Poslovni broj: II Kž-Us-58/2021-4

Poslovni broj: II Kž-Us-58/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek- Šabijan i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog P. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog P. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-54/2021. (Kov-us-17/2020.) od 24. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okrivljenog P. Š. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-54/2021. (Kov-us-17/2020.) od 24. rujna 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-19/2020. od 14. svibnja 2020., protiv okrivljenog P. Š. i drugih zbog kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog P. Š. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. srpnja 2019. pa nadalje.

 

 2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni P. Š. po braniteljici odvjetnici L. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te „povrede članka 2., 3., 5.1. i 6.1. Konvencije te članka 22., 24., 28. i 29. Ustava RH“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i okrivljenika „odmah pustiti na slobodu, a podredno „istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu“.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog P. Š. kojim navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da nedostaje „ozbiljno, dostatno i relevantno obrazloženje“ tj, „susptantivno“ obrazloženje jer da su navedeni razlozi „stereotipni, nekonkretizirani“ pa da je pobijano rješenje nejasno, s općenitim razlozima, da „ne navodi niti jednu okolnost“ i „ni sa jednom jedinom rečenicom ne obrazlaže“, pa da se ne može preispitati jer „sadrži identične razloge kao ranije odluke“, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni P. Š. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji predmetna optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji te i sadržaja iskaza svjedoka ispitanih u dosadašnjem tijeku postupka (koji su pobliže navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti, što je i ostvareno.

 

5.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge i doprinosa svakog od okrivljenika pa tako i okrivljenog P. Š., ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga ponavljajući opsežni žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti, upitnost postojanja zločinačkog udruženja radi počinjenja kaznenog djela, odnosno njegovu pripadnost takvom udruženju, a time i osnovane sumnje nisu od značaja. Nije u pravu žalitelj ni da je korištenjem izraza iz činjeničnog opisa optužnice prilikom obrazlaganja postojanja opće pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora okrivljeniku povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti, što će tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja, ako dođe do potvrđivanja optužnice.

 

6. Žalbeni navodi žalitelja da se pobijanim rješenjem ne navodi niti jedna nova okolnost ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Š., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji očito upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij odlučivanja o potvrđivanju optužnice nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice) i u kojem nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Osim toga, s obzirom na navode žalitelja da optužnica „do današnjeg dana nije potvrđena“ i koji ocjenjuju razloge tome smatrajući da je došlo do kršenje članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), i članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija), drugostupanjski sud je pregledao spis i nije utvrdio da bi postojao zastoj ili bilo kakve nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda, osobito cijeneći okolnost da se radi o izrazito obimnom istražnozatvorskom predmetu u kojem je podignuta optužnica protiv (prvotno) osam okrivljenika, a dokazni materijal pribavljen od strane većeg broja država, s međunarodnim elementom u kojem je ostvaren i pozitivan sukob nadležnosti pred EUROJUST-om između tri države pa takvi žalbeni navodi nisu osnovani.

 

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točno je da okrivljenik kazneno neosuđivan, ali opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se u ovom kaznenom postupku okrivljenik tereti.

 

7.1. Iz inkriminacija navedenih u činjeničnom opisu optužnice proizlazi da je okrivljenik kao osoba od najbližeg povjerenja M. D., vođe zločinačkog udruženja, imao ulogu kontakt osobe prema izvoru droge kokain u S. i J. A. sa zaduženjem uspostave potrebne veze s prodavateljima kokaina i da njihovim predstavnicima omogući upoznavanje s ostalim članovima zločinačkog udruženja u R. H.. Prema optužnici, pri tome je tijekom 2018. u tri navrata odlazio u S. A. radi uspostave suradnje sa nepoznatim osobama, dobavljačima droge kokain, gdje je dogovarao otkup i prijevoz navedene droge prema E. radi njene daljnje preprodaje. S njima u dogovoru je od 26. ožujka 2019. do 1. travnja 2019. organizirao i dolazak te boravak na području R. H. dvaju državljana K., F. i V., povezanih s dobavljačima te droge s područja S. i J. A., kako bi im omogućio upoznavanje sa ostalim pripadnicima zločinačkog udruženja u R. H., pa ih je tako 26. ožujka 2019., u hotelu A. L. Z., upoznao sa suokrivljenicima M. D., A. S. i S. B.. Nadalje, optužnicom se okrivljenom P. Š. stavlja na teret da je nedozvoljeno, kod sebe držao pištolj marke Č. Z. te pištolj marke P. B. s pripadajućim streljivom.

 

7.2. Izneseno, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, odnosno upućuje da je okrivljeni P. Š. imao ulogu najbližeg suradnika i osobe od povjerenja organizatora ove kriminalne organizacije M. D., a koje zločinačko udruženje je prema optužnici bilo s izrazitim međunarodnim karakterom čije je djelovanje nadilazilo državne granice R. H.. Sve navedeno, kao i modaliteti izvršenja pojedinih radnji inkriminiranih kaznenih djela, upućuju na izrazitu upornost okrivljenog P. Š. i iznimno visok stupanj kriminalne volje radi činjenja kaznenih djela za koja se tereti. Ovo osobito kada se ima na umu duljina inkriminiranog razdoblja te inkriminirani cilj protupravnog postupanja zločinačkog udruženja- stjecanja višemilijunske imovinske koristi čija se vrijednost procjenjuje na oko 18.000.000,00 eura. Stoga, sve navedeno upućuje na realnu i predvidivu opasnost da će okrivljenik, boravkom na slobodi, ponoviti ista ili slična kaznena djela.

