- 1 -              Poslovni broj: II Kž-401/2021-5

Poslovni broj: II Kž-401/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. P. zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Kovm-1/2021-5 od 19. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog M. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. P., zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to jednog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. u vezi sa člankom 166. stavkom 1. KZ/11., te šest kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. P. po branitelju, odvjetniku P. V. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu okrivljenika te ukine pobijano rješenje i okrivljenika pusti na slobodu".

 

3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

6. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i cjelovite razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz podignute optužnice. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

7. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući kriminalnu količinu, okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela počinjenih na štetu maloljetne unuke okrivljenika, duljinu inkriminiranog razdoblja, kao i težinu kaznenih djela i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, ne može prevenirati mjerama opreza.

 

7.1. Okrivljenika se u ovom kaznenom postupku podignutom optužnicom tereti da je na štetu svoje unuke, djeteta L. P. u razdoblju od ožujka 2019. do 28. prosinca 2020. dok mu je njegova sada dvanaestogodišnja unuka bila povjerena na čuvanje počinio sedam kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, i to jedno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. u vezi sa člankom 166. stavkom 1. KZ/11., te šest kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11., pri čemu modalitet i okolnosti počinjenja tih kaznenih djela, osobito imajući na umu da je okrivljenik s protupravnim postupanjem na štetu oštećenice započeo kad je ona imala svega deset godina iskorištavajući odnos zavisnosti i povjerenja koje je oštećenica prema njemu imala, potom duljina inkriminiranog razdoblja te brojnost protupravnih radnji ukazuju na upornost, odlučnost, bezobzirnost i bešćutnost okrivljenika u protupravnom ponašanju te na visoki stupanj njegove kriminalne volje.

 

8. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa proizlazi da kod maloljetne L. P. postoje dugotrajnije smetnje iz kruga emocionalnog doživljavanja kao i elementi traumatizacije kao posljedica počinjenja kaznenih djela (anksioznost, ljutnja, posttraumatski stres, disocijacija i zaokupljenost spolnošću radi kojih postoji potreba za intervencijom, psihološkim i/ili psihijatrijskim savjetovanjem, ali i podrška obitelji te je procijenjeno da se može zaključiti kako je iskaz maloljetne oštećenice dan pred sucem istrage 15. lipnja 2021. vjerodostojan.

 

9. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene kod ovog okrivljenika pa mjere opreza, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, za sada, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

10. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na svoju dosadašnju neosuđivanost, kao i na protek vremena od posljednje protupravne radnje do prijavljivanja kaznenog djela kao i okolnost da su odnosi između okrivljenika i sinovljeve obitelji prekinuti početkom 2021., nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12. Stoga, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

13. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 2. studenog 2021.