Poslovni broj: II Kž-391/2021-5

Poslovni broj: II Kž-391/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek- Šabijan i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog T. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov- iz-27/21. (Kov-50/2021.) od 1. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. kao neosnovane.             

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-27/21. (Kov-50/2021.) od 1. listopada 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-72/2021. od 30. rujna 2021., protiv okrivljenog T. C. i drugih, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv okrivljenog T. C., okrivljenog L. D. i okrivljenog K. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom T. C. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. lipnja 2021. pa nadalje, okrivljenom L. D. od 20. srpnja 2021. pa nadalje i okrivljenom K. B. od 2. rujna 2021. pa nadalje. 

 

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je okrivljeni T. C. po branitelju odvjetniku N. A. i po branitelju odvjetniku T. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te okrivljeni L. D. po braniteljici odvjetnici G. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

2.1. U žalbama okrivljeni T. C. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje, ukinuti istražni zatvor i odrediti mjeru opreza „iz čl. 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.“ S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenog T. C.. Okrivljeni L. D. u žalbi predlaže ukinuti pobijano rješenje i „istražni zatvor te okrivljenika odmah pustiti na slobodu“, a podredno istražni zatvor zamijeniti „predloženim mjerama opreza“.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na sva obojicu okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog L. D. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da „nije navedena niti jedna okolnosti“, da „nema dostatnog obrazloženja, da obrazloženje sadrži identične razloga kao ranije odluke“, kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su svi okrivljenici počinili inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji predmetna optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se okrivljenici terete.

 

5.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge i doprinosa svakog od okrivljenika pa tako i okrivljenog L. D., ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljeni T. C. i okrivljeni L. D. tumače i ocjenjuju postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se terete, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

 

6. Nadalje, okrivljeni T. C. i okrivljeni L. D. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točno je da je okrivljeni L. D. sukladno Zakonu o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. dalje:ZSM) mlađi punoljetnik i da je kazneno neosuđivana osoba, ali oba žalitelja ispuštaju iz vida da je  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se svi okrivljenici terete u ovom kaznenom postupku (koje je prema optužnici počinjeno način da su prvo dvojica okrivljenika u automobilu prijetili nožem i tražili od žrtve da preda novac, a potom su sva trojica okrivljenika žrtvu koja je pala na tlo po izlasku iz automobila udarali nogama i rukama po glavi i tijelu te mu uzeli novac ).

 

7.1. Naime, protivno žalbenim navodima okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje su svi okrivljenici osnovano sumnjivi, a koje opravdano upućuju na izrazitu upornost i bezobzirnost u počinjenju djela. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na okrivljenog T. C. povezao s činjenicom da je taj okrivljenik kazneno osuđivan (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 7.1. pobijanog rješenja,) što upućuje na to njegovo ponašanje nije usklađeno s zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je taj okrivljenik kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog suda u Šibeniku broj KMP-10/2020. od 11. lipnja 2020. te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže.

 

7.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na sve okrivljenike. Stoga neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog L. D. da neosuđivanost nije uzeta u obzir, a nezaposlenost neopravdano je.

 

7.3. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na okrivljenog T. C. i u odnosu na okrivljenog L. D. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na obojicu okrivljenika ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog okrivljenika, što uključuje niti mjerom redovitog javljanja državnom tijelu kako predlažu okrivljeni T. C. i okrivljeni L. D. niti mjerom zabrane približavanja određenoj osobi ili zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom kako predlaže okrivljeni L. D.. Stoga, nisu u pravu okrivljeni T. C. i okrivljeni L. D. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora svakome od njih, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani.

 

8. U tom kontekstu, suprotno navodu okrivljenog L. D., a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava niti vladavine prava.

 

9. Što se tiče žalbenih navoda i okrivljenog T. C. i okrivljenog L. D. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od okrivljenika, propisane kazne (od 3 do 12 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Suprotno žalbenim navodima okrivljenog L. D., prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji evidentno smjeraju na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji tek podignuta optužnica.

 

10. U odnosu na daljnje žalbene primjedbe okrivljenog L. D. koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i praksu Europskog suda za ljudska prava te presudu Županijskog suda u Zadru broj Kž-97/2020. od 13. svibnja 2020., smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od bijega (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

11. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog L. D. iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

12. Ni žalbeni navodi okrivljenog L. D. da je izostalo izvješće Centra za socijalnu skrb s obzirom da je bio mlađi punoljetnik, da se kažnjava cijela njegova obitelj te da se mirno ponašao prilikom uhićenja, kao ni žalbeni navodi okrivljenog T. C. da je mlada osoba (22 godine), da teško nalazi posao ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Napominje se da se u okviru ispitivanja pobijanog rješenja u povodu okrivljenikove žalbe ne može ispitivati da li u kaznenom postupku sukladno članku 107. ZSM-a dolazi do odgovarajuće primjene ZSM-a (članka 105. ili članka 106. ZSM-a s obzirom da je okrivljeni L. D. mlađi punoljetnik) jer je riječ o jedinstvenom kaznenom postupku i što nije predmet ovog žalbenog postupka.

 

13. Protivno žalbenim navodima okrivljenog L. D. da se produljenjem istražnog zatvora kažnjava i on i cijela njegova obitelj ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja bijega ili počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

14. Budući da žalbenim navodima okrivljenog T. C. ni okrivljenog L. D. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 28. listopada 2021.