Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj
stvari tužitelja H. r. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O. i H. j.t.d. u Z., protiv tužene M. L. iz V. G., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja T. H., odvjetnika i punomoćnika tužene D. S., odvjetnika, dana 28. listopada 2021.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj M. L. iz V. G., OIB …isplatiti tužitelju H. r., iz Z., OIB …, iznos od 67.008,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja

-na iznos od 5.000,00 kn teče od 20.3. 2008. god.

-na iznos od 4.620,00 kn teče od 30.4.2008. god.

-na iznos od 7.020,00 kn teče od 17.5.2008. god.

-na iznos od 6.600,00 kn teče od 18.6.2008. god.

-na iznos od 6.500,00 kn teče od 18.7. 2008.god.

-na iznos od 3.866,00 kn teče od 16.9.2008. god.

-na iznos od 9.900,00 kn teče od 18.12.2008.god.

-na iznos od 4.082,96 kn teče od 18.4.2009. god.

-na iznos od 3.150,00 kn teče od 22.4.2009. god.

-na iznos od 3.000,00 kn teče od 25.6.2009. god.

-na iznos od 3.780,00 kn teče od 18.7.2009. god.

-na iznos od 5.890,00 kn teče od 28.8.2009. god.

-na iznos od 3.600,00 kn teče od 26.9.2009. god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu
od 12.187,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. listopada

2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih
poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

2

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

1. Tužitelj je ovaj parnični postupak pokrenuo tužbom od dana 31.12.2010. te u
istoj navodi da je tuženoj, iako između njih nije postojao nikakav pravni posao niti
kakav drugi pravni osnov, isplatio ukupno 67.008,96 kn i to na način da je isplatio:
- dana 19.3.2008. iznos od 3.967,50 kn sa pripadajućim porezom i prirezom,
odnosno ukupan bruto iznos 5.000,00 kn

- dana 29.4.2008. iznos od 3.665,97 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 4.620,00 kn

- dana 16.5.2008. iznos od 5.570,37 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 7.020,00 kn

- dana 17.6.2008. iznos od 5.237,10 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 6.600,00 kn

- dana 17.7.2008. iznos od 5.157,75 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 6.500,00 kn

- dana 15.9.2008. iznos od 3.067,67 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 3.866,00 kn

- dana 17.12.2008. iznos od 7.855,65 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 9.900,00 kn

- dana 17.4.2009. iznos od 3.239,83 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 4.082,96 kn

- dana 21.4.2009. iznos od 2.499,52 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 3.150,00 kn

- dana 24.6.2009. iznos od 2.380,50 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 3.000,00 kn

- dana 17.7.2009. iznos od 2.999,43 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 3.780,00 kn

- dana 27.8.2009. iznos od 4.580,24 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 5.890,00 kn

- dana 25.9.2009. iznos od 2.856,60 kn sa pripadajućim porezom i prirezom, odnosno ukupan bruto iznos 3.600,00 kn.

2. Kako za navedeni prijelaz imovine nema osnove ni u zakonu ni u pravnom poslu
tužena je bez valjanje pravne osnove i znajući kako joj predmetni iznos ne pripada,
stekla 67.008,96 kn. Stoga predlaže da joj sud naloži isplatu stečenog bez osnove
uvećanu za zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.

