Povrv-17/2019-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.                                                            Povrv-17/2019-18

21300  Makarska

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Marijani Visković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Javne ustanove, ( OIB:…) Z., P. 3, zastupane po punomoćniku D. H.. Ž., odvjetnici u O. društvu u Z. H. i partneri d.o.o., protiv tužene A. Š. kao vlasnika apartmana, T., D. R. 23. , OIB:…, zastupane po punomoćniku B. Š. iz T., D. R. 22., OIB:… – sinu tužene, radi naplate novčanog potraživanja, nakon javne i glavne rasprave održane dana 27. listopada 2021. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja V. B.., odvjetničkog vježbenika u O. H. i partneri u Z. i punomoćnika tužene B. Š., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 28. listopada 2021. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika u S. M. P., posl. broj Ovrv-15940/08 od 24. srpnja 2008. godine, kojim je naloženo tuženoj A. Š., kao vlasniku apartmana, D. R. 23., T., da tužitelju Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, P. 3., Z., isplati iznos od 414,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa, do 30. lipnja 2008. godine, a iznose 58,40 Kuna te nadalje, na iznos glavnice od 1. srpnja 2008.g. do isplate, te mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 416,60 Kuna, sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II               Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 120,00 Kuna, dok se za više zatraženi iznos od 7,00 kuna, zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.  Tužitelj je dana 18. srpnja 2008. godine podnio u svojstvu ovrhovoditelja prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 414,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče dospijeća svakog pojedinog računa do 30. lipnja 2008.godine, a iznosi 58,40 kuna , te nadalje na iznos glavnice od 1. srpnja 2008. godine pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka. Javni bilježnik u S. M. P. je rješenjem od 24. srpnja 2008.godine pod poslovnim brojem Ovrv-15940/08 odredila predloženu ovrhu, te tužitelju odredila trošak ovršnog postupka u iznosu od 416,60 kuna. Nakon što je tužena izjavila prigovor, javni bilježnik je dostavio spis Općinskom sudu u Makarskoj, na daljnji postupak.

2.  U prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, se navodi da je tužena dužna platiti tužitelju iznos od 414,00 kuna i zatezne kamate na ime neplaćene radiotelevizijske pristojbe za apartmane.

3.  U svom odgovoru na tužbu tužena je navela, da joj nije poznato je li riječ o pravnoj ili fizičkoj osobi, da nije nikada bila vlasnik, suvlasnik ili nešto slično, ni jednog da je iz dopisa kojeg je njen suprug uputio HRT-u 30. lipnja 2007. godine, proizlazi da u njihovoj obiteljskoj kući dio kreveta iznajmljuju na osnovu Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i njegovog članka 28. st.1. U njemu jasno piše da je riječ o fizičkoj osobi, a ne pravnoj osobi iz članka 53. st.6. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. U tom slučaju ostaje joj samo da otkaže tri TV prijemnika za koje je tužitelj tereti. Ističe i prigovor zastare.

4.  U postupku su izvedeni dokazi  pregledom  Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 10. srpnja 2008.godine, pregledom Izvatka iz evidencije pretplatnika (obveznika plaćanja RTV pristojbe), pregledom rješenja Ureda od 8. veljače 1999. godine, pregledom prijave prijamnika (list 49-50 spisa), pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem Pu P-2470/2019.

           4.1. Stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza.

5. Punomoćnici stranaka popisali su trošak parničnog postupka.

6.  Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.  Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 414,00 kuna, pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. u svezi sa člankom 460. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

8.  Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu 414,00 Kuna na ime neplaćene RTV pristojbe obveznika plaćanja pristojbe A. vlasnik A. Š., T., D. R. 23., za srpanj i kolovoz 2007. godine.

9.  Tužitelj je dana 23. srpnja 2019.godine predao podnesak u kojem je naveo, da je tuženik, kao vlasnik RTV prijamnika na području Republike Hrvatske imao zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno članku 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10, 76/12) i to člankom 34. st.4. kojim je propisano da pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik. Dalje, da se tuženik bavi pružanjem usluga u domaćinstvu davanjem usluga smještaja i sl., tj. isti kao gospodarski subjekt obavlja gospodarsku djelatnost sa svrhom postizanja dobiti, što tuženik u prigovoru ni ne spori, te je izjednačen s ugostiteljima, pa isti u cijelosti ispunjava uvjete za podmirivanje pristojbe svakog pojedinog prijamnika. Nadalje navodi, da tuženik u prigovoru izričito priznaje kako se bavi pružanjem usluga iznajmljivanja ležaja, tj. pružanjem gospodarskih usluga u domaćinstvu, te kako ima tri prijamnika. Tužitelj na ime predmetnog dugovanja nema evidentirane uplate.

10.  U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog potraživanja (lipanj 2008. godine), a to je Zakon objavljen u "Narodnim novinama" broj 25/03.

11.  Odredbom članka 53.stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 25/03,dalje u tekstu: Zakon o HRT, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje) je propisano, da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu.  Dalje, stavak 5. istog članka propisuje, da kućanstva koja u vlasništvu imaju dva ili više radijskih i televizijskih prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu u stavku 4. ovoga članka kao da imaju jedan radijski ili televizijski prijamnik, dok je stavkom 6. istog članka propisano da pravne osobe plaćaju pristojbu na svaki prijavljeni prijamnik u iznosu utvrđenom u stavku 4. ovoga članka.

12.  Odredbom članka 2.stavak 4. Odluke o načinu prikupljanja –naplati RTV pristojbe je određeno da pravne osobe i s njima izjednačene fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju RTV pristojbu za svaki prijamnik kojeg imaju u vlasništvu ili ga koriste.

13.  Odredbom članka 3.  Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ( „ Narodne novine“ broj 138/06, 152/08 i 43/09 ) je propisano, da ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i obrtnici koji ispunjavanju uvjete propisane za obavljanje te djelatnosti, s tim što se te osobe smatraju ugostiteljima. Međutim, odredbom članka 3. st.3. tog Zakona je propisano, da određene ugostiteljske usluge mogu pružati fizičke osobe koje nisu registrirane kao obrtnici ili trgovci pojedinci. Prema odredbi članka 28. istog Zakona, ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba koja nije obrtnik ili trgovac pojedinac, koja osoba se naziva iznajmljivačem.

14.  Valja istaknuti i to da se između istih stranaka vodilo više postupaka. Tako je Županijski sud u Rijeci u presudi pod poslovnim Gž-1386/2017-2 od 25. rujna 2017. godine, kojom je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. Povrv-565/16 od 26. svibnja 2017. godine, kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 438,00 Kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 100,00 Kuna u roku od 8 dana. Županijski sud u Rijeci potvrdio je stajalište suda da se status tuženice glede plaćanja RTV pristojbe ne može izjednačiti sa statusom pravne osobe, pa posljedično tome, tuženica nije u obvezi plaćati RTV pristojbu za svaki televizijski prijamnik.

14.1. Također je Županijski sud u Rijeci u presudi pod poslovnim brojem Gž-2066/2018-2 od 23. studenog 2019. godine u postupku koji se vodio između istih stranaka kod ovog suda pod poslovnim brojem Pu P-2470/2019 (koji je priložen ovom spisu), izrazio stajalište da tuženica nije u obvezi plaćati RTV pristojbu za svaki TV prijamnik, pa tako ni za one prijamnike koje koriste gosti u apartmanu tuženice. Naime, da se status tuženice glede plaćanja RTV pristojbe ne može izjednačiti sa statusom pravne osobe, pa posljedično tome, tuženica nije u obvezi plaćati RTV pristojbu za svaki televizijski prijamnik.

15.  Odluka o načinu prikupljanja RTV pristojbe, kojom odlukom je propisana obveza plaćanja pristojbe za svaki RTV prijamnik, pravnim osobama i s njima izjednačenim fizičkim osobama, u izravnoj je suprotnosti sa Zakonom o  HRT-u, koji sasvim jasno razgraničava obvezu plaćanja pristojbe u odnosu na kućanstva koja u vlasništvu imaju dva ili više radijskih i televizijskih prijamnika, od obveze pravnih osoba, pa taj akt ne može biti valjana osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

16.  U odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da isti nije osnovan, jer se radi o obvezi za srpanj i kolovoz 2007. godine, a postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu 18. srpnja 2008. godine. Kako se u konkretnom slučaju radi o jednogodišnjem roku zastare iz odredbe članka 232. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), jasno je da nije osnovan prigovor zastare.

17.  Zbog svega naprijed navedenog, ovaj sud, prihvaćajući pravna stajališta drugostupanjskog suda u Rijeci, smatra da tuženica nije u obvezi plaćati RTV pristojbu za svaki televizijski prijamnik, te da nema valjane pravne osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, zbog čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika M. P. u S. pod brojem   Ovrv-15940/08 od 24. srpnja 2008. godine valjalo ukinuti, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, sve primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP.

18.  Odluku o trošku sud je donio  primjenom odredbe članka 154. st.1. ZPP, pa je tako tuženoj valjalo priznati trošak sudske pristojbe prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 Kuna, putni trošak punomoćnika tužene na relaciji T.-M.-T. u iznosu od 20,00 Kuna (prema cijeni autobusne karte), dok nije priznat trošak parkiranja u iznosu od 7,00 Kuna, jer punomoćnik tuženice nije priložio dokaz za zatraženi trošak, pa je tako tuženoj dosuđen ukupan trošak u iznosu od 120,00 Kuna.

19.  Stoga je odlučeno kao  pod točkom II izreke ove presude.

U Makarskoj, 28. listopada 2021.

                                                                                                                                                                                                                   S U D A C

                                                                                   Marijana Visković, v.r.