- 1 -              I Kž 637/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 637/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 11. listopada 2019. broj K-637/2019., u sjednici održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), optuženi M. M. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće iz članka 272. stavaka 1. i 3. KZ/97. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08., optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, a nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Optuženi M. M. podnio je po branitelju, odvjetniku V. M., odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana. 

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. U žalbi državni odvjetnik tvrdi da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a neki razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. U tom smislu pojašnjava da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je činjenica, što je suvozač D. R. u jednom trenutku uzeo upravljač vozila, utjecala na sam tijek prometne nesreće. Nadalje, u razlozima presude sud najprije navodi da je optuženik bio apsolutno nesposoban za sigurno sudjelovanje u prometu npr. na autocesti ili po brzim gradskom prometnicama, ali ne i na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća, da bi potom zaključio da optuženik nije bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. Osim toga, žalitelj smatra da prvostupanjski sud različito interpretira nalaz i mišljenje prometnog vještaka V. B. od onog što je taj vještak iskazao na raspravi, dok istovremeno zaključuje da se on u svemu slaže i sa utvrđenjima prometnog vještaka J. Š.. Konačno, upire da je nejasno i proturječno obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže pojam kretanja vozila kojim je upravljao optuženik u traci namijenjenoj za kretanje vozila u suprotnom smjeru.

 

6.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti utjecaj radnje potezanja za volan od strane suvozača, svjedoka D. R., na sam tijek prometne nesreće. Naime, prvostupanjski sud je naveo da smatra dokazanim da je optuženi M. M. poduzeo manevar naglog okretanja volana ulijevo jer ga je na taj način pokušao ispraviti, nakon što je tijekom vožnje suvozač D. R. volan potegnuo prema sebi i udesno. Kada sud navodi da se nisu mogli utvrditi motivi postupanja tog svjedoka, jer se on zbog posljedica prometne nesreće više ničega ne sjeća, time nije proturječio svojem zaključku o utjecaju tako poduzete radnje na sam tijek prometne nesreće.

 

6.2. Nadalje, prvostupanjski sud je dao dovoljno jasne razloge zbog kojih smatra u kojim slučajevima bi optuženik, a vodeći računa o stupnju njegove alkoholiziranosti, mogao biti apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom u prometu, ali bi se moralo raditi o prometno zahtjevnoj situaciji, npr. brzoj vožnji na autocesti ili gradskoj vožnji koja iziskuje brze i odlučne reakcije vozača. Međutim, nakon toga pojašnjava da, prema njegovom stavu, u konkretnoj prometnoj situaciji optuženik nije bio apsolutno nesposoban za sigurno sudjelovanje u prometu jer se vozilom kretao po ravnoj, dugoj cesti s blagim zavojem na kojoj je u to doba godine rijedak promet, zbog čega ne nalazi da je stupanj alkoholiziranosti u neposrednoj uzročnoj vezi s  prometnom nesrećom. Te razloge je povezao i sa utvrđenjima sudsko medicinskog vještaka I. B. koji je iskazao kako je moguće da bi u takvom stanju vozač, kada bi mu netko tijekom vožnje povlačio volan u desno, neovisno o alkoholiziranosti,   mogao reagirati na jednak način kao i optuženik tj. okretanjem volana u lijevo kako bi izbjegao udar u stijenu. Prema tome, razlozi koje prvostupanjski sud navodi nisu u znatnom proturječju niti su nejasni.

 

6.3. Nije točno da je prvostupanjski sud različito interpretirao pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka V. B. i njegov iskaz dan na raspravi. Tako je obrazložio da je taj vještak sastavljao pisani nalaz i mišljenje četiri mjeseca nakon prometne nesreće, kojom prilikom je utvrđivao tek brzinu kretanja optuženikovog vozila. Zatim je obrazložio kako taj vještak prilikom davanja usmenog mišljenja prihvaća mogućim da su inkriminiranog dana nastali tragovi struganja na kolniku uslijed iskakanja vilice iz ležišta, ako ih je tako u svom vještačenju utvrdio prometni vještak J. Š., koji je, za razliku od njega, odmah idući dan stigao na mjesto prometne nesreće. Ujedno je sud prihvatio rezultate prometnog vještačenja vještaka B. jer je on u dopunskom vještačenju jasno naveo kako je mogući uzrok prometne nesreće iskakanje vilice iz ležišta, kao posljedica mehaničkog kvara prednjeg desnog kotača, na koji način se, suštinski, složio s rezultatima prometnog vještačenja vještaka J. Š..

 

6.4. Konačno, neosnovano državni odvjetnik ističe da prvostupanjski sud nejasno i proturječno obrazlaže kretanje vozila kojim je upravljao optuženik. Naime, prvostupanjski je sud naveo da se optuženik nije kretao trakom namijenjenom za kretanje vozila iz suprotnog smjera, već da je vozilom kojim je upravljao samo naglo prošao preko te trake i potom sletio u provaliju, nakon čega zaključuje da se takvo postupanje ne protivi odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne Novine“ broj 67/08., dalje: ZOSCP) te se ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s izazivanjem prometne nesreće.

 

6.5. Prema tome, obrazloženje pobijane presude sadrži dostatnu reprodukciju izvedenih dokaza u postupku te razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni, a niti znatno  proturječni, dok je drugo pitanje što se žalitelj s tim razlozima prvostupanjskog suda ne slaže i time, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga nije ostvarena citirana postupovna povreda na koju upire državni odvjetnik.

 

7. Pobijajući pravilnost i (potpunost) utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je prometni vještak V. B. opovrgnuo prometno vještačenje vještaka J. Š. u pogledu uzroka nastanka prometne nesreće, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada ih prihvaća suglasnim. U prilog tome navodi da niti iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da bi bili utvrđeni tragovi struganja vilice prednjeg desnog kotača, kako je to naveo vještak J. Š., već samo tragovi zanošenja prednjeg i zadnjeg desnog kotača, kako je to i iskazao svjedok M. K., policijski službenik. Osim toga, prvostupanjski sud nije uopće uzeo u obzir mogućnost da je suvozač, svjedok D. R. tijekom vožnje mogao uzeti volan u ruke zato što je primijetio da je optuženik bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. Smatra da je sud svoj zaključak donio na temelju pretpostavki prometnog vještaka J. Š. („pretpostavlja da je trag na cesti nastao uslijed struganja vilice koja je nasilno izvučena iz ležišta jer je ranije bila oštećena“), da bi potom i sam naveo konstrukciju "u slučaju iskakanja vilice", kojom u stvari iskazuje dvojbu u odnosu na svoje zaključke.

 

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se oslobađajuća presuda protiv optuženika temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

8. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza koji bi potkrijepili navode optužbe.

 