3. U odgovoru na tužbu tužena priznaje da joj je tužitelj isplatio iznos od 53.078,13 kn, dok razlika do ukupno utuženog iznosa predstavlja porez i prirez koji je tužitelju uplatio na ime fiktivnog ugovora o obavljanju poslova za vanjske suradnike. Priznaje i da je isplata vršena bez ikakve pravne osnove. Ističe da je isplatu utuženih neto iznosa vršio djelatnik tužitelja A. K. koji je u vrijeme izvršenih isplata bio zaposlen na radnom mjestu voditelja obračuna u organizacijskoj jedinici Financija na H.R.T.-u te je kao takav bio zadužen kontrolirati i provoditi isplate vanjskim suradnicima- honorarcima. Nakon primljenih isplata je A. K. preko posrednika M. P. vraćala cjelokupan iznos novca umanjen za 5% provizije koji je zadržavala za sebe. Dakle, A. K. je znajući da ona nije sklopila nikakav ugovor kao vanjski suradnik H.R.T.-a te znajući da nema naloga odgovornih osoba da se izvrši isplata, krivotvorio naloge i svjesno plaćao tuženu kao fiktivnu vanjsku suradnicu. Budući je kod zaposlenika tužitelja A. K. postojala svijest da plaća ono što nije dužan platiti, to na strani tužitelja nisu ispunjene subjektivne pretpostavke temeljem kojih bi imao pravo zahtijevati vraćanje utuženih iznosa slijedom čega predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

4. Presudom ovog suda poslovni broj P-18058/10-30 od dana 30.11.2015. odbijen
je tužbeni zahtjev u cijelosti te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj prouzročeni
parnični trošak.

5. Odlučujući o žalbi tužitelja na prvostupanjsku presudu Županijski sud u Osijeku
je presudom poslovni broj Gž-2701/16-3 od dana 12.1.2017. uvažio žalbu i preinačio
prvostupanjsku presudu na način da je usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženoj da
tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

6. Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju o kojoj je Vrhovni
sud RH odlučio rješenjem broj Rev 1365/17-2 od dana 1.7.2020. na način da je prihvatio reviziju tužene i ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj
Gž-2701/16-3 od dana 12.1.2017. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu
poslovni broj P-18058/10-30 od 5.11.2015. te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Riješio je i da se odluka o troškovima postupka u povodu
pravnog lijeka ostavlja za konačnu odluku. U obrazloženju svog rješenja VSRH
ukazuje da u postupku nisu raspravljene i utvrđene sve odlučne pravno relevantne
činjenice, je li novac isplaćivan tuženici i potom vraćen tužitelju u korist odnosno za račun tužitelja, ili je to sve napravljeno u korist i za račun neke konkretne fizičke osobe (A. K. ili drugih), neovisno o tužitelju, zatim je li A. K. bio ovlašten kao punomoćnik po zaposlenju odnosno po usmenoj punomoći isplaćivati honorare vanjskim suradnicima i gdje je u konačnici završio novac.

7. Tužitelj je u nastavku postupka u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku od dana 15.3.2021. ističe da su u konkretnom slučaju predmetne isplate izvršene nezakonito od strane djelatnika tužitelja A. K. koji je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja obračuna honorara. A. K. nije imao ovlaštenje angažirati vanjske suradnike niti sklapati ikakve ugovore s njima, nego je u okviru svog radnog mjesta trebao obračunati honorar osobama koja su bile u svojstvu vanjskog suradnika tužitelja, temeljem naloga pretpostavljenih osoba i odgovarajuće dokumentacije, kojeg naloga u konkretnom slučaju nije bilo, kao ni dokumentacije, već je isti neovlašteno, unošenjem fiktivnih (nepostojećih) ugovora u sustav za obračun honorara, ishodio vršenje predmetnih isplata. Interna revizija provedena kod tužitelja zbog utvrđenih nepravilnosti kod isplate honorara vanjskim suradnicima, utvrdila je da su sve predmetne isplate izvršene neovlašteno, bez
dokumentacije i bez znanja odgovornih osoba za iste. Tadašnji ravnatelj tužitelja nije
imao nikakvih saznanja o neovlaštenim isplatama, a kad je saznao da postoje
određene nepravilnosti, poduzeo je sve potrebne korake da se nezakonitosti otkriju i
sankcioniraju. Nije sporno da je za navedene nezakonitosti u području isplate
honorara vanjskim suradnicima odgovoran isključivo djelatnik tužitelja A. K., a što je razvidno i iz Odluke o otkazu ugovora o radu navedenom djelatniku. Tužitelj ističe i kako iz Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje od 21.5.2004., točke 1.5., jasno proizlazi da je sklapanje vanjskih ugovora moralo biti prethodno odobreno i potpisano od strane ravnatelja podružnice H.R.T.-a za podružnicu, a rukovoditelja PJ OIZP H.R.T.-a (poslovne jedinice Opći i zajednički poslovi) za organizacijsku jedinicu OIZP H.R.T.-a. Također, iz Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije od 15.04.2008.g. (točka 2, 5.4) proizlazi da je sklapanje vanjskih ugovora moralo biti prethodno odobreno i potpisano od strane ravnatelja podružnice H.R.T.-a za podružnicu, a rukovoditelja PJ OIZP H.R.T.-a (poslovne jedinice Opći i zajednički poslovi) za organizacijsku jedinicu OIZP H.R.T.-a,odnosno Glavnog ravnatelja H.R.T.-a. Naglašava da niti jedna isplata u konkretnom slučaju nije bila odobrena od strane

4             

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

pretpostavljenih osoba, a zbog čega je i pokrenut kazneni postupak te je A. K. otkazan ugovor o radu.

8. Tuženik je u cijelosti ostao kod odgovora na tužbu i ranije iznesenih navoda.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti kao neosnovan. Iz sadržaja Odluke o
otkazu ugovora o radu za radnika A. K.utvrđeno je da je isplatu neto iznosa tuženiku izvršio zaposlenik tužitelja A. K.. U vrijeme isplata imenovani je bio zaposlen na radnom mjestu Voditelja obračuna u organizacijskoj jedinici Financija na H.R.T. i kao takav zadužen da kontrolira i nadzire rad u području obračuna honorara. Imenovani je odgovoran za rad na tom području, kao i za ažurno, točno i uredno obavljanje tih poslova. A. K. je isključivo bio zadužen i odgovoran da u informatički sustav unosi podatke iz svih ugovora sa vanjskim suradnicima, znači prvo kontrolira da li uopće postoji ugovor sa vanjskim suradnikom, mora ishoditi šifru za svakog vanjskog suradnika te nakon toga unosi podatke iz ugovora, nakon čega ih obrađuje i isključivo on daje nalog da se izvrši isplata. U konkretnoj pravnoj stvari A. K. je bez fizičkog postojanja ugovora unosio lažne podatke u informatički sistem, obrađivao ih te davao nalog za isplatu. Bez svih tih radnji A. K. nije moguće izvršiti plaćanje bilo kojem vanjskom suradniku. Zbog svojih nelegalnih radnji svjesno plaćajući fiktivne vanjske suradnike, znajući da tužitelj iste nije dužan platiti, A. K. je dobio otkaz ugovora o radu kod tužitelja. Za pravnu osobu volju i znanje očituju njezina tijela i zaposlenici u svim postupcima koje poduzimaju u ime i za račun pravne osobe, bez obzira obavljaju li te poslove na zakonit ili nezakonit način. Znanje tužitelja ne znači da su svi zaposlenici i odgovorne osobe tužitelja trebale znati da plaćaju nešto što se ne treba platiti, odnosno da jedan od njenih djelatnika vrši svjesno nelegalne isplate već okolnost da je takva isplata izvršena znači da je tužitelj morao kontrolirati utemeljenost te isplate. Tužitelj ne bi vršio isplate da je ovlaštena osoba tužitelja, konkretno voditelj Odjela obračuna (honorara) A. K. utvrdio nepostojanje temelja za isplatu budući je upravo njegova dužnost bila kontrolirati pravilnost isplata i provođenje isplata vanjskim suradnicima. Kako je kod A. K. postojala svijest da plaća ono što nije dužan platiti, iz njegovog postupanja proizlazi i znanje pravne osobe da plaća ono što nije dužna platiti. Tužena ističe da ponašanje tužitelja koji je kroz dvije godine plaćao nedug, nakon čega je protiv svog radnika A. K. podnio kaznenu prijavu te mu otkazao ugovor o radu, ukazuje na očit nemar i neusklađenost rada tog radnika s ostalim radnicima zaduženim za kontrolu plaćanja, uključujući i godišnju reviziju, a sve navedeno na strani tužitelja predstavlja neispričivu zabludu zbog koje ne može od tuženika ostvarivati povrat utuženog iznosa, sve temeljem čl. 1112 st.1 ZOO-a.

9. U odnosu na spornu okolnost je li novac koji je tužena bez ikakve pravne
osnove primala na svoj žiro račun pa preko djelatnika tužitelja M. P. vraćala A. K. bio korišten za isplatu vanjskih suradnika tužitelja koji nisu mogli dobiti ugovor sa tužiteljem pa niti direktnu isplatu honorara ili za osobnu koristradnika tužitelja A. K., ističe da je teret dokaza na tužitelju.

10. Na ročištu održanom dana 9.9.2021. punomoćnici stranaka su suglasno
predložili da se pročitaju svi ranije predloženi dokazi, kao i zapisnik sa ročišta za
glavnu raspravu održanu pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici u predmetu poslovni
broj P-527/18 na kojem su saslušani svjedoci J. S., M. P. i I. P.. Stoga je sud ponovno pročitao ranije provedene dokaze i to preslike izvoda.platnog prometa (list 2-14 i 57-69 spisa), presliku Ugovora o radu za A. K. (list 37-39 spisa), presliku Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije

 

 

5

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

(list 40-47 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu za A. K. (list 48-52 spisa), presliku Ugovora o radu za M. P. (list 53-55 spisa), iskaz svjedoka M. P. (list 70 spisa), iskaze svjedoka V. S. dane u ovosudnim predmetima posl. br. P-141/11, P-119/11 (list 123-126 spisa) i P-73/11 (list 162-164 spisa), iskaz tužene (list 117 spisa) te iskaze svjedoka J. S., M. P. i I. P.. Cijeneći sve provede dokaze sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u
daljnjem tekstu: ZPP-a), sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti
neosnovan.

11. Čitanjem Ugovora o radu za A. K. je utvrđeno da je isti bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu voditelj obračuna (honorara) i da je obavljao poslove u PJ OIZP H.R.T. (RJ Financija, Računovodstvo, Plan i analiza) u skladu s ugovorom o radu. Bio je zadužen organizirati i nadzirati rad u području obračuna (honorara, putnih naloga, gotovinske naplate pristojbe), izrađivati izvješća iz područja svog rada, obavljati sve operativne poslove u području obračuna za koji je zadužen, surađivati s drugim jedinicama rada te obavljati i druge srodne poslove prema potrebi posla, odnosno nalogu pretpostavljenog. Bio je odgovoran za rad na području obračuna (honorara, putnih naloga, pristojbe) i za ažurno, točno i uredno obavljanje poslova u skladu sa zakonskim propisima i općim aktima. Opisani opseg poslova kao i odgovornost voditelja obračuna organizacijske jedinice Financije razvidna je iz priloga ugovora o radu (list 39 spisa), kao i iz Odluke tužitelja o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije. A. K. je prestao Ugovor o radu kod tužitelja temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i drugih važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu je razvidno da je internom revizijom tužitelja utvrđeno kako je A. K. bio izravno odgovoran za nepravilnosti prilikom unosa, obračuna i isplate honorara tijekom 2008. i u prvih šest mjeseci 2009. jer je u bazi IRIS tijekom 2008. evidentirano 154 ugovora koji nisu postojali u H.R.T.-u, za 26 osoba-vanjskih suradnika, koji nisu radili za H.R.T., a tijekom prvih šest mjeseci 2009. god. 47 ugovora koji nisu postojali u H.R.T.-u, za 12 osoba-vanjskih suradnika koji nisu radili za H.R.T.. Utvrđeno je i da je u sustavu bilo više ugovora koji su imali isti broj, ali se nisu odnosili na istu osobu niti su imali iste ostale elemente ugovora (iznos, šifru emisije, mjesto troška), ili da je postojao jedan broj ugovora-za dva ugovora, od kojih je jedan ugovor bio bez fizičkog postojanja (dva različita vanjska suradnika-dvije isplate honorara). Sukladno svemu navedenome bile su vršene isplate honorara.

12. Iz iskaza svjedokinje J. S. sud je utvrdio da je krajem 2009. dobila nalog tadašnjeg glavnog ravnatelja V. S. da provede internu reviziju nakon prijave iz Službe prijevoda da se u toj radnoj jedinici dešavaju isplate vanjskim suradnicima koji uopće nisu bili angažirani ni za koji posao niti su imali bilo kakav
ugovor s tužiteljem. A. K. nije bio ovlašten u ime tužitelja sklapati bilo kakve pravne poslove već je bio zadužen elemente ugovora unositi u elektronski sustav koji bi zatim automatski obračunavao poreze, prireze, odnosno doprinose i
neto iznos koji treba platiti. On je odgovarao za točnost tih podataka i nakon što bi
podatke unio u sustav redovito bi kasnije uslijedila i isplata. Niti jedna isplata
vanjskom suradniku se nije mogla realizirati bez sudjelovanja A. K. u dijelu koji se odnosi na unos podataka ugovora u sustav. Voditeljica Odjela financija nije bila dužna provjeravati da li zaista postoje ugovori iz kojih je A. K.

6

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

prethodno u sustav unosio podatke. Tijekom revizije je ustanovila nepravilnosti koje
su se odnosile na isplate bez ugovora, odnosno bez osnove jer je A. K. u sustav unosio izmišljene, odnosno ne postojeće podatke. Nezakonitost rada A. K. tijekom 2008. i 2009. utvrđena je poredbom unosa koje je on radio sa unosima u paralelni elektronski sustav čija je glavna svrha bila evidencija sklapanja ugovora. Sve je prijavljeno kriminalističkoj policiji, a i A. K. je napisao o svemu izjavu u kojoj je potvrdio naprijed navedeno.

13. Svjedokinja I. P. u svom iskazu ističe da je bila nadređena A.K. kao rukovoditelj Odjela financija na kojem je radnom mjestu kod tužitelja bila zaposlena tijekom 2008. i 2009. A. K. je bio voditelj Odjela obračuna honorara, posao mu je bio da organizira i nadzire rad tog odjela, odgovarao je za rad te službe i svoj rad, nije bio ovlašten zaključivati bilo kakve ugovore jer je to pitanje kod tužitelja bilo regulirano posebnim općim aktom koji nije predviđao mogućnost da bi netko mogao dobiti usmenu punomoć za zaključenje takvog posla. Nije bilo nikoga tko bi bio dužan kontrolirati podatke koje je A. K. unosio u sustav. Nakon provedene revizije A. K. je napisao izjavu u kojoj je izričito potvrdio da je u sustav unosio nepostojeće ugovore, odnosno izmišljene podatke.

14. Svjedokinja M. P. je kod tužitelja bila rukovoditelj interne revizije. Ističe da je krajem 2009. bila provedena interna revizija u kojoj su analizirali poslovanje Službe prijevoda i to isplate vanjskim suradnicima koje su se desile tijekom 2008. i u
prvoj polovici 2009. Revizija je pokrenuta nakon što je djelatnica tužitelja gđa. Z. L., rukovoditeljica Službe prijevoda, pripremajući primopredaju, među ostalimi financijske dokumentacije te službe zbog svog odlaska u mirovinu, uočila isplate
osobama za koje nikada nije čula i koje su u njoj pobudile sumnju. A. K. je u to vrijeme bio voditelj Službe obračuna, nije imao ovlasti zaključivati bilo kakve ugovore. Njegov je zadatak bio da prije plaćanja u kompjuterski sustav ISUVAS
unese ugovore vanjskih suradnika i da ih u tom sustavu obradi, a zatim je te podatke
unosio i u sustav IRIS radi ispate. Bio je na takvoj poziciji da je mogao neistinito
prikazati postojanje pravne osnove za isplatu, pozvati se na tuđu ili nepostojeću
dokumentaciju te ishoditi isplatu u slučajevima kada za to nije bilo nikakve osnove. U
postupku izvanredne revizije i sam je dao izjavu u kojoj je jasno i izričito priznao da je
upravo on u sustav unosio podatke po osnovi kojih je došlo do nezakonitih isplata.
Tužitelju nije vraćen novac koji je isplaćen na ovaj način.

