1        Poslovni broj: 10 Us I-246/2021-10

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5                                                                 Poslovni broj: 10 Us I-246/2021-10

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Grada Labina, L…, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P…, kojeg zastupa službena osoba M. B., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. Z. iz R…, zastupane po opunomoćenicima iz Z. o. u. I. Z., I. Z. B. u L…, radi komunalne naknade, 28. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Istarske županije,

Upravnog odjela za prostorno uređenje i granju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak,  KLASA: UP/II-363-03/20-01/54, URBROJ: 2163/1-18-09/4-21-02 od 20. siječnja 2021.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u visini

od 164,00 kuna u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

 

     III.   Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi S. Z. nadoknadi troškove upravnog spora u visini od 6.250,00 kuna u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Grada Labina, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i upravljanje imovinom, KLASA: UP/I-363-03/20-01/115, URBROJ: 2144/01-02/05-20-3 od 26. svibnja 2020., utvrđena je komunalna naknada obveznici S. Z. iz R…, za nekretninu – poslovni prostor na adresi B., D. koji služi za obavljanje poslova djelatnosti (smještaja), površine 576,59 m2 u iznosu od 1.245,43 kune mjesečno, odnosno godišnje ukupno 14.945,16 kuna, te je određeno da se komunalna naknada plaća od 1. rujna 2018. i da će za period od 1. rujna 2018. do 30. travnja 2020. uplatiti iznos od 24.908,60 kuna, a za period od 1. svibnja 2020. na dalje da se plaća mjesečni iznos koji je utvrđen najkasnije do 25. u mjesecu za tekući mjesec na uplatni račun Grada Labina.

 

2.              Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-03/20-01/54, URBROJ: 2163/1-18-09/4-21-02 od 20. siječnja 2021., poništeno je gore navedeno prvostupanjsko rješenje i obustavljen je postupak utvrđivanja komunalne naknade.

 

3.              Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u kojoj u bitnome navodi da u navedenom području nema vodovodne infrastrukture, da se radi o objektu na 364 m nadmorske visine koji se nalazi udaljen okvirno 1 kilometar od naseljenog mjesta, odnosno od mjesta Salakovci, Labin, a samo mjesto Gora Glušići po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. da ima ukupno 30 stanovnika i da tužitelj osigurava dopremu vode objektima na tom području cisternom po upitu građana, na teret proračuna Grada Labina i stoga drži da je zadovoljen uvjet propisan člankom 92. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu glede opskrbe vodom prema mjesnim prilikama, obzirom da Grad Labin opskrbljuje navedeno područje vodom, a sve sukladno mjesnim prilikama, te ističe kako se u trenutku uređenja samog turističkog retorta moralo uzeti u obzir da se radi o mjestu koje je udaljeno od najbližeg sela za okvirno jedan kilometar, da se nalazi na osami, na višoj nadmorskoj visini, te da se voda do navedenog područja doprema autocisternom. Dalje ističe kako Grad Labin u jedinstvenoj bazi nerazvrstanih cesta i u svojim evidencijama vodi u popisu infrastrukture predmetnu nerazvrstanu cestu nc.41, koja se proteže od županijske cesta Labin – Koromačno, pa sve do naselja Gora Glušići i da je u evidenciji navedeno da je podloga ceste asfalt, da je predmetna cesta uređena, da se redovno siječe i kosi okolna površina i da se posipava i čisti sukladno Operativnom planu zimske službe, te da je nesporno da je predmetna cesta postojala i bila izgrađena stupanjem na snagu Zakona o cestama od 8. srpnja 2011., da je istu svatko mogao koristiti na način propisan Zakonom o cestama, da se koristila za promet vozilima i da se radi o cesti koja povezuje naselja na području grada i da ispunjava sve propisane uvjete iz članka 98. i 131. stavak 1. Zakona o cestama, te ističe da kako tužitelj ne osporava da za predmetnu nerazvrstanu cestu još nije proveden postupak evidentiranja u katastru i zemljišnim knjigama i da je ista unesena u Odluku o popisu nerazvrstanih cesta, ali da je predmetna cesta sadržana u bazi nerazvrstanih cesta Grada Labina i da o tome brigu vodi Grad Labin, te se poziva na Odluku Visokog upravnog suda poslovni broj UsII-110/17-6. Tužitelj je mišljenja da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje glede ispunjavanja uvjeta pristupne ceste koja je dio infrastrukture Grada Labina, obzirom da je utvrđeno da pristupni put postoji, ali da ne predstavlja dio infrastrukture Grada Labina jer isti nije evidentiran i utvrđen je kao nerazvrstana cesta Odlukom o popisu nerazvrstanih cesta od strane gradonačelnika, a žaliteljica da se koristi navedenom nerazvrstanom cestom kao jedinim pristupnim putem do svojih nekretnina i da je isti isključivo u nadležnosti Grada Labina glede upravljanja, raspolaganja i održavanja, a činjenica da isti nije evidentiran u zemljišnim knjigama, ne može utjecati na kvalifikaciju samog puta i svojstva navedenog puta i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika u cijelosti.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je u svom rješenju detaljno obrazložio zbog čega smatra da nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za utvrđivanje komunalne naknade i ističe da je za zakonito obvezivanje na plaćanje komunalne naknade bitno da se nekretnine za koje se plaća komunalna naknada nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanje nerazvrstanih cesta i odrađivanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, nisko naponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama. Navodi kako tužitelj ne osporava da nije izgrađena vodovodna infrastruktura i da je samo upisana služnost u korist Vodovod Labin d. o. o., radi planirane gradnje navedene infrastrukture i da tužitelj tek uz tužbu dostavlja  dokaz o tome da se opskrba vodom vrši cisternama na upit građana i to na trošak Grada Labina i smatra da je na navedeni način naselje opremljeno vodom prema mjesnim prilikama. Također navodi da nije sporno da u neposrednoj blizini nekretnine u vlasništvu obveznika plaćanja komunalne naknade vodi nerazvrstana cesta nc.41 Salakovci – Gora Glušići kojom upravlja i koju održava Grad Labin, a koja se spaja na županijsku cestu žc-5103 Koromačno – Labin, da iz dokumentacije nedvojbeno proizlazi da  pristupna cesta do predmetne nekretnine nije sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, pri čemu nije odlučna činjenica stupnja njezine uređenosti, dalje navodi da uvidom u zemljišne knjige je utvrđeno da za navedenu nerazvrstanu cestu nije upisano pravo vlasništva Grada Labina kao javno dobro u općoj uporabi, odnosno da navedena nerazvrstana cesta nije sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave Grada Labina i da tužitelj nije proveo postupak upisa nerazvrstane ceste propisan odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o cestama, te se poziva i na presudu Visokog upravnog suda navedene u odgovoru na tužbu.

