1

Poslovni broj: 5 Gž Ovr-434/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 5 Gž Ovr-434/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditeljice M. F.¹ iz V., OIB…, kao nasljednice iza pok. A. K. iz S. B., 2. ovrhovoditelja S. Đ.¹ iz R., OIB…, 3. ovrhovoditeljice M. F.² iz V., OIB…, 4. ovrhovoditelja S. Đ.² iz S. B., OIB…, svi zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u R., protiv ovršenice S. N. iz R., zastupane po punomoćniku Ž. V., odvjetniku u R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-110/2019 od 12. lipnja 2019., dana 28. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-110/2019 od 12. lipnja 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na mirovini ovršenice podnesen 4. veljače 2016., ispravljen podneskom od 28. svibnja 2019.

2. Rješenje žalbom pobijaju ovrhovoditelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“. broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – dalje: OZ), zatim na pravilnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

5. Polazeći od utvrđenja da su ovrhovoditelji 4.2.2016. podnijeli prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenice temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3507/02 od 23. veljače 2006. radi namirenja novčane tražbine, koji su ispravili podneskom od 28.5.2019., te da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) proizlazi da se ovršenici mirovina isplaćuje na račun otvoren u banci, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je odredbom čl. 61. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 93/14 – dalje: OZ/14) izmijenjena odredba čl. 197. st. 1. OZ u vezi čl. 203. OZ odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten.

6. Ovrhovoditelji žalbom osporavaju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja navodeći kako je ovršenica temeljem ovršne isprave podmirila dio duga i da je HZMO temeljem rješenja o ovrsi donesenog u ovome postupku 26.4.2016., dakle nakon stupanja na snagu ZID OZ/14, ustegnuo u razdoblju od 1.6.2016. do 28.2.2019. s njezinog računa ukupni iznos od 36.995,50 kn, pa da bi bilo svrsishodno ovrhu dovršiti na navedeni način, jer ovršenica nema druge imovine i prava.

7. Iznijeti žalbeni navodi ne mogu se prihvatiti, jer je čl. 61. ZID OZ/14 izmijenjena odredba čl. 197. na način da se riječi: »isplaćuje plaću« zamjenjuju se riječima: »ne isplaćuje plaću na račun kod banke«.

8. Navedemo znači da se prema izmijenjenoj zakonskoj odredbi čl. 197. st. 1., u vezi čl. 203. OZ/14 rješenjem o ovrsi na plaći (i drugim stalnim novčanim primanjima) određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja. Iznimke od stavka 1. ovoga članka odnose se samo na situacije kada se ovrha određuje radi namirenja tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja (st. 2. istog članka).

9. Kako je u konkretnom slučaju iz potvrde HZMO utvrđeno da se mirovina ovršenici isplaćuje na račun kod banke, na kojoj prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 197. st. 1. OZ ovrha nije predviđena, pravilnom je primjenom materijalnog prava prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten.

10. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navodi ovrhovoditelja da je HZMO u razdoblju od 1.6.2016. do 28.2.2019. ustegnuo s računa ovršenice kod banke ukupni iznos od 36.995,50 kn.

11. Slijedom iznijetoga, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 28. listopada 2021.

                                                                                                          Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.