Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: I -202/2021-9

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-202/2021-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. D. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. ožujka 2021. broj K-21/2020., u sjednici održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. D. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točka 1. i člankom 153. stavak 2. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

 

II Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2020. do 30. travnja 2021.

 

III Žalba optuženog M. D. odbija se kao neosnovana, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

r i j e š i o    j e

 

IV Na temelju članka 127. stavak 5. ZKP/08. protiv optuženog M. D. se iz osnove u članku 123. stavak 2. ZKP/08. određuje istražni zatvor.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točke 1. i člankom 153. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci, te je na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11., a uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. lipnja 2020. nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi M. D. je obvezan da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn i nagradu stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. K. R. u iznosu od 4.368,80 kn i kliničkog psihologa prof. I. T. u iznosu od 4.064,00 kn, dok će o ostalim troškovima biti doneseno posebno rješenje.

 

1.3. Nasuprot tomu po članku 453. točka 3. ZKP/08. optuženi M. D. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.), činjenično i pravno opisano u oslobađajućem dijelu izreke te presude.

 

1.4. Po članku 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženi M. D.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

 

2.2. Optuženi M. D. po branitelju S. J., odvjetniku iz O. društva V., J., Š., S., J. & J. u R., žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne presuda kojom se u odnosu na njega izriče blaža kazna zatvora.

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po branitelju K. D., odvjetniku u R., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

5. U skladu sa zahtjevom postavljenim u žalbi optuženika, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik, branitelj S. J. i državno odvjetništvo. Sjednica je održana 28. listopada 2021. u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika, optuženika i njegovog branitelja, iako o sjednici uredno izviješteni, sjednici nisu nazočili pa je ista, sukladno članku 475. stavka 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog M. D. nije osnovana.

 

7. Obje stranke pobijaju osuđujući dio prvostupanjske presude zbog odluke o kazni.

 

7.1. Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja precijenio utvrđene olakotne, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti, smatrajući da utvrđene olakotne okolnosti nisu takvog značaja da bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se po ocjeni državnog odvjetnika, ne radi o naročito olakotnim okolnostima. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud zanemario izraženu podmuklost i kriminalnu volju optuženika prema svojoj bivšoj izvanbračnoj supruzi M. Ž., na način što je "optuženik još u caffe baru donio odluku da će pratiti kada će i tko oštećenicu dovesti kući, da se skrivao u blizini kuće ili čekao skriven u nedovršenom stanu na katu kuće, gdje se nalazio određeno vrijeme, sve dok se oštećenica nije prestala dopisivati s prijateljicama, čekajući da njezin brat i otac odu u prizemni dio stana i zaspu, kao i da se oštećenica spremi za spavanje, a potom ušao u njezin stan gdje se u sobi nalazilo njihovo dijete".

 

7.2. Optuženik pak smatra da je podcijenjen značaj pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti, kao i da su utvrđene otegotne okolnosti precijenjene. Smatra da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznom.

 

7.3. Odgovarajući na žalbu državnog odvjetnika optuženik se pozvao na prijedlog državnog odvjetnika za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i kaznu koju je u toj ponudi državni odvjetnik iznio, a naglašavajući da je tada optuženiku ponuđeno da bude proglašen krivim za oba optužena kaznena djela.

 

7.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijenio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u odnosu na suprotne prijedloge stranaka te je zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara primjeni instituta ublažavanja kazne zbog naročito olakotnih okolnosti. Naime, prvostupanjski sud je ispravno olakotnim utvrdio da je optuženik kazneno djelo priznao, da ranije nije osuđivan, da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak i strukturu njegove ličnosti zbog koje se teško mirio s prestankom izvanbračne veze u kojoj je rođeno dijete, a zbog čega je, kao i zbog utjecaja alkohola psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da su njegove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom tempore criminis bile smanjene u blažem stupnju. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je otegotnim cijenio društvenu opasnost počinjenog djela, kao i okolnosti počinjenja, odnosno odlazak optuženika iz kafića nakon razgovora s bratom oštećenice, skrivanje u kući oštećenice do njezinog i bratovog povratka, kao i da je djelo počinio tek nakon što se uvjerio da je oštećenica legla i zaspala, i to u stanu oštećenice, dakle mjestu gdje se ona trebala osjećati sigurnom, dok su istodobno u stanu bili njezini roditelji, a u sobi gdje je oštećenica spavala i njihovo zajedničko dijete. Nadalje, utvrđeno je da je oštećenica osjećala strah za sebe i dijete i da je isto kvalificirano kao akutna reakcija na stres, te da se nakon toga kod nje epizodično, pretežno situacijski, neredovito pojavljuju simptomi karakteristični za traumatsko iskustvo, odnosno da se kod oštećenice može raditi o smetnjama iz kruga dijagnostičke kategorije reakcija na teški stres.

 

7.5. Prema odredbi članka 48. stavka 2. KZ/11. blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Navedene olakotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud po ocjeni drugostupanjskog suda ne predstavljaju ni kvantitetom ni kvalitetom one koje se traže prema citiranoj odredbi kaznenog zakona, posebno jer je oštećenica na raspravi održanoj 29. siječnja 2021. iskazala da je u komunikaciji samo sa sestrom optuženika, da optuženikova majka dolazi po dijete, pri čemu je naglasila da nema problema da dijete ode kod njih, iako joj to baš nije predrago, priznajući da ih dijete voli. Istodobno je, međutim, na pitanje boji li se danas optuženika izjavila da ga se "ovako među ljudima ne boji", što logično podrazumijeva da i dalje zazire od susreta s optuženikom nasamo. Drugim riječima, ni iz iskaza oštećenice, ali ni iz obrane optuženika ne proizlazi da se optuženik pomirio sa žrtvom, pa niti da je pokušao ponuditi ispriku žrtvi. Stoga, sve olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo nisu takve da bi, posebice kraj brojnih otegotnih okolnosti i težine počinjenog djela, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

7.6. Time nije u pravu žalitelj optuženi M. D. da je po prvostupanjskom sudu izrečena kazna prestroga, pa nema razloga da bi optuženiku trebalo izreći blažu kaznu. Navodi optuženika izneseni u odgovoru na žalbu se ne mogu razmatrati. Naime, u spisu nema prijedloga o sporazumijevanju stranaka, a niti izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, jer je prema odredbi članka 362. staka 2. ZKP/08. određeno da u slučaju ako stranke odustanu od izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, izjava i svi ostali podaci koji se na nju odnose izdvajaju rješenjem iz spisa i predaju sucu istrage, te se ne mogu razgledati ni upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, pa stoga ni kao okolnost pri odmjeravanju kazne.

 

7.7. Iz iznesenih je razloga žalba državnog odvjetnika prihvaćena, pa je optuženi M. D. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točke 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koja odgovara zapriječenom minimumu za to kazneno djelo, a koja u cijelosti odražava sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Takvom kaznom će se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

7.8. U izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, u skladu s odredbom članka 54. KZ/11.

 

8. Slijedom iznesenog, prije svega, povodom podnesenih žalbi stranaka, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon te je na temelju članka 486. stavka 1. KZ/11. trebalo presuditi kao u izreci.

 

9. S obzirom na to da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, to mu je u skladu s kogentnom odredbom 123. stavka 2. ZKP/08. trebalo odrediti istražni zatvor, pa je to i učinjeno na temelju članka 486. stavka 2. ZKP/08., kao pod točkom IV izreke ove odluke.

 

 

U Zagrebu 28. listopada 2021.

 

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu