1              Poslovni broj: Gž -1673/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1673/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d, Z., OIB: …, Z., zastupana po punomoćniku J. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja B. K. d.o.o. za poslovne usluge, OIB: …, Z., zastupan po J. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. iz Z. protiv tuženika 1. T. H. (ranije T. H. J.) OIB: …, Z. – D. i 2. D. J. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-572/2017-83 od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-572/2017-83 od 27. svibnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tuženi zahtjev tužitelja, kojim je traženo naložiti tuženicima solidarno platiti B. K. d.o.o. temeljem tražbine prenesene i ustupljene Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6.7.2018. ovjeren kod javnog bilježnika M. M. iz Z., pod brojem Ov-8476/18, a iz Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3205094134 od 7.7..2005., broj kreditne partije 7102795733, iznos od EUR 21.656,94 u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja sa zateznom kamatom, koja na iznos od EUR 14.068,58 u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, koja teče od 26.10.2013. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 1.8.2015. do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje HNB, u roku od 15 dana (točka I. izreke).

 

2.              Također, odbijen je zahtjev tužitelja da tuženici solidarno plate B. K. d.o.o. trošak parničnog postupka, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke presude).

 

3.              Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

4.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.              Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu, pri čemu nije sporno da su tuženici bili u ugovornom odnosu sa tužiteljem, temeljem Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu sklopljenim 7. srpnja 2005., i to prvotuženica u svojstvu korisnika kredita, a drugotuženik u svojstvu jamca, koji je na sebe preuzeo obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao i korisnik kredita. Također nije sporno da je kredit otkazan kada je dugovanje i dospjelo na naplatu.

 

7.              U odnosu na spornu visinu duga, koja je bila sporna među strankama, sud prvog stupnja je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Z. R., koji je nalazom i mišljenjem od 3.5.2017. utvrdio da je na dan otkaza kredita (14. rujna 2009.) iznos duga tuženika po predmetnom kreditu iznosio 14.233,20 EUR-a, a sastojao se od 164,42 EUR-a dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 14.068,58 EUR-a nepodmirenog glavnog duga, odnosno primjenjujući srednji tečaj HNB, da je dug iznosio 104.288,59 kuna. Na dan zadnje evidentirane uplate (25. listopada 2013.) iznos duga tuženika da je iznosio 21.656,94 EUR-a, a sastojao se od 7.588,36 EUR-a dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 14.068,58 EUR-a nepodmirenog glavnog duga. Na iznos od 14.068,58 EUR-a da se obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 26. listopada 2013. pa do isplate.

 

8.              Nadalje, sud je dopunskim očitovanjem vještaka od 23. veljače 2021. utvrdio da tužitelj osim nepodmirenog glavnog duga (mjesečnih anuiteta), a s obzirom da su obveze po predmetnom kreditu bile podmirivane sa zakašnjenjem, potražuje i zatezne kamate. Stoga je vještak izvršio izračun predmetnog duga na način kako je to navedeno u nalazu i mišljenju, odnosno izvršio je obračun zateznih kamata s obzirom na to da su uplate tuženika po predmetnom kreditu bile obavljane s kašnjenjem te je obračun dugovanja tuženika izvršen prvobitno do dana otkaza kredita - 14. rujna 2009., a zatim s danom posljednje evidentirane uplate 25. listopada 2013.

 

9.              Citirani nalaz i mišljenje, odnosno utvrđenja koja iz istog proizlaze, prvostupanjski je sud prihvatio u cijelosti  kao objektivno i izrađeno u skladu sa pravilima struke, čime je utvrđena visina predmetnog duga. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je smatrao kako otkazom ugovora o kreditu dospijeva na naplatu cijeli iznos kreditnog duga, koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Kako je kredit otkazan 14. rujna 2009., a prijedlog za ovrhu podnesen 29. listopada 2009., to da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Stoga, po stavu prvostupanjskog suda tužitelj je dokazao i osnovu i visinu svojeg zahtjeva.

 

10.              Međutim, sud nadalje utvrđuje da tužitelj u postupku, pozivom na Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina, konačno tvrdi da je temeljem tog ugovora sa društvom B. K. d.o.o. došlo do prijenosa predmetne tražbine prema tuženicima na to društvo, slijedom čega konačno postavljenim zahtjevom traži da tuženici utuženi iznos solidarno isplate društvu B. K. d.o.o. Dakle, u konkretnoj situaciji tužitelj Z. b. d.d. da je cedirao svoju tražbinu o kojoj teče parnica čime je doduše zadržao svoju procesnopravnu legitimaciju u sporu te je ovlašten nastaviti parnicu, no da je prestala njegova materijalnopravna legitimacija te je prestao biti vjerovnik tuženika pa više ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženici tu tražbinu njemu ispune. Radi iznesenog, tražbina tužitelja za koju je utvrđeno da je osnovana da više ne pripada Z. b. d.d. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-6467/16 od 4. travnja 2017.).

 

11.              Isto tako, sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelj neosnovano postavlja zahtjev na način da sud naloži tuženicima ispuniti društvu B. K. d.o.o. tražbinu, obzirom da mu niti pozivom na odredbu članka 195. stavak 1. ZPP-a ne pripada pravo tražiti ispunjenje u korist drugog, a konkretno da nije došlo do promjene zahtjeva, odnosno preinake, u smislu odredbe članka 192. stavak 3. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 195. stavka 2. ZPP-a.

 

12.              Konačno, sud prvog stupnja uputio je i na zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na trećoj sjednici održanoj 14. rujna 2020., a  koje glasi:

 

"Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo."

 

13.              U konkretnom slučaju slijedom citiranog pravnog shvaćanja da nema dokaza o tome da bi iz pravnog posla između Z. b. d.d. i društva B. K. d.o.o proizlazio što drugo. Naime, iz sadržaja dostavljenog ugovora (list 149-154 spisa) da proizlazi kako B. K. d.o.o. prihvaća ustup i prijenos i postaje isključivi prenositelj prenesenih plasmana i svih sporednih prava te da Z. b. d.d. daje suglasnost da na temelju tog ugovora B. K. d.o.o stupi u već započete postupke koji se odnose na prenesene plasmane i nastavi započete postupke umjesto Z. b. d.d. što svakako da ne upućuje na zaključak da bi temeljem tog pravnog posla Z. b. d.d. bila ovlaštena nastaviti voditi parnični postupak tražeći da se tražbina po osnovi prenesenog plasmana isplati u korist društva B. K. d.o.o.

 

14.              Gore navedeni pravni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, kako to pravilno uočava i prvostupanjski sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 14. rujna 2020. zauzeto je pravno stajalište koje prvostupanjski sud ispravno citira, odnosno na konkretan činjenični supstrat, odnosno primjenjuje. Naime, iz Ugovora o ustupu i prijenosu tražbina, koji je sklopljen 6. srpnja 2018. između Z. b. i B. K. d.o.o. ne proizlazi da bi temeljem tog pravnog posla Z. b. d.d. bila ovlaštena nastaviti voditi parnični postupak tražeći da se tražbina po osnovi prenesenog plasmana, isplati u korist društva B. K. d.o.o.

 

15.              Radi iznesenog odgovoriti je žalitelju koji u žalbi upućuje na pravne stavove koji su zauzeti određenim presudama VSRH, a koji bi upućivali na pravni stav suprotan iznesenom, da navedene odluke, kako VSRH, tako i županijskih sudova ničim ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 14. rujna 2020. zauzet pravni stav  kojeg je prvostupanjski sud pravilno citirao i implementirao, radi čega ga prihvaća ovaj žalbeni sud.

 

16.              Kako, dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, a pritom sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

17.              Radi svega iznesenog, valjalo je suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 28. listopada 2021.