15. Svjedok V. S., tadašnji ravnatelj tužitelja je u svom iskazu potvrdio je da je A. K. imao ovlaštenje od nadležnih rukovoditelja da izvrši isplatu osobi koja bi radila kao suradnik za H.R.T. s time da je bio dužan pregledati svu dokumentaciju prije nego bi isplata bila izvršena. NIje imao ovlast samostalno zaključivati ugovore. Nakon pregleda sve dokumentacije on je bio jedina osoba preko koje su suradnici mogli biti isplaćeni. Revizijom je utvrđeno da je A. K. tijekom 2008. i 2009. godine vršio plaćanja osobama koje za tužitelja nisu obavljale nikakav posao. Dakle, radilo se o plaćanjima bez ikakvog temelja ili pak o plaćanjima temeljem krivotvorenih ugovora u kojima su bile navedene šifre stvarnih osoba koje su nešto radile za tužitelja. Isplate su u prosjeku iznosile oko 4.000,00-5.000,00 kn, isplaćeni novac nije vraćen tužitelju. Nakon što je interna revizija obavila razgovor s A. K. on je kazao da odlazi po dokumentaciju i više se nije pojavio kod tužitelja. Izrečen mu je izvanredni otkaz, a negdje u proljeće 2010. godine je preminuo. Svjedoku je poznato i ime M. P. budući su u brojnim predmetima tuženi tvrdili da su toj osobi davali novac uz proviziju koju bi zadržavali.

7

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

16. Saslušan kao svjedok, M. P. koji je bio zaposlenik tužitelja i radio kao ton majstor na H. r., je istaknuo da ga je A. K. jednom prilikom pitao poznaje li ljude koji bi bili voljni da se na njihov žiro račun, uz 5 % neto provizije, uplati određeni novčani iznos za neke ljude koji su obavljali honorarne poslove na televiziji, a kojima televizija zbog dugogodišnjeg angažmana više nije željela isplaćivati honorare. Znao je da je A. K. radio na kontroli i isplati vanjskih suradnika pa u toj ponudi nije vidio ništa spornoga. Shvatio je da se radi o isplati honorara osobama koje su obavljale honorarni posao za televiziju pa je tako A. K. doveo u vezu s određenim brojem ljudi koji su bili voljni dati svoj broj žiro računa. Među njima je bila i tužena koju je upoznao preko svog sina. Zna da je na njen žiro račun uplaćen određeni novčani iznos, iako nije obavljala nikakav honorarni posao za televiziju. Ne zna o kojem se iznosu radilo niti je li se radilo o jednoj uplati ili više njih. Tužena mu je nakon nekog vremena predala kovertu za A. K.. U njoj se nalazio novac, a kada je kovertu predao A.
K. on je novac odmah prebrojao i rekao da je sve u redu. Cjelokupan posao je išao na povjerenje i o istome nisu sačinjavane nikakve potvrde.

17. Okolnosti o kojima je iskazivao svjedok P. proizlaze i iz iskaza tužene. Ona je navela da ju je M. P. zamolio da pomogne ljudima s televizije koji su radili određene poslove za televiziju, ali im se iz nekog razloga nije mogla izvršiti isplata naknade za obavljeni posao. Od nje se tražilo da se na njen račun vrši isplata te naknade uz proviziju od 5%. Kako je bila student novinarstva to joj je bilo poznato da na televiziji mnogo ljudi radi bez ugovora. Smatrala je da će na taj način pomoći tim ljudima te je dala svoj broj računa. Na njega su kasnije pristizali određeni novčani iznosi. Ponekad se radili o iznosu od 1.000,00 kn, ponekad 2.000,00 kn s time da je bila sretnija da se uplati što veći iznos jer je znala da će tada dobiti veću proviziju. Cjelokupan iznos je predavala M. P. nakon čega bi on od tog novca izdvojio proviziju od 5%. Sve je išlo na povjerenje, prilikom primopredaje novca nije sačinjavala nikakve potvrde. Njen je angažman oko navedenog posla trajao oko dvije, tri godine, a na račun joj je bilo uplaćeno oko 100.000,00 kn. Za A. K. je saznala tek nakon što se pojavio problem oko isplata, nije ga poznavala niti je s njim imala ikakav kontakt. Bila je u uvjerenju da ne radi ništa loše sve dok se po novinama i na televiziji nije počelo pričati da se radilo o nedozvoljenim transakcijama.

18. Iskaz svjedoka M. P. sud ocjenjuje djelomično iskrenim, posebno u dijelu u kojem navodi kako nije znao detalje vezano uz isplatu, budući suprotno proizlazi iz iskaza tužene koja navodi da je svaku pojedinu uplaćenu svotu novca predavala upravo M. P. koji joj je isplaćivao proviziju od 5%, a posredno i iz iskaza svjedoka V. S. koji je ima M. P. povezao i sa drugim slučajevima nedozvoljenih isplata. Iskaz tužene u cijelosti je prihvaćen kao iskren, iako sud njeno ponašanje ocjenjuje naivnim i u konačnici nepoštenim budući je, uz minimum pažnje koja se traži od svakog sudionika pravnog posla, i sama mogla zaključiti da se radi o nepoštenom stjecanju budući je na svoj račun primala novac za posao koji nije obavljala, te je isti, uz 5% provizije koju bi zadržavala, predavala M. P. bez ikakve potvrde.

19. Na temelju izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je sukladno opisu radnog mjesta i odgovornostima koje isto prate, pok. A. K. kao voditelj obračuna imao ovlaštenje vršiti isplate vanjskim suradnicima, kao i druga ovlaštenja koja su detaljno

8

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

pobrojana u st. 2 t. 2.2. Odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje dokumentacije tužitelja (list 41-42 spisa). A. K. nije bio ovlašten u ime tužitelja sklapati bilo kakve pravne poslove, čak niti u okviru svog odjela niti je ikada imao ikakvu punomoć za sklapanje bilo kakvih ugovora budući je ovlaštenje za zaključivanje ugovora kod tužitelja bilo regulirano posebnim odlukama (odluke o ovlastima za zastupanje i potpisivanje) i općim aktom u kojem je precizirano tko je što ovlašten potpisivati, a taj akt nije predviđao mogućnost da bi netko mogao dobiti usmenu punomoć za zaključenje kakvog posla (kako iskazuje svjedokinja I. P.).

20. Nakon pokretanja interne revizije i otkrivenih neovlaštenih isplata većem broju ljudi honorara za kojih nije bilo pokrića u bilo kakvom pravnom poslu, pok. A. K. je i sam potvrdio da je unosio u sustav nepostojeće ugovore, odnosno izmišljene podatke nakon čega je slijedila isplata bez daljnje kontrole Odjela financija budući nije niti postojala dužnost da se u Odjelu financija provjerava postoje li ugovori na temelju kojih je A. K. u sustav unosio podatke. Zbog utvrđenih nepravilnosti u radu koje se odnose upravo na unošenje, obradu i isplatu honorara tijekom 2008. god. i u prvih šest mjeseci 2009. god. A. K. je uručen otkaz ugovora o radu. A. K. je i kazneno prijavljen, no kazneni postupak nije proveden zbog njegove smrti. Utvrđena nepravilnost se odnosi i na isplate tuženoj koje su predmet ovog postupka, a koje su se vršile bez ikakvog ugovornog ili izvanugovornog odnosa, odnosno bez ikakvog pravnog osnova. Tužena nije tužitelju vratila novac koji joj je sa svog računa uplatio na njen žiro račun.

21. U čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, u nastavku ZOO-a) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Vraćanje ne može zahtijevati tko isplatu izvrši znajući da nije dužan platiti, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta (čl. 1112. ZOO-a ).

22. Po citiranoj bi zakonskoj odredbi tužena bila u obvezi vratiti tužitelju utuženi iznos od 67.008,96 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa budući je bila nepošteni stjecatelj (čl. 1115 ZOO-a) jer je utvrđeno da između nje i tužitelja nije bilo ugovornog niti izvanugovornog odnosa niti je imovina tužitelja prešla u imovinu tužene na osnovi zakona, sudske odluke ili odluke druge nadležne vlasti.

23. Međutim, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povratak, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga ovisi o ispunjenju uvjeta, što je propisano u čl. 1112. ZOO-a. Utvrđeno je da je tužitelj platio tuženoj sve utužene iznose budući unutar svoje organizacije i poslovanja nije predvidio kontrolu podataka unesenih u sustav automatskog obračuna na temelju kojih se vršila isplata, a koje je podatke iz, u konkretnom slučaju izmišljenih, ugovora unosio i za njihovu točnost odgovarao pok. A. K.. Tužitelj ima službu interne revizije koja u utuženom razdoblju od ožujka 2008. do rujna 2009. nije utvrdila predmetne isplate bez osnove, odnosno, prema iskazu svjedokinje P. (tadašnje rukovoditeljice interne revizije), sumnje u isplate osobama za koje nikada nije čula i koje su kod njege probudile sumnju je prava uočila tadašnja rukovoditeljica Službe prijevoda pripremajući financijsku dokumentaciju te službe koju je trebala predati radi svog umirovljenja. Dakle, radi se o propustu tužitelja da unatoč postojanju Odjela interne revizije, omogući isplate bez ikakve 

9

Poslovni broj: 79 P-4621/20-52

pravne osnove i da takva plaćanja traju dulje od godine dana, sve temeljem fiktivnih ugovora, odnosno lažnih podataka unesenih u tužiteljev elektronski sustav od strane djelatnika koji je bio dužan kontrolirati unos, obradu i isplatu honorara. Da nije bilo odobrenja za isplate od strane ovlaštenog zaposlenika tužitelja iste ne bi bile niti izvršene. Tužitelj, neovisno o ovlastima koje imaju njegovi zaposlenici, nastupa prema trećima kao pravna osoba. Njegovi zaposlenici ne mogu nastupati samostalno već samo sukladno čl. 26, čl. 27 i čl. 46 Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine 25/03).

24. Kako je utvrđeno da je tužitelj kao pravna osoba, putem nadležne osobe čiji je opseg poslova i odgovornost za obavljanje istih ustrojen unutarnjim odlukama tužitelja, platio tuženoj sve utužene iznose, znajući da nije dužan platiti, a to nije učinio pod uvjetima iz čl. 1112. ZOO-a, to tužena nije dužna vratiti primljene iznose slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

25. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (67.008,96 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1) i podneska od 17.3.2021. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8 t. 1), trošak pristupa na ročišta održana 1.3.2012., 4.10.2012., 19.11.2013., 13.5.2014., 21.9.2015. i 9.9.2021. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr.9.t.1) te pristup ročištu 16.3.2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9 t. 5). Priznat je trošak odgovora na reviziju u iznosu od 150 bodova (Tbr. 10. t. 7). Nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 3.10.2012. i 18.11.2013. budući su isti predani sudu neposredno na ročištu, a što nije bilo potrebno budući se glavna rasprava i održava kako bi stranke mogle neposredno iznositi svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora. Uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn i 25% dodanog PDV-a u iznosu od 2.437,50 kn, priznati trošak ukupno iznosi 12.187,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28.10.2021., određenoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje duge od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena.

U Zagrebu 28. listopada 2021.

Sutkinja: Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelju

2. Pun. tužene