Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj 6 -445/2021-2

 

 

                   

         Republika Hrvatska

   Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                           Poslovni broj 6 -445/2021-2

 

 

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz S., Z., OIB: , koju zastupa punomoćnica A. J. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika Javne ustanove Nacionalni park Plitvička Jezera, Znanstveno - stručni centar dr. Ivo Pevalek sa sjedištem u K., OIB: , radi otkupa stana, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ps-10/2016-46 od 11. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  je

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice S. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ps-10/2016-46 od 11. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

A.

Utvrđuje se da tužiteljica S. Š., OIB: ima pravo na otkup stana na drugom katu lijevo, stan broj 15 koji se u naravi sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila s wc-om i hodnika ukupne površine 87,93 m² koji se nalazu u P., u zgradi sagrađenoj na k.č.br. 1/17 upisane u podulošku 97 u knjizi položenih ugovora za k.o. P. s time da ova presuda nadomješta kupoprodajni ugovor između tuženika NP Plitvička Jezera kao prodavatelja i tužiteljice S. Š. kao kupca slijedećeg sadržaja:

Čl. 1

Kupac S. Š., OIB: kupuje, a NP Plitvička Jezera, OIB: prodaje stan upisan u podulošku 97 u knjizi položenih ugovora za k.o. P. koji se nalazi u P., . sagrađen na k.č.br. 1/17 k.o. P. na drugom

katu lijevo, stan broj 15 koji se u naravi sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila s wc-om i hodnika ukupne površine 87,93 m² i to za cijelo.

Kupac kupuje i odgovarajući suvlasnički dio zajedničkih dijelova zgrade razmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija.

Sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg udjela zemljišta.

Čl. 2

Cijena stana iznosi 112.331,89 kuna

(slovima: stodvanaesttisućatristotridesetjednatisućakunaiosamdesetdevetlipa).

Čl. 3

Kupac se obvezuje da će kupoprodajnu cijenu jednokratno isplatiti prodavatelju u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude uplatom na žiro račun prodavatelja NP Plitvička Jezera s time da se prodavatelj obvezuje izdati kupcu potvrdu da je cijena stana u cijelosti isplaćena.

Čl. 4

Prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim ispravama gdje se upisuje vlasništvo ishodi upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

Čl. 5

Prodavatelj jamči kupcu da je vlasnik stana koji je predmet kupoprodaje i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim pravima.

Čl. 6

Troškove ishođenja prava vlasništva na stanu iz članka 1 ovog ugovora na ime kupca snosi kupac.

B.

Ova presuda u cijelosti nadomješta ugovor o prodaji predmetnog stana i na osnovu ove presude tužitelj je ovlašten tražiti i ishoditi zemljišnoknjižnu provedbu ovog ugovora.

C.

Dužan je tuženik tužitelju naknaditi troškove postupka."

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje ili da se preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice za  utvrđenje da  ima pravo na otkup stana površine 87,93 m2, koji se nalazi u P., , u zgradi sagrađenoj na k. č. br. 1/17 poduložak 97 k. o. P., a sastoji se od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupatila s wc-om i hodnika te zahtjev za donošenje presude koja zamjenjuje kupoprodajni ugovor za taj stan između tužiteljice i tuženika.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužiteljica.

5.1. Suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati, sve izvedene dokaze sud prvog stupnja je cijenio po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pa prema tome nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Neosnovano ističe tužiteljica i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. ZPP, jer da kao o prethodnom pitanju nije odlučio o valjanosti ugovora o darovanju nekretnine zaključenog 15. studenog 2018. između tuženika i Republike Hrvatske. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, a da li je ništetan ili ne ugovor o darovanju nekretnine zaključen između Republike Hrvatske i tuženika nije prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim traži da se utvrdi da ima pravo na otkup stana te zahtjev za donošenje presude koja će zamijeniti kupoprodajni ugovor, s obzirom da je njen zahtjev za otkup stana neosnovan.

 

6. Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja:

- da je predmetni stan upisan u Knjizi položenih ugovora, broj poduloška 97. k. o. P. u korist Republike Hrvatske,

- da je predmetni stan na korištenje kao nositelj stanarskog prava dobio suprug tužiteljice M. Š. ugovorom o korištenju stana zaključenim sa tuženikom 20. svibnja 1979., prema kojem ugovoru se na korištenje daje stan u P. J., na drugom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone, wc-a i hodnika ukupne površine 83,43 m2,

- da je tužiteljica u stan sa obitelji uselila 1979., a stan je napustila sa obitelji 5. kolovoza 1995. kada je zbog ratnih zbivanja napustila P. J. i otišla u S., gdje i danas živi,

- da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za povrat posjeda stana i otkup stana dopisom od 24. srpnja 1998., o čemu se tuženik očitovao dopisom od 13. srpnja 2005.,

- da je zahtjev za priznavanje stanarskog prava tužiteljica podnijela Fondu za stambeno komunalnu djelatnost K. i tuženiku 20. svibnja 2015., odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, jer da je zahtjev za otkup stana podnijela po proteku roka propisanog čl. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 193/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 - dalje: Zakon o prodaji stanova) za otkup stana i to 24. srpnja 1998. te naknadno zahtjev za priznavanje stanarskog prava 20. svibnja 2015., a da tužiteljica samo paušalno tvrdi da su postojale objektivne okolnosti koje su je sprječavale da ponese zahtjev za otkup stana u propisanom roku.

