1

                            Poslovni broj Gž R-1205/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

             

 

 

 

Poslovni broj Gž R-1205/2021-2

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. iz V.OIB:4...., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. iz Z.protiv tuženika HZZO, Z., OIB:...., rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-321/2020-16 od 30. kolovoza 2021., 2. studenog 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj Pr-321/2020-16 od 30. kolovoza 2021. u točkama I., II., III., IV. i V., uz istovremeni ispravak citiranog rješenja suda prvog stupnja u izreci na način da nakon točke V. izreke treba umjesto točke „III.“ izreke ispravno stajati točka „VI.“ izreke.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen prigovor tuženika te je preinačeno rješenje o sudskoj pristojbi Općinskog suda u Virovitici broj Pr-321/2020-14 od 24. kolovoza 2021., tako da se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa tog rješenja plati razliku sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn (toč. I. izreke), te je nastavno određen način plaćanja naznačenog iznosa, dostavljanja potvrde sudu o tome te upozorenje o prisilnoj naplati putem Fine, sve pobliže navedeno u točkama II.-V. izreke.

 

Točkom III. (ispravno VI.) izreke prigovor tužene je djelomično prihvaćen te je ukinuto rješenje o sudskoj pristojbi tog suda broj Pr-321/2020-14 od 24. kolovoza 2021., u dijelu gdje se tuženika poziva da plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn, na presudu u iznosu od 200,00 kn, te na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn ukida.

 

Protiv citiranog rješenja u točkama I.-V. izreke pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP).

 

Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odmjerio plaćanje daljnjeg iznosa pristojbe od 200,00 kn jer da je trebao dati nalog za povrat preplaćenog iznosa od 50,00 kn s obzirom da je tuženik nakon primitka rješenja o pristojbi u propisanom roku platio polovicu pristojbe u iznosu od 450,00 kn sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18-dalje ZSP).

 

Predlaže uvaženje žalbe.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Prije svega, treba navesti da je u pisanju izreke pobijanog rješenja pogrešno numerirana posljednja točka izreke budući da ispravno treba biti označena pod rednim brojem VI., te je navedenu očitu omašku u pisanju valjalo ispraviti u primjeni odredbe čl. 342. st. 1. ZPPa.

 

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPPa, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda postupka.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica uspjela u ovom radnom sporu prema pravomoćnoj presudi suda prvog stupnja od 18. ožujka 2021. te je nakon toga sud rješenjem o pristojbi od 24. kolovoza 2021. naložio tuženiku plaćanje sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 200,00 kn, presudu u iznosu od 200,00 kn, odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn te žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kn, ukupno 900,00 kn. Nadalje, proizlazi da je tuženik po zaprimanju tog rješenja platio polovicu ukupnog iznosa sudske pristojbe naznačene u rješenju o pristojbi, iznos od 450,00 kn, te je prvostupanjski sud prihvatio opravdanim plaćanje istog u smislu odredbe čl. 7. st. 3. ZSPa i ukinuo rješenje o pristojbi u odnosu na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn, presudu u iznosu od 200,00 kn, odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 kn. Nastavno je obvezao tuženika na plaćanje razlike sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn (do punog iznosa od 400,00 kn) uz stav da je obveza plaćanja sudske pristojbe nastala u trenutku njezina podnošenja, koja je prema podacima u spisu podnesena elektronskim putem 23. ožujka 2021., zbog čega se tuženik ne može koristiti pravom da u odnosu na tu radnju plaća polovicu pristojbe.

 

Takvo shvaćanje suda prvog stupnja je pravilno.

 

Prema odredbi čl. 4. toč. 1. ZSPa propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe, ako ovim zakonom nije drugačije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, dok je odredbom čl. 7. st. 1. ZSPa propisano, da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informatičkog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u trenutku podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

 

Pristojba na žalbu s obzirom na vrijednost predmeta spora od 5.752,53 kn, prema Tar. br. 3. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, iznosi 400,00 kn, što tuženik i ne osporava, s time da je tuženik pristojbu na žalbu u visini polovice iznosa propisane pristojbe platio 27. kolovoza 2021., dakle pet mjeseci nakon što je žalba izjavljena, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik dužan platiti ovu pristojbenu obvezu u njenom punom iznosu, te ga pravilno obvezao pobijanim rješenjem na plaćanje razlike pristojbe do punog iznosa (200,00 kn). Neosnovane su žalbene tvrdnje da prvostupanjski sud nije uvažio cjelokupno plaćanje tuženika sudskih pristojbi budući da suprotno proizlazi iz točke VI. izreke rješenja suda prvog stupnja u kojem je ukinuto rješenje o plaćanju sudske pristojbe u odnosu na tužbu, odgovor na tužbu i presudu za ukupan iznos od 500,00 kn, a točkom I. izreke rješenje o pristojbi preinačeno je u odnosu na pristojbu na žalbu na način da je tuženik obvezan platiti jedino preostali iznos pristojbe na žalbu do punog iznosa.

 

Slijedom navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Rijeci 2. studenog 2021.

 

 

Sutkinja

 

Barbara Bosner