Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 82 Gž-4759/2018-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 82 Gž-4759/2018-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. o. Z., OIB: , za Područni ured K., zastupan po punomoćnicama M. S. i J. Č., diplomiranim pravnicama, djelatnicama tužitelja, protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: , zastupan po punomoćnicima I. Š., T. S. S., I. G. Z., I. Ć., M. G. i M. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i partneri, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-89/2017-91 od 5. srpnja 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-89/2017-96 od 18. srpnja 2018., 29. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-89/2017-91 od 5. srpnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-89/2017-96 od 18. srpnja 2018. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.132,70 kn zajedno sa zateznim kamatama koja se od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na iznos od:

 

-                         108,42 kn

od 15. siječnja 2009.

-                         885,07 kn

od 17. siječnja 2009.

-                      1.018,01 kn

od 30. siječnja 2009.

-                         206,54 kn

od 24. veljače 2009.

-                         176,28 kn

od 25. veljače 2009.

-                           53,86 kn

od 28. veljače 2009.

-                          68,32  kn

od 28. veljače 2009.

-                           68,32 kn

od 28. veljače 2009.

-                          68,32  kn

od 18. veljače 2009.

-                         141,61 kn

od 26. ožujka 2009.

-                           75,07 kn

od 28. ožujka 2009.

-                           53,86 kn

od 30. travnja 2009.

-                      1.596,67 kn

od 27. svibnja 2009.

-                      1.951,48 kn

od 27. svibnja 2009.

-                           75,07 kn

od 30. svibnja 2009.

-                           75,07 kn

od 30. svibnja 2009.

-                      1.774,08 kn

od 25. lipnja 2009.

-                      1.951,49 kn

od 25. lipnja 2009.

-                           46,39 kn

od 16. srpnja 2009.

-                         212,00 kn

od 15. kolovoza 2009.

-                         887,04 kn

od 26. kolovoza 2009.

-                           60,32 kn

od 11. rujna 2009.

-                         544,49 kn

od 13. listopada 2009.

-                           17,66 kn

od 12. studenoga 2009.

-                           17,66 kn

-                          139,23 kn

od 12. studenoga 2009

od 25. siječnja 2011., pa do isplate

 

te pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.280,97 kn.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

  1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom od 5. srpnja 2018., ispravljenom rješenjem od 18. srpnja 2018., pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.524,44 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća, pa do isplate, te je pod točkom II. naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.280,97 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

  1.               Protiv dijela te presude pod točkom I. izreke kojom mu je naloženo da tužitelju isplati iznos od 12.132,70 kn zajedno za zateznim kamatama, koji iznosi dospijevaju nakon 1. siječnja 2009., te pod točkom II. izreke kojom mu je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.280,97 kn zajedno sa zateznim kamatama pravovremenu žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine“, broj: 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

 

  1.               Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

 

  1.               Žalba nije osnovana.

 

  1.               Predmet spora je zahtjev za regres isplaćene štete koju je tužitelj isplatio za liječenje svojeg osiguranika zdravstvenim ustanovama, a za koju štetu je odgovoran tuženik kao osiguratelj vozila od odgovornosti za štetu koja je prouzročena trećim osobama.

 

  1.               U žalbenoj fazi je sporno da li je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi troškove koje je tužitelj snosio plaćanjem troškova liječenja i bolovanja svog osiguranika nakon 1. siječnja 2009., jer tuženik smatra da je platio naknadu štete koju tužitelj u tužbi potražuje za razdoblje nakon 1. siječnja 2009., jer su izdaci nastali u 2009. kada je tuženik platio „paušalnu zakonsku naknadu štete“ (10% odnosno 7% od naplaćene funkcionalne premije iz AO u 2009.) koja se odnosi na sve troškove obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe – sudionike prometnih nezgoda u toj godini.