 

7. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova određeno je da svaki nositelj stanarskog prava (stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju raspolaganja stanom, odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati. Prema odredbi čl. 4. st. 2. istog Zakona zahtjev za otkup stana mogao se podnijeti do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana kupac je morao zatražiti u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

 

8. Odredbom čl. 9. st. 1. ZPS-a je određeno da je prodavatelj dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora, a ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor, kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor (čl. 9. st. 2. Zakona o prodaji stanova).

 

9. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-344/2002 od 8. prosinca 2005. (a tako i u odlukama U-III-1666/10 od 9. lipnja 2011., U-III-3057/09 od 28. studenoga 2012, U-III-119/09 od 24. siječnja 2013., U-III-4281/13 od 8. travnja 2014.), izraženo je shvaćanje da rokovi propisani odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova nisu prekluzivne naravi, odnosno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi tog Zakona – koja je, u pogledu društvenih stanova na kojima su postojala stanarska prava, omogućiti da na dotadašnjem društvenom vlasništvu bude jasno određen titular prava vlasništva, i da to u prvom redu budu osobe koje su stanove i ranije zakonito koristile. Stoga je u navedenoj odluci Ustavni sud izrazio shvaćanje da u svakom konkretnom slučaju treba voditi računa o cilju i svrsi tog Zakona, uvažavajući objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućile građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima. Dakle, rok ne bi bio prekluzivan samo ako je za nepodnošenje zahtjeva u zakonskom roku postojao opravdani objektivni razlog, pa u svakom slučaju valja utvrđivati je li zahtjev za otkup stana zatražen u primjerenom i razumnom roku obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

 

10. Prema odredbi čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezna su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

 

11. U provedenom postupku je utvrđeno da tužiteljica zahtjev za otkup stana ni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana nije podnijela u roku propisanom čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio i da nisu postojale objektivne okolnosti koje bi tužiteljicu spriječile da potrebne radnje za otkup stana poduzme u primjerenom i razumnom roku.

 

12. Naime, predmetni stan koji je tuženik dao na korištenje suprugu tužiteljice ugovorom od 20. svibnja 1979., a on pak tužiteljici suglasnost za otkup, tužiteljica je sa obitelji napustila 5. kolovoza 1995. i odselila u S., gdje i danas živi, a zahtjev za priznavanje stanarskog prava i otkup stana podnio je suprug tužiteljice tuženiku 20. svibnja 1997. (a ne 20. svibnja 2015. kako to navodi prvostupanjski sud), a zahtjev je podnio, prema sadržaju dopisa tuženika od 13. srpnja 2005., i 24. srpnja 1998. Tužbu kojom zahtijeva da se utvrdi da ima pravo na otkup stana te donese presuda koja će zamijeniti kupoprodajni ugovor, tužiteljica je podnijela 19. prosinca 2016., a u tužbi ne iznosi nikakve zapreke zbog kojih objektivno nije mogla podnijeti zahtjev za otkup stana u propisanom roku. Tijekom postupka je tužiteljica navela da je bila onemogućena u poduzimanju radnji glede otkupa stana u roku zbog tadašnjih okolnosti na području P. J., njenih životnih i ekonomskih prilika u S., nemogućnosti komunikacije i slanje pošte. Osnovano je sud prvog stupnja te navode ocijenio paušalnim, jer iz spisa proizlazi da se u istom razdoblju suprug tužiteljice dopisima obraćao Skupštini općine K. te Uredu Republike Hrvatske (dopis od 22. rujna 1995. – list 135 spisa), pa je za zaključiti da je u istom vremenu i na isti način bilo moguće podnijeti i zahtjev za otkup stana.

 

13. Kako dakle tužiteljica zahtjev za otkup stana nije podnijela u roku propisanom čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova, a nije utvrđeno ni postojanje okolnosti koje bi je spriječile da u primjerenom i razumnom roku podnese zahtjev, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbio. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

 

14. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužiteljice, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Velikoj Gorici 28. listopada 2021.

 

 

 

                                                                                                           Predsjednica vijeća

 

                                                                                                       Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu