- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-190/2021-5

Poslovni broj: I Kž-uv-190/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. M., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. i drugi Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 4. listopada 2021., broj Ik I-268/21., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I izreke, na temelju članka 59. KZ/11. i članka 168. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik D. M., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu Kov-Us-67/2020. od 3. prosinca 2020., a koji uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora koji će dan biti određen posebnim nalogom te koji traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen tj. do 7. veljače 2022.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja navedeno je da se za boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika D. M. određuje Z., ….

1.2. Pod točkom III pobijanog rješenja utvrđeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto boravišta utvrđenog tim rješenjem samo uz suglasnost suca izvršenja.

1.3. Pod točkom IV pobijanog rješenja, na temelju članka 60. stavak 2. u vezi članka 62. stavak 2. točka 11. KZ/11., zatvoreniku D. M. određena je posebna obveza u vidu redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj i to na način da se javi prvi radni dan po uvjetnom otpustu Policijskoj upravi zagrebačkoj i da se potom redovito javlja jedanput mjesečno.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog "pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju toga pogrešne primjene odredaba ZIKZ-a i odredbe članka 59. KZ/11.". Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za uvjetni otpust, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 51. stavak 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika D. M. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11., koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

6. Naime, iz izvješća zatvora proizlazi da zatvorenik nema kaznenih postupaka u tijeku. Tijek izdržavanja kazne je po svemu uredan, nije prethodno osuđivan, nema stegovnih postupaka. Aktualno radno angažiran, uključen u program rada s ovisnicima o drogama i to kroz kontrolu apstinencije, ima pozitivan stav prema počinjenim kaznenim djelima, verbalizira krivnju, prihvaća izrečenu mu kaznu zatvora i priznaje radnje učinjenih djela. Osiguran mu je poslijepenalni prihvat, kao i zaposlenje, a zadržao je i podršku obitelji.

7. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, pozivajući se na odredbu članka 59. KZ/11., smatrajući da dosadašnji tijek izvršavanja kazne nije postigao svoju svrhu, s obzirom na utvrđenu visoku vjerojatnost povrata kod zatvorenika, okolnost da je ovisnik o drogama te da je kazneno djelo zbog kojeg izdržava kaznu zatvora počinio u vremenskom periodu od godinu dana u sklopu zločinačkog udruženja. Naime, smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procjeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, odnosno o njegovoj spremnosti za uključivanje u život na slobodi. Cijeneći prethodno navedene pozitivne okolnosti kod zatvorenika, a imajući u vidu i negativne okolnosti koje navodi državni odvjetnik, opravdano je uvjetno otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne.

8. Naime, suprotno stavu žalitelja, vjerojatnost kriminalnog povrata, nema odlučujući značaj za odluku o uvjetnom otpustu. To tim više kada se ima na umu zatvorenikovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne te proces njegove resocijalizacije, koji u kontinuitetu teče uredno, isti nije stegovno kažnjavan, nisu primjenjivane posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, verbalizira kritičnost prema počinjenim kaznenim djelima.

9. Također, žalbeni navod da je zatvorenik ovisnik o drogama nije osnovan, obzirom zatvorenik nije vještačen niti su prema njemu primjenjivane sigurnosne mjere, dok uredan tijek izdržavanja kazne zatvora upućuje da zatvorenik ostvaruje resocijalizaciju, a vrsta kaznenog djela i vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik izdržava kaznu zatvora nisu same za sebe dostatne okolnosti, a u odnosu na sve utvrđene pozitivne okolnosti kod zatvorenika, da bi dovele u pitanje osnovanost uvjetnog otpuštanja zatvorenika.

10. Iz tih razloga pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ostvarene sve pretpostavke iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika. Naime, radi se o zatvoreniku koji je izdržao više od tri četvrtine kazne zatvora na koju je osuđen. Nadalje, vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne je, očito, utjecalo na njega, pa se svrha kažnjavanja, može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta.

11. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. listopada 2021.