 

  1.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

  1.               Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje (čl. 8. ZPP-a) i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

  1.               U žalbi tuženik ne osporava da je tuženik platio utužene iznose za liječenje svojeg osiguranika i za bolovanje u utuženom razdoblju nakon 1. siječnja 2009., u rokovima navedenim u izreci, odnosno ne osporava visinu potraživanja tužitelja, već smatra da nije u obvezi podmiriti navedeni trošak budući se isti podmiruje iz tzv. funkcionalne premije.

 

  1.          Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika vezano uz primjenu materijalnog prava uz obrazloženje da je odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da se funkcionalna premija izdvaja po ugovorima o osiguranju zaključenim nakon 1. siječnja 2009. i pokrivaju štetne događaje za koje su te premije i izdvojene, a da je u predmetnom slučaju polica osiguranja zaključena 2008. i po toj polici nije plaćena funkcionalna premija za eventualne buduće štetne događaje, odnosno da predmetna tražbina nije plaćena doznakom funkcionalne premije.

 

  1.          Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud.

 

  1.          Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09 i 75/09) bilo je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se pod stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni dio mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji.

 

  1.          Prema odredbi čl. 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 152/08, 94/09 i 153/09- dalje: ZOZO) jedan od prihoda zavoda (st. 1. toč. 10. navedenog čl.) je i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini od 10% od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji postotak je smanjen na 7% Zakonom o izmjenama i dopunama ZOZO NN br. 94/09. Tako uplaćeni iznos funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti predstavlja naknadu prouzročene štete zavodu iz čl. 113. ZOZO koju su prouzročili vlasnici odnosno korisnici osiguranog motornog vozila.

 

  1.          Kao što je navedeno nije sporno da je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen 2008., a troškovi osiguranja po tom ugovoru djelomično su podmireni 2009. i 2011.

 

  1.          Da bi se moglo smatrati da je prihodima od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pokrivena stvarna šteta koja je nastala tužitelju time što je svojem osiguraniku platio troškove liječenja, potrebno je da je ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti obuhvaćen primjenom ZOZO iz 2008.

 

  1.          Naime, iz odredbe čl. 134. st. 2. ZOZO jasno proizlazi da prihode iz čl. 53. st. 2. ZOZO društva za osiguranje obračunavaju i izdvajaju na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljene od dana stupanja na snagu ZOZO, odnosno na ugovore sklopljene nakon 1. siječnja 2009. Za napomenuti je da je identična odredba propisana i čl. 138. ZOZO. Iz navedenog slijedi da je za primjenu odredbe čl. 53. st. 2. ZOZO mjerodavno vrijeme kada je sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, a ne vrijeme kada je nastala šteta za tužitelja, odnosno vrijeme kada je tužitelj platio troškove liječenja svojeg osiguranika.

 

  1.          Imajući u vidu nespornu činjenicu da je predmetni ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljen 2008., dakle prije stupanja na snagu ZOZO iz 2008., to tuženik kao društvo za osiguranje nije bio u obvezi niti obračunati, niti izdvajati određena sredstva na ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti. Eventualno plaćeni iznos funkcionalne premije osiguranja koju je platio tuženik za 2009. nije mogao obuhvatiti ugovor o osiguranju na koji se ZOZO iz 2008. nije primjenjivao.

 

  1.          Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 85/06, 105/06, 118/06, 77/07, 111/07, 35/08, 85/08 i 150/08- dalje: ZOZO/06) kada je prihvatio tužbeni zahtjev za troškove plaćene nakon 1. siječnja 2009.

 

  1.          Odluka o kamatama pravilno je donijeta primjenom odredbe čl. 131. st. 3. ZOZO/06, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

  1.          Odluka o troškovima postupka, a koja se žalbom posebno ne osporava pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a).

 

  1.          Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

 

  1.          Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

  1.          Nepobijani dio presude pod točkom I. izreke za iznos od 14.391,34 kn i pod točkom II. izreke za trošak u iznosu od 3.000,00 kn nije preispitivan (čl. 365. st. 1. u vezi s čl. 381. ZPP-a).

 

U Zagrebu 29. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                                                  Sutkinja

                                                                                                                                      Gordana Držaić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu