Poslovni broj: Gž-1238/2021-2

Poslovni broj: Gž-1238/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženice K. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 104 Povrv-5087/2019-19 od 4. svibnja 2021., 2. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovna, pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 104 Povrv-5087/2019-19 od 4. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-19724/19 od 21. lipnja 2019., kojim se nalaže tuženici K. G. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 271,86 kn (slovima: dvjesto sedamdeset jednu kunu i osamdeset šest lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 41,69 kn od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 47,12 kn od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 47,12 kn od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 47,12 kn od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 41,69 kn od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 47,12 kn od 16. siječnja 2019., po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku osam dana.             

 

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 104 Povrv-5087/2019-19 od 4. svibnja 2021., na način da se sudi:

 

Nalaže se tuženici K. G. da naknadi tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. do isplate, po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku osam dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-19724/19 od 21. lipnja 2019. kojim je nalaženo tuženici K. G. isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. iznos od 271,86 kn (slovima: dvjesto sedamdeset jednu kunu i osamdeset šest lipa) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 41,69 kn od 16. kolovoza 2018., na iznos od 47,12 kn od 16. rujna 2018., na iznos od 47,12 kn od 16. listopada 2018., na iznos od 47,12 kn od 16. studenog 2018., na iznos od 41,69 kn od 16. prosinca 2018. i na iznos od 47,12 kn od 16. siječnja 2019. do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan (točka I. izreke).

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju Z. h. d.o.o., P. Č. da naknaditi tuženici K. G. troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. do isplate, po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku osam dana (točka II. izreke).             

 

3. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako što će se prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 271,86 kuna za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenog prostora u Z., za razdoblje od srpnja do prosinca 2018., sistemski broj objekta 09854940. Tužitelj ujedno potražuje troškove postupka.

 

5. Kako je u konkretnom slučaju postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 271,86 kuna, to se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a.

 

5.1. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

5.2. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je da iz izvoda iz poslovnih knjiga broj 03748 od 7. lipnja 2019., bilješke iz matične evidencije, pregleda obveznika na objektu te prijepisa računa proizlazi kako je kao korisnik tužitelja u utuženom razdoblju bila zavedena tuženica kao vlasnik za sistemski broj objekta 09854940 za stambeni prostor na adresi …, Z., sa zaduženim spremnikom od 50 litara za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od srpnja do prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 271,86 kuna.

 

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na navode tuženice da je obavijestila tužitelja o nekorištenju predmetne nekretnine, utvrdio kako tuženica nije u skladu s odredbom članka 8. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 4/2015. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), priložila pregled očitanja električnog brojila, a na što je bila upozorena u više navrata od strane tužitelja.

 

6.2. Isto tako, prvostupanjski je sud u odnosu na prigovor tuženice na način obračuna predmetne usluge utvrdio da je isti neosnovan, ističući kao je tužitelj mjesečnu cijenu obračunavao sukladno odredbi članka 30. stavka 9. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13, 73/17 – u daljnjem tekstu: ZOGO) na način što je množio volumen zaduženog spremnika od 50 litara s brojem mjesečnih odvoza te cijenom 0,09662 kn/litra, pa je utvrdio da je navedeni obračun u skladu s važećim propisima.

 

6.3. Pritom je prvostupanjski sud istaknuo kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-6143/2016 od 22. ožujka 2017. naveo da korisnik predmetne usluge snosi troškove mjera gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća“, pri čemu se cijena te usluge obračunava razmjerno količini predanog otpada, koja se utvrđuje primjenom jednog od dva alternativno propisana kriterija, u ovom slučaju volumenom spremnika otpada i brojem pražnjenja spremnika i da je spremnik od 50 litara minimalno zaduženi volumen po korisniku, a za koji je tuženica zadužena temeljem članka 7. Općih uvjeta, jer pripada Skupini 1 korisnika koji odlažu miješani komunalni otpad u zajedničke posude i spremnike za miješani komunalni otpad.

 

6.4. S obzirom na to da tuženica prigovora da tužitelj nije izvršio neplaćenu uslugu odvoza komunalnog otpada, prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj nije sudu dostavio raspored odvoza otpada te da nije predložio saslušanje djelatnika tužitelja koji je u utuženom razdoblju obavljao uslugu odvoza otpada s predmetne adrese, a koji dokazi bi bili temelj za određivanje naplate pružene usluge, navodeći kako je teret dokazivanja svojih tvrdnji na tužitelju u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a, zbog čega je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, platni nalog u cijelosti ukinuo i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne može prihvatiti ovaj sud.