 

5.              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako je netočno da je Grad Labin ikad osigurao dopremu vode predmetnom objektu, niti da bi doprema koju si je osigurala zainteresirana strana ikad bila plaćena od strane Grada Labina i dostavlja u spis račune koje plaća prijevoznicima R. i P., ali ni u jednom od tih računa nije vidljivo gdje se ta voda i za koga doprema. Iako tužitelj nikad nije naručio niti dopremio niti platio vodu za zainteresiranu osobu, kao dokaz je uz tužbu priložio zahtjev od 30. lipnja 2018. u kojem se navodi ime S. Z., bez adrese, bez oib-a i telefona, a potpis u zahtjevu da nije potpis S. Z. i da se radi o ispravi koju S. Z. nije potpisala niti je voda dopremljena po računu koji je priložen uz zahtjev, već zahtjevi koje je Grad  Labin dostavio da se odnose na zahtjev osobe S. R. nastanjene na adresi G… i koja nema nikakve veze s predmetnom nekretninom. Navodi da je točno da je izgradnja vodoopskrbe infrastrukture u tijeku i da je radi toga i upisana i služnost na nekretnini zainteresirane strane u korist vodovoda no još uvijek da vodoopskrbna infrastruktura ne postoji i sve da Grad Labin opskrbljuje predmetnu nekretninu vodom na način da plaća trošak dovođenja cisternom da niti time ne bi bile ispunjene pretpostavke iz članka 92. jer to ne znači da bi time nekretnina bila opskrbljena vodom. Ističe da je S. Z. vlasnica nekretnine k. č…. k. o. P. i da na toj nekretnini nije upisana nikakva cesta niti je S. Z. ikad plaćena bilo kakva naknada za upis ceste i da ona do svojih nekretnina pristupa preko svojih zemljišnih parcela k. č. … i … k. o. P., da pristup do zgradnih nekretnina nije osiguran cestom koja bi predstavljala dio infrastrukture Grada Labina, a obzirom da cesta nije upisana, da put prolazi po nekretnini zainteresirane strane i da nikakav postupak izvlaštenja i utvrđivanja naknade nikad nije proveden i stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

 

6.              U sporu je održana rasprava 25. listopada 2021. u prisutnosti službene osobe tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu i smatra kako nisu ispunjeni kumulativno svi uvjeti da bi se zainteresiranoj osobi utvrdila komunalna naknada za predmetnu nekretninu.

 

8.              Opunomoćenica zainteresirane osobe ostala je kod svih navoda iz odgovora na tužbu i pridružila se navodima tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje komunalne naknade i osporava da bi Grad Labin zainteresiranoj osobi plaćao dovoz vode kako je to naveo tužitelj.

 

9.              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora, te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

10.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

11.              Odredbom članka 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon), propisano je da je komunalna naknada novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture (stavak 1.). Komunalna naknada je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture (stavak 2.).

12.              Odredbom članka 92. stavak 1. i 2. Zakona, propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište (stavak 1.). Komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave (stavak 2.).

13.              Odredbom članka 97. stavak 2. Zakona, propisano je da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

14.              Odredbom članka 99. Zakona, propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.); 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine (stavak 1.). Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B) (stavak 2.).

15.              Odredbom članka 100. stavak 1. Zakona, propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

 

16.              Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje da li su ispunjene sve pretpostavke za određivanje obveze plaćanja komunalne naknade za nekretnine iz članka 92. stavka 2. toga Zakona.

 

17.              Uvidom u spis predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, utvrđeno je da je da se u konkretnom slučaju predmetne nekretnine koriste za pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu, što čini 3 objekta  sa 6 smještajnih jedinica, a što predstavlja poslovni prostor u kojem se ostvaruje određeni prihod, a koje nekretnine su u vlasništvu ovdje zainteresirane osobe. Iz priloženih dokumenata proizlazi da je to područje opremljeno niskonaponskom električnom mrežom i da se održava javna rasvjeta. Što se tiče opskrbe vodom, u spisu ne postoji dokaz da je to područje opskrbljeno vodom, osim što je upisana stvarna služnost za korist Vodovod Labin d. o. o. radi planirane gradnje navedene infrastrukture. Također nije dokazano da je tužitelj osigurano dopremu vode na predmetno područje, već je to činila sama ovdje zainteresirana osoba što dokazuje računima koje platila prijevozniku R. za dovoz vode. Računi koje je tužitelj dostavio kao dokaz da upravno on vrši dopremu vode nisu vjerodostojni, obzirom da iz istih nije vidljivo gdje se i za koga voda doprema.

 

18.              Što se tiče navoda tužitelja da do nekretnine S. Z. postoji nerazvrstana cesta kojom se ista koristi kao jedinim pristupnim putem do svojih nekretnina, a koja da je u vlasništvu Grada Labina koji ju održava i koristi, neosnovani su iz razloga što iz dokumentacije proizlazi da pristupna cesta do predmetnih nekretnina nije sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, pri čemu nije odlučna činjenica stupnja njezine uređenosti. U pravu je tuženik kada navodi da Gradonačelnik Grada Labina nije ovlašten donositi odluke o utvrđivanju nerazvrstanih cesta kao javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, pa stoga pozivanje na Odluku o nerazvrstanim cestama (Službene novine Grada Labina 04/15), nije osnovano, što proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usoz-86/19-6 od 28. rujna 2020., Usž-786/20-2 od 25. rujna 2020. Također je utvrđeno da za navedenu nerazvrstanu cestu nije upisano pravo vlasništva Grada Labina kao javno dobro u općoj uporabi, već je u vlasništvu zainteresirane osobe, niti je tužitelj proveo postupak upisa nerazvrstane ceste sukladno članku 131. stavak 4. Zakona o cestama.

 

19.              S obzirom na sve izneseno, a kako tužitelj u tužbi nije naveo razloge zbog kojih bi bilo osnovano u konkretnom predmetu mijenjati opisanu ustaljenu upravno sudsku praksu, po ocjeni Suda, pravilno je postupio tuženik kada je povodom žalbe zainteresirane osobe poništio predmetno rješenje o komunalnoj naknadi.

 

20.              Slijedom svega navedenog, Sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

21.              Tuženik je na raspravi zatražio troškove upravnog spora, a koji trošak obuhvaća putni trošak u iznosu od 164,00 kn (relacija Pula-Rijeka-Pula, prijevozno sredstvo: autobus), to je  tuženiku dosuđen ukupni trošak upravnog spora  u visini od 164,00 kn, sukladno članku 6. i 10. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 59/88, 3/94, 150/05, dalje Pravilnik), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

 

22.              Sud je usvojio zahtjev zainteresirane osobe u kojem je zatražila da se istoj dosudi naknada troškova ovoga upravnog spora ne teret tužitelja, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a u svezi s stavkom 1. citiranog članka te je Sud zainteresiranoj osobi priznao trošak za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 23. točka 1.) i trošak zastupanja na ročištu od 25. listopada 2021. u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 23. točka 2.), sukladno  Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 104/2014, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), što uvećano za PDV ukupno iznosi 6.250,00 kuna, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

23.              Sukladno članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu.

 

U Rijeci 28. listopada 2021.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.,v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.