 

8. Time je i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, pa tako ni mjerama opreza zabrane napuštanja prebivališta/boravišta, zabrane uspostavljanja kontakata s određenom osobom niti istražnim zatvorom u domu, a kako sve predlaže okrivljenik. Stoga nije u pravu žalitelj da takva opasnost ne postoji. Ujedno, irelevantni su navodi žalitelja da opasnost ne postoji jer je „zločinačko udruženje za koje sud tvrdi da je okrivljenik u njemu sudjelovao otkriveno, a članovi uhićeni, s time da su i neki i u zatvorima“.

 

8.1. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

9. Dakle, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni opetovanim žalbenim prigovorima okrivljenog da je kazneno neosuđivan i da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak.

 

10. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (od tri do petnaest godina zatvora za teže djelo) kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Neprihvatljiv je žalbeni navod okrivljenika da se dugotrajnim produljenjem istražnog zatvora želi utjecati i na žalitelja da prizna krivnju. Naime, činjenica da su pojedini suokrivljenici priznali počinjenje kaznenih djela za koja se terete, zaključili sporazume o priznanju krivnje, sama po sebi - pa čak ni u vezi s duljinom trajanja okrivljenikovog istražnog zatvora - ne govori u prilog njegova zaključka da mu je istražni zatvor produljen sa svrhom da prizna počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret u predmetnom postupku.

 

11. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika pa nije u pravu žalitelj da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

 

11.1. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika pa tako ni u vezi zaštite njegova zdravlja niti je došlo ni do navodnih povreda koje se ističu u žalbi iz članka 22., članka 24., članka 28. ni članka 29. Ustava, niti članka 2., članka 5. stavka 1. ni članka 6. stavka 1. Konvencije niti je riječ o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku ni o „arbitrarnom“ sudskom rješenju ni o „flagrantnoj uskrati pravde“, kako pogrešno navodi žalitelj. Naime, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika pa nije u pravu žalitelj da su „nekritički prihvaćeni navodi USKOK-a“. Napominje se žalitelju kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu okrivljenikovih prava, kako se to u žalbi okrivljenika neosnovano nastoji prikazati. Tvrdnjama kako je povrijeđeno okrivljenikovo pravo na pravično suđenje, uključujući pravo na nepristran i neovisan sud te da je povrijeđena „ravnoteža oružja“ kao i načelo kontradiktornosti jer predstavnik ovlaštenog tužitelja nije pristupio na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o daljnjem trajanju mjere istražnog zatvora, žalitelj ispušta iz vida odredbu članka 131. stavka 3. ZKP/08., kojom je propisana obveza prvostupanjskog suda svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Isto tako, žalitelj zanemaruje odredbu članka 129. stavka 2. ZKP/08., kojom je propisano da će se sjednica vijeća održati i ako uredno pozvani državni odvjetnik ne dođe na sjednicu. Pregledom spisa razvidno je da je sjednica vijeća na kojoj je doneseno pobijano rješenje održana upravo primjenom navedenih zakonskih odredbi pa su takvi navodi žalitelja promašeni.

 

12. U žalbi se ističu zdravstveni problemi žalitelja te da mu je zdravlje životno ugroženo lišenjem slobode. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prema podacima u spisu za zaključiti je da je okrivljeniku unutar zatvorskog sustava, za sada, pružena odgovarajuća i potrebna medicinska skrb od strane kvalificiranog osoblja i o tome je sačinjen sveobuhvatan zapis (mišljenja Voditelja Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, M. Š., dr.med., specijaliste interne medicine te liječnice istog Odjela V. K., dr.med., specijaliste neurologije koji su sačinjeni objektivno i u skladu s pravilima struke.) Točno je da su osobe u istražnom zatvoru u ranjivom položaju u slučaju bolesti, ali zato je dužnost vlasti da zaštiti njihovo zdravlje i dobrobit na odgovarajući način, među ostalim potrebnom medicinskom pomoći i brigom. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (Stanev protiv Bugarske, broj 36760/06, §204 i mnoge druge). Imajući u vidu da istražni zatvorenici po prirodi stvari nemaju zajamčenu istu razinu medicinskog tretmana, koji je dostupan osobama na slobodi u najboljim medicinskim ustanovama izvan zatvorskog sustava, a s obzirom na razinu medicinske brige koja je okrivljeniku pružena unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti.

 

13. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

14. Niti žalbeni navodi da je sud „bio dužan provesti medicinsko vještačenje“ i da se žalitelju „imputira nešto što nije nikada izjavio“ u vezi mobitela koji je kod njega pronađen u zatvoru, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pored svih okolnosti koje su iznesene, i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. 3. ZKP/08.

 

15. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 28. listopada 2021.