- 1 -              Poslovni broj: I Kž-322/2021-4

Poslovni broj: I Kž-322/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek–Šabijan, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. L. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. stavka 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I-39/2021. od 13. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba osuđenog J. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, pod točkom I izreke utvrđeno je da je osuđeni J. L., s pobliže navedenim osobnim podacima, osuđen presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku od 28. listopada 2015., broj: 06 0 K 008917 16 K, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu od 25. svibnja 2017., broj: 06 0 K 008917 17 Kž, na kaznu zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina, zbog počinjenja krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. stavka 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ) jer je tokom rata u Bosni i Hercegovini i u vrijeme oružanog sukoba između pripadnika TO J. i HVO s jedne strane i pripadnika VRS s druge strane, kao pripadnik vojne policije HVO J., brigade „H. V. H.“, na području B., u reonu sela L., zaseok Š.-V., na granici administrativno-teritorijalnog razgraničenja općina J. i M. G. i u J., postupao suprotno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i to člana 3. stav1, točka a) i c) Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. 08. 1949. godine, koja zabranjuje nasilje nad životom, zdravljem ili fizičkim ili mentalnim blagostanjem ljudi, naročito ubistva i mučenja, tako što je:

 

1. Dana 13. 06. 1992. godine J. L., zv. „C.“, zajedno sa njemu poznatim NN pripadnicima vojne policije HVO J., opkolili i zarobili grupu aktivnih i rezervnih policajaca pripadnika SJB M. G., u zaseoku Š., da bi ih zatim poredali u vrstu gdje su stajali postrojeni dok su ih čuvali pripadnici vojne policije HVO J., te je tada L. J., zv. „C.“, prišao zarobljenom M. I., kratko razgovarao s njim, a potom je iz neposredne blizine iz automatske puške rafalno pucao u zarobljenog I. M., te ga na taj način lišio života

 

2. Istog dana i na istom mjestu, kao pod prethodnom tačkom J. L., zv. „C.“, prišao ranjenom I. Č., koji se nalazio na začelju kolone zarobljenika, a koje su sprovodili pripadnici vojne policije HVO-a i koji se nije mogao dalje kretati jer je bio ranjen, da bi iz automatske puške pucao u I. Č. i na taj način ga lišio života, dok su ostale zatočenike sproveli povezane u pravcu J.

 

3. U vremenskom periodu od 13. 06. 1992. godine do 23. 08. 1992. godine, u prostorijama SJB J., gdje su bili zatvoreni zarobljeni aktivni i rezervni policajci SJB M. G. i to S. L., A. Z., L. Č., L. M., M. M., G. Z., J. J., I. D., G. Đ., V. T., R. V. zvani C., kao i M. M., pripadnik VRS-e, L. J. zvani „C.“, prilikom saslušanja zarobljenika u više navrata ih je mučio, fizički i psihički zlostavljao, udarajući ih nogama, rukama, policijskim palicama, pa je tako tukao i zlostavljao G. Z., M. M., A. Z., M. M., S. L., T. V., R. V., zv. „C.“, J. J., naređivao zarobljenicima da vješalicom u kancelariji vade zube iz usne šupljine koji bi on odredio, a što su isti morali uraditi, te je zube vadio G. Đ., A. Z., G. Z., M. M., T. V., S. L., gasio cigarete po stomaku G. Đ. i A. Z., da bi A. Z. natjerao da pojede upaljene cigarete i opuške iz pepeljare, na taj način nanoseći zarobljenicima snažan tjelesni bol i patnje

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme rata i oružanog sukoba, počinio ubistva i mučenja ratnih zarobljenika

 

čime je počinio krivično djelo – ratni zločin protiv ratnih zarobljenika – iz člana 144. preuzeto KZ SFRJ.

 

1.1.Pod točkom II izreke utvrđeno je kako je kazneno djelo označeno u točki I. izreke ove presude opisano i kažnjivo kao kazneno djelo iz članka 91. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) za koje je kazneno djelo propisana kazna zatvora od pet godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

 

1.2. Zatim je pod točkom III. izreke, na temelju odredbe članka 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04.; dalje: ZOMPO) i članka 91. stavka 1. KZ/11. osuđeni J. L. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina.

 

2. Protiv te presude  žalbu je podnio osuđeni Jozo Lovrenović osobno i po branitelju, odvjetniku I. M. "iz svih žalbenih razloga'', koje žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba s prijedlogom da se „žalba usvoji, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se presuda preinači u odluci o kazni na način da se osuđeniku izrekne blaža kazna.''

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 81. ZOMPO prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Po izvršenom pregledu spisa, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud u smislu članka 70. i članka 71. ZOMPO pravilno ocijenio kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za preuzimanje izvršenja kazne zatvora u trajanju od 13 (trinaest godina) izrečene presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 K 008917 16 K od 28. listopada 2015., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj 06 0 K 008917 17 Kž od 25. svibnja 2017. zbog počinjenja krivičnog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. stavka 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te da nije ispunjena niti jedna od negativnih pretpostavki iz članka 74. ZOMPO.

