Poslovni broj: I Kž-317/2021-4

Poslovni broj: I Kž-317/2021-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca univ.spec.crim. Ivana Turudića, predsjednika vijeća, Tomislava Juriše, dr. sc. Tanje Pavelin, Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. R., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. i člankom 24. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog T. R., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 2021. broj K-24/2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi T. R. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv život i tijela teškog ubojstva u pokušaju, opisanog u članku 111. točka 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. i člankom 24. stavak 2. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 66/14.- dalje u tekstu ZZODS/14.) određen je prisilni smještaj optuženog T. R. u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 73. u vezi s člankom 24. stavkom 4. KZ/11. na temelju članka 73. u vezi s člankom 24. stavak 4. KZ/11. protiv optuženog T. R. određena je sigurnosna mjera zabrane približavanja oštećenoj-žrtvi M. A. te je određeno da joj optuženik ne smije pristupiti na razdaljinu ispod 100 metara, a koja mjera traje pet godina dulje od prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi T. R. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi T. R. po branitelju S. K., odvjetniku u S., zbog „svih razloga predviđenih propisom“. Optuženik obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog, te žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „ žalbu usvoji a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni raspravljanje i odlučivanje“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Optuženikova žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. te prepisuje zakonski tekst i navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku iz samih tih isprava i iskaza. Ukazuje da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva na nalaz i mišljenje vještaka za psihijatriju koji ističe suprotno od zaključka suda u pogledu subjektivnog obilježja kaznenog djela, pa su u tom dijelu izreka i obrazloženje presude nerazumljivi i  „dvojbeni.“ Međutim, prvostupanjski sud je iznio jasne i precizne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i onima koje čine subjektivno obilježje inkriminiranog kaznenog djela (10. strana, 5. odlomak; 11. strana, 1.– 2. odlomak) pritom korektno citirajući i pozivajući se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, subspecijaliste forenzičke psihijatrije, dr. S. B. (list 298 – 304 spisa). Preostali žalbeni navodi koji se suštinski odnose na mogućnost da, tempore criminis neubrojiva osoba, počini protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života tijela teškog ubojstva u pokušaju s izravnom namjerom, bit će razmatrani nastavno u obrazloženju presude vezano uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nadalje, optuženik u žalbi u odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela navodi da dokazi na koje se poziva prvostupanjski sud niti u svojoj ukupnosti, a kamoli pojedinačno nisu dostatni za nedvojbeni zaključak o postojanju izravne namjere na strani optuženika. Ne spori da je došlo do nanošenja teške tjelesne ozljede, ali ukazuje da  to samo po sebi ne znači da je optuženik imao namjeru „pokušati, a kamoli usmrtiti oštećenicu“, jer da je to doista htio onda bi to zasigurno učinio i ne bi samovoljno prestao s ozljeđivanjem. Međutim, prvostupanjski sud je u odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela iznio dostatne i prihvatljive razloge (10. strana, 5. odlomak; 11. strana, 1.– 2. odlomak presude) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ukazuje na činjenicu, utvrđenu medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, specijalistu patološke anatomije i specijalistu sudske medicine, dr. A. A.,mr.sc., i opisanu u činjeničnom opisu presude, da je optuženik zadao više udaraca šakama silom jakog intenziteta u predjelu glave i lica, te najmanje dva međusobno neovisna udarca nogom obuvenom u cipelu silom srednjeg jakog i jakog intenziteta u predio prsnog koša. Te radnje optuženika prvostupanjski sud povezuje sa životnom dobi oštećenice (… godina), i činjenicom da je ista optuženikova susjeda koju optuženik dobro poznaje, pa pravilno zaključuje da je optuženik postupao u cilju oduzimanja života, odnosno s izravnom namjerom kao oblikom krivnje (11. strana, 1. odlomak presude).

7.1. U odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela, optuženik ukazuje i na nesporan zaključak vještaka, da nije mogao shvatiti značenje svog postupanja te nije mogao vladati svojom voljom pa je stoga bio neubrojiv, pa nalazi da prvostupanjski sud nije smio zaključiti o prisutnosti svijesti i volje, odnosno izravne namjere. Međutim, prvostupanjski sud je u pogledu mogućnosti da neubrojiva osoba počini protupravne radnje zakonskog obilježja kaznenog djela s namjerom kao oblikom krivnje iznio jasne i precizne argumente (10. strana, 3. odlomak te 11. strana, 1. odlomak presude) koje u potpunosti podržava ovaj drugostupanjski sud i koje nema potrebe ponavljati.

7.2. Suprotno žalbenim navodima, u dijelu kada optuženik, pozivajući se na svoju obranu, navodi da nije udarao oštećenicu dok je bila na tlu, valja ukazati da je prvostupanjski sud u pogledu utvrđene dinamike događaja (9. strana, 4. odlomak presude) iznio dostatne i prihvatljive argumente, pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine, a koji je decidirano ustanovio da su ozljede prsnog koša-rebara nastale s najmanje dva međusobno neovisna udarca nogom obuvenom u cipelu silom srednjeg i jakog intenziteta, a takve je ozljede žrtva mogla zadobiti samo nakon pada na tlo, što odgovara ne samo nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka nego je i životno logična, zbog toga izložene razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi. 

9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smislenom primjenom članka 478. ZKP/08., između ostalog, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prisilnom smještaju i sigurnosnoj mjeri, treba ukazati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, pozivajući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. S. B. po kojem je optuženik opasan za okolinu te postoji visok stupanj vjerojatnosti počinjenja novog, težeg kaznenog djela pa je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. I u pogledu odluke o određivanju sigurnosne mjere iz članka 73. u vezi s člankom 24. stavak 4. KZ/11. prvostupanjski sud je iznio cjelovitu argumentaciju (12. strana, 2. odlomak presude) koju u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2021.