 

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je odredbom člankom 30. stavkom 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13 – u daljnjem tekstu: ZOGO), propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, i da iz ove zakonske odredbe proizlazi kako je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada i da nije od važnosti prigovor tuženice da nije sklopila nikakav ugovor s tužiteljem.

 

7.2. Međutim, nakon što je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženica kao vlasnica evidentirana korisnikom usluge u evidenciji tužitelja za stambeni prostor sistemski broj objekta 09854940 na adresi …, Z., i da tuženica nije podmirila dugovani iznos niti je obavijestila tužitelja da ne koristi navedeni prostor, to ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije pružio dokaz da je izvršio uslugu odvoza komunalnog otpada kroz utuženo razdoblje s navedene adrese, a da bi tuženica bila u obvezi podmiriti navedu uslugu koja je odnosi na nju. Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženica pripada Skupini 1 korisnika koji odlažu miješani komunalni otpad u zajedničke posude i spremnike za miješani komunalni otpad, pa činjenicu izvršenja usluge odvoza komunalnog otpada je činjenica čije postojanje zakon pretpostavlja i ne treba ga dokazivati, ali se može dokazivati da ta činjenica ne postoji, ako zakonom nije što drugo određeno, a kako to osnovano u žalbi tvrdi i tužitelj.

 

7.3. Budući da iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženica ničim nije dokazala da joj usluga odvoza komunalnog otpada nije pružena iz zajedničkih posuda i spremnika odvoza komunalnog otpada s navedene adrese na kojoj se nalazi njezin stambeni prostor, već samo paušalno navodi da joj ista nije pružena, to je prema je prema mišljenju ovoga suda tuženica u obvezi podmiriti navedenu uslugu, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan, pozivom na odredbe članka 3. i članka 20. stavka 1. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04. i 178/04. – u daljnjem tekstu: ZKG), u vezi s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a.

 

7.4. Dakle, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tuženica obveznik plaćanja usluge odvoza otpada, jer je i odredbom članka 20. stavkom 5. ZKG-a propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Nadalje, odredbom članka 3. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada („Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 7/08. – u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da je korisnik usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada dužan pružatelju usluge dati točne i potpune podatke o površini i vlasništvu prostora te o promjenama matičnih podataka obavijestiti isporučitelja usluge u roku od osam dana.

 

7.5. Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženica vlasnica navedenog stambenih prostora, koji je kao takav zaveden u evidenciji tužitelja, kao što je utvrdio i da tuženica nije tužitelja obavijestila o eventualno nastalim promjenama odnosno pružila mu točne podatke važne za određivanje cijene usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, sukladno gore navedenoj odredbi, to se ponovno navodi da je prema zaključku ovoga suda tuženica u obvezi pomiriti utuženo potraživanje tužitelju skupa sa zateznim kamatama koje tužitelju na temelju odredbi članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) i članka 29. stavka 2. ZOO-a pripadaju.

 

8. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, pa je odlučujući o parničnom trošku na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, tužitelju dosuđen njegov ukupni parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a jer je u cijelosti uspio u sporu.

 

8.1. Troškovi tužitelja odnose se na zastupanje po punomoćnici, odvjetnici i iznose prema Tbr. 7. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) jednokratno u visini od 50 bodova, odnosno 625,00 kuna (uračunat je PDV), kojem iznosu je valjalo pribrojiti iznos od 300,00 kuna plaćen na ime sudskih pristojbi, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 925,00 kuna, koji je tuženica dužna platiti tužitelju skupa za cijeli postupak (ovršni i parnični čine jedinstveni postupak). Ovom iznosu valjalo je pribrojiti i iznos od 375,00 kuna (uračunat je PDV), koji tužitelj potražuje i koji mu pripada za sastavljanje žalbe na temelju Tbr. 10. točke 3. Tarife. Stoga je tuženici naloženo da tužitelju na ime troškova postupka naknadi iznos od 1.300,00 kuna skupa s pripadajućim kamatama od 4. svibnja 2021. do isplate, na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

 

9. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 373. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 2. studenoga 2021.