8.1. Prije svega, treba reći da je prometni vještak J. Š. došao na mjesto događaja već idući dan, 16. travnja 2009. kada je sastavio pisani nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je prednja desna vilica slomljena od udara jer je nasilno izvučena iz svog ležišta. No, pregledom oštećenja na vozilu vještak je utvrdio da su na prednjoj desnoj strani vozila, odnosno prednjem desnom blatobranu (puno popucanog kita ispod laka) postojala ranija oštećenja, i to prednje desne vilice povezane sa sponom na prednjem desnom kotaču, koja su nastala neovisno o konkretnoj prometnoj nesreći. Stoga je njegovo mišljenje da je tijekom vožnje moglo doći do iskakanja vilice iz ležišta, a posljedično do naglog skretanja vozila kojim je upravljao optuženik ulijevo i potom slijetanja u provaliju. Navedeno je zaključio temeljem pregleda kolnika na kojem je pronašao vidljive tragove struganja koji odgovaraju širini oštećene vilice prednjeg desnog kotača. Taj je vještak na raspravi precizirao da je trag struganja na cesti bio dubok 2-3 mm, širok 4 cm, a najmanje dug 10 m i da se nalazio s unutrašnjeg traga gume, odnosno tragova zanošenja prednje desne gume, a koji tragovi su navedeni u zapisniku o očevidu. S tim u vezi  na raspravi ponavlja kako je upravo radi ispadanja vilice došlo do zanošenja vozila u lijevu stranu, uslijed čega vozač u potpunosti gubi nadzor nad vozilom, odnosno nad prednjim desnim kotačem koji se tada zabija prema gore u blatobran i onda ostavlja trag na cesti. Prometni vještak V. B. je prvotno utvrđivao samo brzinu kretanja vozila i isključio je kao mogući uzrok prometne nesreće. Pri tome je naveo, kada mu je predočeno prometno vještačenje vještaka J. Š., da je on sastavljao nalaz i mišljenje četiri mjeseca nakon događaja kojom prilikom nije uočio tragove struganja na kolniku niti su bili vidljivi na fotografijama iz fotoelaborata. Međutim, on je u svom dopunskom vještačenju dao mišljenje da zanošenje vozila na ravnom dijelu kolnika može nastati naglim djelovanjem vozača na kolo upravljača, ali i uslijed mehaničkog kvara na vozilu. U tom smislu je pojasnio da, ako su na kolniku nastali tragovi pneumatika, a s unutarnje strane i tragovi struganja na asfaltu, kako je to utvrdio vještak Š., da je onda na vozilu morao postojati mehanički kvar. Stoga on potvrđuje da tragovi struganja mogu nastati iskakanjem vilice na prednjem desnom kotaču, u kojem slučaju vozilo postaje neuporabljivo pa vozač gubi mogućnost njegovog upravljanja. Njegov zaključak je da iskakanje vilice na desnom prednjem kotaču može uzrokovati nastanak prometne nesreće. Prema tome, navedena prometna vještačenja nisu proturječna niti isključuju jedno drugo, kako se to tvrdi žalbom, a oba su suglasna u bitnim dijelovima, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

8.2. S tim u vezi treba dodati da je točno da su zapisnikom o očevidu konstatirani tragovi zanošenja prednje desne gume u duljini od 6,2 m i stražnje desne gume u duljini od 35,2 m, ali nisu konstatirani tragovi struganja. Točno je da niti fotografije iz fotoelaborata ne daju pouzdan zaključak o tim tragovima, međutim te fotografije nisu potrebne kvalitete da bi precizno pokazivale čak niti nesporne tragove zanošenja prednje i stražnje desne gume. Sam svjedok M. K. navodi da je očevid proveden u noćnim uvjetima, a fotografije su nastale idući dan. Upravo okolnost što je prometni vještak J. Š. izašao na teren i izvršio stručno vještačenje odmah idući dan nakon prometne nesreće kada je utvrdio navedene tragove struganja, dajući konkretne podatke o njihovoj širini, dubini i duljini, potvrđuje da su navedeni tragovi struganja doista i postojali, a što je sukladno njegovom mišljenju o iskakanju vilice iz ležišta desnog prednjeg kotača, kao uzroku neupravljivosti vozila. Vjerodostojnost i stručnost nalaza i mišljenja tog vještaka stranke nisu osporile.

 

8.3. Obranu optuženog M. M. da je suvozač, svjedok D. R. uzeo volan u ruke, potvrđuju svjedoci, putnici u vozilu, A. A. koji je iskazao da je suvozač okretao volan prema dolje (prema satu bi to bilo „na 6 sati“), nakon čega je vozilo prvo krenulo naglo desno, a nakon optuženikovog pokušaja ispravljanja volana, ulijevo i potom sletjelo u provaliju te S. K., koji zna da je suvozač pomicao volan prema dolje, samo ne zna je li to bilo prije nepravilnog kretanja vozila ili poslije. Navedeno potvrđuje da je do naglog skretanja vozila ulijevo, između ostalog, došlo i zbog toga što je optuženik pokušao ispraviti volan koji je povlačio svjedok D. R. udesno jer bi u suprotnom došlo do udara u brdo koje se nalazilo s desne strane kolnika.

 

8.4. Prema tome, kraj takvog stanja stvari, postupanje protivno odredbama članka 99. stavka 1. i članka 46. stavka 1. ZOSCP-a ne može se, niti po ovom drugostupanjskom sudu, sa potpunom izvjesnošću, dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s nastankom ove prometne nesreće. Ovo iz razloga što su, u konkretnoj situaciji, na naglo skretanje vozila kojim je upravljao optuženik ulijevo i posljedično slijetanje u provaliju  djelovala dva konkurirajuća faktora izvan volje optuženika i to destabilizacija vozila uslijed pomicanja volana od strane suvozača udesno, a jednako tako raniji mehanički kvar u vidu oštećenja vilice kotača koji je tijekom vožnje doveo do njezinog iskakanja iz ležišta te posljedično do tehničke nemogućnosti upravljanja vozilom. Navedena utvrđenja temelje se, kao što je već rečeno, na prometnim vještačenjima po vještacima J. Š. i V. B., a isto tako i na iskazima svjedoka A. A. i S. K., pa su neosnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika da bi se radilo samo o pretpostavkama i nagađanjima.  

 

8.5. Usprkos isticanja žalbenog osnova nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ne navodi odlučne činjenice koje bi prvostupanjski sud propustio utvrditi niti predlaže provođenje novih dokaza.

 

8.6. Slijedom svega navedenog, državni odvjetnik navodima svoje žalbe nije s uspjehom doveo u sumnju pravilna i potpuna utvrđenja suda prvog stupnja pa se oslobađajuća presuda zbog nedostatka sigurnih dokaza ukazuje u svemu zakonita i pravilna.

 

9. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona državni odvjetnik izvodi iz, po njemu, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa niti ta žalbena osnova, sukladno naprijed navedenom, nije osnovana.

 

10. Budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.  i 126/19., dalje: ZKP/08-I), pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. listopada 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.

 

 

Na temelju članka 164. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. listopada 2021. broj I Kž-637/2019-4 prilažem

 

PISANO OBRAZLOŽENJE IZDVOJENOG GLASA

 

S obzirom da sam prilikom donošenja odluke u ovom kaznenom predmetu izdvojio glas, zahtijevam da se, suglasno članku 164. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) moje pisano obrazloženje izdvojenog glasa priloži pisanoj odluci.

 

Pobijanom je presudom Županijski sud u Dubrovniku (broj K-13/2019) optuženika  M. M. oslobodio optužbe, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., i 70/17.).

 

Smatram da je, u ovom kaznenom predmetu, činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

 

Vještak, specijalist sudske medicine, dr. I. B. je utvrdio kako je, uslijed utvrđene koncentracije alkohola u krvi u vrijeme prometne nesreće, u vrijednosti 1,87 g/kg.,  „ ... optuženik bio apsolutno nesposoban za sigurno sudjelovanje u prometu ...“. S tim je povezano i utvrđenje suda prvog stupnja kako je „... po uvjerenju ovog suda, optuženik bio apsolutno nesposoban za sigurno sudjelovanje u prometu ...“.

 

Polazeći od takvih utvrđenja, smatram utvrđenim da je M. M., upravo zbog utvrđenog visokog stupnja alkoholiziranosti i utvrđene nesposobnosti za sigurnu vožnju, izgubio nadzor nad upravljačem, vozilom prešao na suprotnu prometnu traku i potom sletio u provaliju dubine oko 30 metara, gdje je došlo do prevrtanja vozila i udara u stijene. Putnici u vozilu S. K. i A. A. su ispali iz vozila i zadobili teške tjelesne ozljede, a putnik u vozilu J. M. je zadobio brojne teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je preminuo.

 

Nasuprot ostalih članova vijeća, smatram utvrđenim da je optuženik, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, tako ugrozio promet da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je prouzročena smrt jedne osobe i teške tjelesne ozljede dvije osobe.

 

 

Zagreb, 28. listopada 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.