,
a pri tome da valja imati na umu da nije radni staž uvjet natječaja (formalna evidencija),
već radno iskustvo (faktičan rad) na rukovodećim pozicijama i položajima.

Zaključno, da je postupanje tuženika u ovoj pravnoj stvari bilo u svemu sukladno
zakonima Republike Hrvatske, a postupak za imenovanje ravnatelja J. u. „N. p. K.da je
vođen na transparentan i zakonit način uz jednake uvjete svih kandidata. Da
Koncepcije rada i razvoja J. u. „N. p. K." kao uvjet natječaja
sadrže ključne ciljeve glede upravljanja ne samo Ustanovom, već i zaštićenim
područjem nacionalnog parka, da je razgovor (intervju) pravo tuženika pri odabiru

6 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

kandidata, a sveukupna ocjena najpovoljnijeg kandidata da je rezultat pojedinačnih
ocjena natječajem propisanih uvjeta.

U ostalom dijelu, zainteresirana osoba se pridružila svim navodima tuženika iz dostavljenog odgovora na tužbu.

Zainteresirana osoba je ujedno navela da je konačnim rješenjem Državnog
inspektorata Republike Hrvatske od 7. svibnja 2020., (koji je dostavljen u privitku)
poništeno prvostupanjsko rješenje inspektora rada o povredi prava tužiteljice na
prednost pri zapošljavanju, te da je ujedno doneseno novo rješenje kojim se odbija
zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem prava prednosti pri zapošljavanju na radnom
mjestu ravnatelja/ravnateljice J. u. „N. p. K." Da se u konkretnom slučaju radi o
upravnom (inspekcijskom) postupku koji je tužiteljica pokrenula upravo zbog pobijanog
rješenja koji je predmet ovog upravnog spora, tražeći stavljanje izvan pravne snage
ugovora o radu kojeg je zainteresirana osoba sklopila s J. u. „N. p. K." temeljem
Rješenja tuženika o imenovanju ravnateljice J. u. „N. p. K." poslovni broj:

KLASA: UP/1-112-02/19 01/09, URBROJ 517-10-19-5 od 26. srpnja

2019. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba je predložila odbiti tužbu i tužbeni
zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 29 rujna 2021., nakon što je
Rješenjem Ureda predsjednika suda broj 29 Su-177/2020-3 od 28. veljače 2020.
odbijen zahtjev tuženika za izuzećem uredujućeg suca od sudjelovanja i odlučivanja
u predmetu pod poslovnim brojem UsIrs-114/19 kao neosnovan, Sud je donio rješenje
3UsIrs-114/19-25 od 29. rujna 2020. kojim je prekinuo upravni spor do pravomoćnog
okončanja upravnog spora koji se vodi pred ovim sudom u predmetu pod poslovnim
brojem 16UsIrs-95/20 po tužbi tužiteljice Lj. Z. od 20. lipnja 2020. koja je
podnesena protiv Rješenja Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni
postupak KLASA: UP/II-116-02/20-01/16, URBROJ: 443-01-23-02/2-20-2 od 7.
svibnja 2020., a sve u skladu s odredbom čl. 45. st. 2. toč. 1. ZUS-a (list 134-138
spisa).

Odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj na citirano rješenje o prekidu, Visoki
upravni sud RH u Zagrebu je svojim Rješenjem poslovni broj Usž-1337/21-2 od 5.
svibnja 2021., poništio citirano rješenje o prekidu spora uz obrazloženje sadržano u
bitnom da za utvrđivanje prednosti pri zapošljavanju (popunjavanju slobodnog radnog
mjesta) pod jednakim uvjetima, prethodno pitanje bez kojega se to ne može utvrditi,
nije inspekcijski nadzor nad provedbom tog članka ZOHBDR-a (list 154-158 spisa).
Nakon odluke Visokog upravnog suda RH u Zagrebu pod poslovnim brojem
Usž-1337/21-2 od 5. svibnja 2021., predmet je zaveden pod novi poslovni broj 3UsI-
2758/21 te je održano ročište 22. listopada 2021. na kojem je opunomoćenik tužiteljice
ustrajao u navodima tužbe te je ujedno predložio izvođenje dokaza vještačenjem
Koncepcije upravljanja N. p. K, kao sastavnog dijela natječajne
dokumentacije, na kojoj se temelji odluka koja je predmet ovog spora, na način da se
vještačenje provede na okolnosti plagiranja sadržaja općih i drugih akata j.
u. N. p. K., na okolnosti u kolikoj mjeri se radi o plagijatu, a ne o vlastitom radu
odabranog kandidata. U odnosu na dokazni prijedlog, opunomoćenik tužiteljice je
istakao da iako ne postoji decidirani propis vezan za sadržaj ili oblik Koncepcije u
smislu javnih natječaja ovakvog tipa, da su najbliži propisi koji se mogu primijeniti oni
koji se tiču znanstvene zajednice, a u tom smislu znanstveni rad da bi bio u toj
kategoriji, da ne može imati više od 20% prepisanih odnosno citiranih izvora, odnosno
sadržaja. Nadalje je predložio izvesti dokaz saslušanjem Ministra T. Č.,
na okolnosti njegove uloge odnosno njegovih saznanja vezanih za provedeni postupak
odabira te saslušanjem tužiteljice i zainteresirane osobe.

7 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

Opunomoćenik tuženika se usprotivio predloženom izvođenju dokaza navodeći
da nisu jasne okolnosti što bi se time trebalo utvrditi, da Koncepcija nije znanstveni rad
i da ne treba sadržavati znanstveno utvrđenje već opisati ono što već postoji, što je
svima već poznato, radi čega smatra da predloženi dokazi idu ka odugovlačenju
postupka, te pokušaju politiziranja postupka, te je istakao da su u rješenju i Izvješću
dani jasni razlozi zašto je predložena kandidatkinja imenovana.

Opunomoćenica zainteresirane osobe je predložila da se pribave i pregledaju
dva spisa ovog suda UsIrs-32/19 i UsIrs-95/20 budući da je presudom UsIrs-95/20
utvrđeno da Ugovorom o radu N. p. K. i zainteresirane osobe N. S. nije
povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju tužiteljice, a da je predmet ovog spora
je li to učinjeno rješenjem o imenovanju tužitelja, odnosno je li tim rješenjem povrijeđen
Zakon o upravnom postupku. Također je istakla kako smatra da je u ponovljenom
postupku tuženik u cijelosti postupio po uputi ovog Suda iz ranije presude te novo
rješenje dovoljno obrazložio sljedeći zahtjeve iz obrazloženja navedene presude, a koji
su se ticali formalnih nedostataka u obrazloženju diskrecijske ocjene tuženika pri
izboru kandidata za ravnatelja. Opunomoćenica se usprotivila predloženom izvođenju
dokaza za vještačenje Koncepcije smatrajući da rezultat provedenog vještačenja ne bi
bio od utjecaja na donošenje presude u ovoj pravnoj stvari, a razlozi zbog kojih je
tuženik donio novu odluku, po uputi Suda, da se ne mogu dokazati saslušanjem
stranaka zbog čega se i tom dokaznom prijedlogu usprotivila.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, na temelju ocjene
izvedenih dokaza u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog
rješenja, vođen načelom učinkovitosti Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenika
tužiteljice za izvođenjem dokaza vještačenjem Koncepcije rada i razvoja javne
ustanove N. p. K. na okolnosti utvrđenja činjenice da bi se radilo o plagijatu, kao i
dokazne prijedloge za saslušanjem M. Č. te za saslušanjem N. S. na okolnosti iz
tužbe, kao suvišne.

Sud je odbio i prijedloge opunomoćenice zainteresirane osobe za pribavom
spisa ovog Suda poslovni broj: UsIrs-32/19 te spisa ovog Suda poslovni broj: UsIrs-
95/20, kao suvišne.

U odnosu na predložene dokazne prijedloge valja istaći da je tužiteljica i u
prethodnom upravnom sporu u kojem je donesena presuda pod poslovnim brojem
3UsIrs-32/19-14 od 18. srpnja 2019., u izvršenju koje presude je i doneseno
osporavano rješenje koje je predmet ovog upravnog spora, predlagala izvođenje
dokaza vještačenjem Koncepcije rada i razvoja J. u. N. p. K.
po znanstvenoj instituciji Sveučilišta u S., na okolnosti koliki dio sadržaja ove
Koncepcije je prepisan, odnosno da je Koncepcija rada i razvoja J. u.
„N. p. K.“ koju je izradila N. S., ovdje zainteresirana osoba,
plagijat, a koji dokazni prijedlog je Sud odbio uz obrazloženje da isto nije, niti može
biti predmetom upravnog spora, pri kojem mišljenju i ocjeni ovaj Sud i dalje ustraje
radi čega je dokazni prijedlog i odbio.

U odnosu na predloženo izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice,
zainteresirane osobe i te ministra Č. kao donositelja Rješenja o imenovanju, valja
istaći da je Sud iste prijedloge ocijenio suvišnim te usmjerenim ka odugovlačenju
postupka, posebno cijeneći činjenicu o tzv. zakonskom ograničenju upravnosudskog
nadzora zakonitosti osporavane odluke koja je donijeta po slobodnoj ocjeni u smislu
čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, iz čega nespornim proizlazi da se zakonitost
takve odluke, granice ovlasti i svrhe radi koje je ovlast dana ne mogu dokazivati
saslušanjem, radi čega je i takav dokazni prijedlog odbio.

8 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

Kako opunomoćenici stranaka nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga, Sud je
izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa
tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene, uključujući i cjelokupnu
dokumentaciju koja je dostavljena u postupku predmetnog natječaja, a posebno u
Izvješće o provedenom javnom natječaju za izbor i imenovanje ravnatelja/ice J.
u. „N. p. k.“, objavljen u Narodnim novinama, broj:118/18 od 27.
prosinca 2018. KLASA:011-01/19-01/25, URBROJ:517-10-19-26 od 25. srpnja 2019.,
koje isprave su priložene spisu tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor
na tužbu te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

Opunomoćenici tužiteljice i zainteresirane osobe su popisali trošak zastupanja stranaka u predmetnom upravnom sporu.

Opunomoćenik tuženika trošak nije popisao.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocjenom svakog
dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice
nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva zaštite okoliša i
energetike, Zagreb, KLASA:UP/I-112-02/19-01/09, URBROJ: 517-10-19-5 od 26.
srpnja 2019. o imenovanju ravnateljice J. u. „N. p. K.“ kojim
se N. S., diplomirana ekonomistica, imenuje ravnateljicom J. u. "N. p. K", Š., na

razdoblje od četiri
godine, koje rješenje je doneseno u ponovljenom postupku.

Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj
stvari povrijeđeno pravo tužiteljice u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno je li u
konkretnom slučaju došlo do povrede prava pri zapošljavanju hrvatskog branitelja-
dragovoljca.

Konačno, među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju
presude ovog Suda poslovni broj 3 UsIrs-32/19-14 od 18. srpnja 2019. postupljeno po
pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u citiranoj presudi.

Ocjenjujući zakonitost osporavanoj Rješenja KLASA:UP/I-112-02/19-01/09,
URBROJ: 517-10-19-5 od 26. srpnja 2019. o imenovanju N. S., diplomirane
ekonomistice, ravnateljicom J. u. "N. p. K" na razdoblje od
četiri godine, a koje je doneseno u ponovljenom postupku, po ocjeni ovog Suda nije
povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, a tuženo tijelo je postupilo po uputi sadržanoj u
naprijed citiranoj presudi, sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.
Prvenstveno valja istaći da je odredbom članka 5. stavkom 2. Zakona o općem
upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano da u
upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po
slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi
radi koje je ovlast dana.

Na temelju odredbe članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne
novine, broj: 20/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZUS-a) upravni spor se ne može voditi o
pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog
tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje
je ovlast dana.

Citirana zakonska odredba ne dopušta vođenje upravnog spora o pravilnosti
pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene dokaza javnopravnog tijela
već je dopušteno samo osporavanje zakonitosti takve odluke, granica ovlasti koje je
javnopravno tijelo prilikom donošenja odluke koristilo te svrhe radi koje takvom ovlašću

9 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

raspolaže, o čemu je Visoki upravni sud u Zagrebu zauzeo i izrazio svoje stajalište u presudi poslovni broj Usž-691/15 od 13. kolovoza 2015.

Dakle, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, cijeneći činjenicu da
je naprijed citiranom presudom, u izvršenju koje je doneseno osporavano rješenje,
predmet vraćen u fazu ponovnog odlučivanja, odnosno u fazu postupka odabira
najboljeg kandidata među prijavljenim kandidatima koji kumulativno ispunjavaju uvjete
propisane natječajem, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja Suda i primjedbi u
svezi s postupkom, a sve u skladu s odredbom čl. 81. ZUS-a, to se upravnosudski
nadzor zakonitosti osporavane odluke koja je donijeta po slobodnoj ocjeni ne može
voditi o pravilnosti takve odluke već je ograničen na ocjenu zakonitost takve odluke,
granice ovlasti i svrhe radi koje je ovlast dana, a sve u skladu s naprijed citiranom
odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima.

Nadalje, valja istaći da među strankama nije sporno da i tužiteljica i izabrana
kandidatkinja ispunjavaju uvjete propisane predmetnim natječajem.

Među strankama nije sporno da tužiteljica ima status hrvatskog branitelja-
dragovoljca te da se u prijavi na natječaj pozvala na odredbu čl. 102. Zakona o
hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno na
pravo prednosti prilikom zapošljavanja.

Među strankama nije sporno da j. u. „N. p. K.“ u u
oglašenom tekstu javnog natječaja za imenovanje ravnatelja/ice J. u. K.,
KLASA:003-04/18-02/01, URBROJ: 2182/1-15/4-06/1-18-1 od 20. prosinca 2018. koji
je bio objavljen u Narodnim novinama, broj 118/2018 od 27. prosinca 2018. i na
mrežnim stranicama J. u. "N. p. K." nije bila navedena
provedba intervjua, o čemu je Sud elaborirao u naprijed citiranoj presudi.

Među strankama nije sporna ni činjenica da je Povjerenstvo nakon javno
objavljenog natječaja, te nakon što su kandidati dostavili natječajnu dokumentaciju,
naknadno objavilo poziv na intervju (razgovor) KLASA:011-01/19-01/25,
URBROJ:517-10-19-3 od 15. siječnja 2019., a koji Poziv je bio objavljen na mrežnim
stranicama Ministarstva zaštite okoliša i energetike te da su kandidati koji su zadovoljili
uvjete natječaja, pored objavljenog poziva i telefonskim pozivom obavješteni o
provođenju intervjua (razgovora) dana 22. siječnja 2019., kojem pozivu na intervju su
se kandidati i odazvali te istom i pristupili.

Među strankama je sporno je li provedba predmetnog intervjua s kandidatima
koji su kumulativno ispunjavali uvjete propisane natječajem, a koji su se pozivu na
intervju odazvali te istom i pristupili, predstavljala negativnu procesnu pretpostavku
koja bi utjecala na zakonitost odluke o imenovanju, a što tužiteljica u tužbi, pored
ostalog, ističe.

U odnosu na navedeno sporno pitanje, valja istaći da je ovaj Sud u naprijed
citiranoj presudi već izrazio svoje pravno shvaćanje da je u oglašenom tekstu javnog
natječaja za imenovanje ravnatelja/ice J. u. K, KLASA:003-04/18-02/01,
URBROJ: 2182/1-15/4-06/1-18-1 od 20. prosinca 2018. koji je bio objavljen u
Narodnim novinama, broj 118/2018 od 27. prosinca 2018. i na mrežnim stranicama
J. u. “N. p. K.", pored propisanih uvjeta, trebalo biti navedeno
da će se provesti provjera stručnih znanja, sposobnosti i vještina te programa rada u
vidu intervjua (razgovora) s kandidatima koji su zadovoljili, odnosno ispunili propisane
uvjete natječaja. Međutim, kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, ovdje tuženik, poziv na intervju (razgovor)
naknadno javno objavilo na svojim mrežnim stranicama KLASA:011-01/19-01/25,
URBROJ:517-10-19-3 od 15. siječnja 2019., te i pored navedene javne objave i
telefonskim putem obavijestilo sve kandidate koji su kumulativno ispunjavali uvjete

10 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

propisane natječajem, ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju u postupku koji
je prethodio donošenju osporavane odluke, odnosno Rješenja o imenovanju
ravnateljice J. u. „N. p. K.“, bilo nedostataka, međutim koji nedostaci
nisu u konačnici utjecali na zakonitost odluke.

Ovo stoga što je nesporno da su svi kandidati koji su zadovoljili uvjete natječaja
o provedbi, odnosno održavanju intervjua uredno obaviješteni, da su svi kandidati
predmetnom intervjuu (razgovoru) i pristupili, da su svi kandidati imali jednaku
mogućnost osobno se predstaviti, iskazati svoje razloge i motivaciju prijave na
predmetni natječaj te usmeno predstaviti svoju Koncepciju rada i razvoja ustanove koju
su već predali u pisanom obliku, dakle da su svi pod jednakim uvjetima pristupili
intervjuu (razgovoru), odnosno da nije bilo nejednakog postupanja u odnosu na
kandidate natječaja koji su kumulativno ispunili uvjete natječaja.

Važno je istaći da kod intervjua ne postoje objektivno mjerljiva i unaprijed
propisana mjerila, niti je propisan način provedbe intervjua, zbog čega je potrebno da
postupak provođenja intervjua nadležno javno pravno tijelo provede i odluku donese u
granicama dane ovlasti pridržavajući se zakonskih odredbi koje uređuju postupak
provođenja natječaja, a sve kako bi se otklonila sumnja u bilo kakav oblik arbitrarnosti
ili pogodovanja pojedinih kandidata, a što je u prethodnom upravnom postupku
izostalo, zbog čega je Sud i poništio prethodnu odluku o imenovanju ravnatelja/ice
J. u. „N. p. K.“ te predmet vratio na ponovno odlučivanje.
Kako je tuženik u izvršenju naprijed citirane presude, u ponovnom postupku
donošenja odluke o odabiru najboljeg kandidata među prijavljenim kandidatima koji
kumulativno ispunjavaju uvjete propisane natječajem, sačinio Izvješće o provedenom
javnom natječaju KLASA:011-01/19-01/25, URBROJ:517-10-19-26 od 25. srpnja

2019. (Izvješće) u kojem su sadržane i opisne i numeričke ocjene svih šestero (6)
kandidata koji su kumulativno ispunili propisane uvjete natječaja, iz kojeg Izvješća je
razvidan način ocjenjivanja kandidata, odnosno da je Povjerenstvo za provedbu
Javnog natječaja cijenilo sve elemente (uvjete) propisane natječajem, kao i Koncepciju
rada te dalo jedinstvenu ocjenu u odnosu na svakog od kandidata, to iz predmetnog
Izvješća nespornim proizlazi da su dane ocjene obrazložene, da su svi kandidati imali
jednake uvjete, odnosno da se prema svim kandidatima postupalo jednoobrazno te da
niti jedan od kandidata nije bio stavljen u nepovoljniji položaj u donosu na druge
kandidate, slijedom čega po ocjeni ovog Suda nije bilo arbitrarnosti u postupanju.
Stoga, a kako se osporavano rješenje tuženika KLASA:UP/I-112-02/19-01/09,
URBROJ: 517-10-19-5 od 26. srpnja 2019. o imenovanju N. S., diplomirane
ekonomistice, ravnateljicom J. u. „N. p. K.“ na razdoblje od
četiri godine temelji na valjanim i obrazloženim razlozima proizašlim iz Izvješća
Povjerenstva za provedbu predmetnog javnog natječaja KLASA:011-01/19-01/25,
URBROJ: 517-10-19-26 od 25. srpnja 2019., to je po ocjeni ovog Suda, ovlaštenje
ministra da primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene da u konkretnom slučaju izabere
kandidata za ravnatelja J. u. „N. p. K.“ bilo sukladno cilju kojem je to
ovlaštenje dano, odnosno cilju izbora kandidata za kojeg se u najvećoj mjeri može
očekivati da će uspješno, stručno, savjesno i zakonito obavljati poslove ravnatelja
J. u. „N. p. K.“ , odnosno svrsi radi koje je ta ovlast dana.
Pri tome je ponovno važno istaći da pravilnost takve odluke kojom je ministar
dao prednost dao kandidatkinji N. S., ovdje zainteresiranoj osobi, u odnosu na
ostale kandidate, pa tako i u odnosu na tužiteljicu, a za koju odluku je naveo prihvatljive
i obrazložene razloge, nije, niti može biti predmetom upravnog spora.

Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je tužiteljica u postupku provedbe predmetnog natječaja na temelju Izvješća Povjerenstva za provedbu Javnog natječaja

11 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

ostvarila ukupno 6 bodova, a izabrana kandidatkinja N. S., ovdje
zainteresirana osoba, je ostvarila ukupno 10 bodova, to u konkretnom slučaju i
predmetnoj upravnoj stvari nije došlo do povrede odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o
hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, odnosno nije
došlo do povrede prava pri zapošljavanju hrvatskog branitelja-dragovoljca.
Ovo stoga, što bi tužiteljica u konkretnom slučaju imala prednost pod jednakim
uvjetima, samo u slučaju da su i tužiteljica i izabrana kandidatkinja, ovdje
zainteresirana osoba, ostvarile jednak broj bodova na predmetnom natječaju,
uključujući i intervju, a što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj.

Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je u ponovljenom postupku
odlučivanja o izboru ravnatelja/ice J. u. „N. p. K.“ tuženik donio odluku
u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o upravnom postupku na način da je naveo
valjane i obrazložene razloge za izbor upravo odabranog kandidata/kandidatkinje
primjenom slobodne ocjene, za kojeg u najvećoj mjeri očekuje da će uspješno, stručno,
savjesno i zakonito obavljati poslove ravnatelja J. u. "N. p. K."
to je tuženik po ocjeni ovog Suda postupio zakonito, u granicama ovlasti i svrsi radi
koje je ovlast dana.

Radi navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 57. st. 2. Zakona o upravnim
sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u točci I. izreke.
Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi
spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako
stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti
da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu
u sporu.

Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo
primjenom odredbe 79. st. 4. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za
naknadom troškova predmetnog upravnog spora, kao neosnovan te odlučiti kao pod
točkom II. izreke.

Obzirom na uspjeh tuženika i zainteresirane osobe u sporu, a kako tuženik nije
popisao trošak, dok je to učinila opunomoćenica zainteresirane osobe na ročištu od

22. listopada 2021. te priložila pisani popis troška (list 166 spisa) kojim je zatražila
naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu, za zastupanja na dva ročišta i to na
ročištu od 29. rujna 2021. te na ročištu od 22. listopada 2021., za svaku radnju po 250
bodova, odnosno iznos od po 2.500,00 kn, dakle iznos 7.500,00kn uvećan za iznos
PDV-a od 25%, odnosno 1.875,00 kn, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom
zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (Narodne novine, broj:142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje
OT-a) i to prema Tbr. t.1. OT-a, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka

79. st. 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, opunomoćenici
zainteresirane osobe priznati zatraženi trošak u sveukupnom iznosu od 9.375,00 kn.
Radi navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 2. studenog 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić

12 Poslovni broj: 3 UsI-2758/21-37

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda,
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje odluke o
trošku, a sve na temelju odredbe članka 79. st. 6. i 7. ZUS-a.

DNA:

- tužiteljici po opunom. uz Zapisnik o objavi,
- tuženiku uz Zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi po opunom. uz Zapisnik o objavi
- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.
- u spis

- tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama

- kal. pravom. do 02.12.2021.