 

6.1. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i kako je zamolba države presuđenja Bosne i Hercegovine sastavljena u skladu sa člankom 23. stavkom 1. u vezi sa člankom 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. kao i članku 1. i 2. Sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama tog Sporazuma od 7. lipnja 2004. i 10. veljače 2010. ("Narodne novine'' – Međunarodni ugovori“ broj 3/10. – dalje: Sporazum).

 

7. Protivno žalbenom prigovoru da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba zakona o kaznenom postupku jer prilikom utvrđivanja dvostruke kažnjivosti nije primijenio Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske kao blaži zakon za osuđenika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako su za ocjenu o tome jesu li radnje iz činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u stranoj presudi kažnjive po domaćem pravu mjerodavne odredbe onog materijalnog zakona koji je na snazi u vrijeme odlučivanja o zamolbi za preuzimanje izvršenja kazne zatvora iz strane presude.

 

7.1. Stoga se u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora iz strane presude provedenog na temelju odredaba ZOMPO-a u skladu s pravnim stavovima izraženim u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne primjenjuje kazneni zakon koji je bio na snazi tempore criminis niti se u tom postupku odlučuje o primjeni blažeg zakona u smislu članka 3. KZ/11., već se primjenjuje onaj kazneni zakon koji je na snazi u trenutku odlučivanja o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za preuzimanje izvršenja strane sudske odluke.

 

7.2. To iz razloga što postupak preuzimanja izvršenja strane sudske odluke nije kazneni postupak u kojem bi se odlučivalo o krivnji osobe osumnjičene za neko kazneno djelo, već sudski postupak sui generis, a kojem postupku je svrha omogućavanje provedbe kaznenog progona ili izvršenja strane kaznene presude.

 

8. Nadalje, nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi osuđenika kojima se detaljno elaborira kako je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio visinu kazne zatvora osuđeniku, odnosno kako olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, dok su otegotne okolnosti na strani osuđenika suviše precijenjene, kao i da prvostupanjski sud samo citira koje je to olakotne i otegotne okolnosti uzeo u obzir strani sud, dok je propustio analizirati i obrazložiti zašto smatra da su iste točno vrednovane.

 

8.1. S tim u vezi žalitelju se ukazuje kako se kod presude koja je donesena u postupku preuzimanja izvršenja strane kaznene presude ne preispituje činjenično stanje utvrđeno u stranoj kaznenoj presudi, odnosno ne odlučuje se o optužbi za kazneno djelo već takav postupak podrazumijeva samo prilagodbu strane kaznene sankcije domaćem zakonodavstvu (sve u skladu s odredbom članka 16. Sporazuma kojim je određeno da je država izvršenja vezana za utvrđene činjenice na kojima se temelji sudska odluka te je za ukidanje ili izmjenu sudske odluke na kojoj se temelji molba za preuzimanja izvršenja isključivo nadležna država presuđenja te odredbom članka 70. stavka 2. ZOMPO kojim je propisano da je domaći sud prilikom preuzimanja izvršenja strane presude vezan za činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, osim ako se radi o činjenicama koje se protive javnom moralu i javnom poretku Republike Hrvatske).

 

8.2. U tom smislu žalitelja se upućuje kako zahtjev za tzv. pravom obnovom kaznenog postupka iz članka 497. ZKP/08. ne može podnijeti u Republici Hrvatskoj već u državi presuđenja sukladno odredbama njezinog nacionalnog prava kojima se uređuje taj institut. Međutim, osuđenik može, ukoliko smatra da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile okolnosti kojih nije bilo kad se izricala strana presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude, hrvatskim sudovima podnijeti zahtjev za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka sukladno članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

 

9. Slijedom navedenog, žalitelj ne može s uspjehom osporavati pravilnost činjeničnih utvrđenja iz presude stranog suda jer je domaći sud pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona vezan na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda, sukladno odredbi članka 70. stavka 2. ZOMPO, a u konkretnom slučaju ne radi se ni o činjenicama koje se protive javnom moralu i pravnom poretku Republike Hrvatske te je izreka pobijane presude u cijelosti sastavljena sukladno članku 71. stavku 1. ZOMPO, s argumentacijom koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Zaključno, nije u pravu žalitelj niti kada dovodi u pitanje visinu izrečene kazne zatvora jer je kazna zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina izrečena u okviru zakonom zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo po domaćem pravu iz članka 91. stavka 1. KZ/11., pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije, sukladno odredbi članka 71. stavka 1. ZOMPO.

 

11. Slijedom svega izloženog, kako ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. listopada 2021.