Poslovni broj: II Kž-402/2021-5

Poslovni broj: II Kž-402/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. K., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-40/2021-6 (Kzd-8/2021.) od 27. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-40/2021-6 (Kzd-8/2021.) od 27. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-7/2021. od 26. svibnja 2021. i prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KOz-DO-3/2021. od 30. ožujka 2021., protiv optuženog P. K., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog P. K. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. prosinca 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi P. K. po branitelju odvjetniku A. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i "pustiti okrivljenika da se uz mjere opreza u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode", odnosno "ukinuti istražni zatvor ili ukinuti pobijano rješenje i vratiti sucu za mladež na ponovni postupak".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženika da pobijano rješenje "nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo" čime obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i prijedlog državnog odvjetništva, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženik tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

6. Žalitelj smatra da "nije bilo potrebe" optuženiku produljiti istražni zatvor jer je optuženik mlađi punoljetnik i kazneno neosuđivan. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da je optuženik sukladno Zakonu o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. dalje: ZSM) mlađi punoljetnik i da je kazneno neosuđivana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela silovanja i kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode za koje je optuženik osnovano sumnjiv, koja su djela, prema optužnici i prijedlogu, uslijedila prema drugoj maloljetnoj žrtvi nakon što je državni odvjetnik prema optuženiku, kao starijem maloljetniku, 28. kolovoza 2020. podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. KZ/11. i nakon što su u tom postupku prema optuženiku bile na snazi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. u odnosu na maloljetnu žrtvu u tom postupku. Iznesene okolnosti doista upućuju na upornost, bezobzirnost i visoki stupanj kriminalne volje. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koje se optuženik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za ta djela, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kada navodi da "nije jasno što točno ukazuje na opasnost od ponavljanja djela".

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem mjere opreza pa tako ni mjerom "nepribližavanja žrtvama", kako predlaže žalitelj i usprkos iskazanoj želji optuženika za daljnjim školovanjem.

9. Ni žalbeni navodi optuženika da je mlađi punoljetnik i da još nije napunio 21 godinu, da mu se nanosi nepopravljiva šteta, da ne može pomagati ocu koji je starije životne dobi i koji se ne može brinuti za šestoro druge maloljetne djece kao i da mu je u postupku ranije bila određena mjera opreza koje se pridržavao ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prema mišljenju Centra za socijalnu skrb isključena je primjena maloljetničkog prava te time i primjena članka 107. stavka 1. ZSM u vezi s člankom 67. stavkom 1. ZSM, pri čemu se na mlađeg punoljetnika ne primjenjuje ni članak 66. ZSM.

10. Protivno žalbenim navodima kojima polemizira da je produljenje istražnog zatvora "drakonska kazna" ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja bijega ili počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

11. U žalbi se navodi da je pobijanim rješenjem "odbijen prijedlog za ukidanje istražnog zatvora" čime se sugerira da je obrana takav prijedlog i postavila, ali očito je riječ o navodu koji se ne odnosi na ovaj predmet s obzirom da niti iz zapisnika sjednice vijeće na kojoj je doneseno pobijano rješenje niti iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je takav prijedlog postavljen nego je prvostupanjski sud odlučivao na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08. što je pravilno i navedeno u pobijanom rješenju.

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 2. studenog 2021.