Republika Hrvatska Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju
prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu
tužitelja Đ. P. iz H., H. D, OIB…,
zastupanog po pun. Ž. P., odvj. iz Z., protiv tuženika O. B. D.
T. B., OIB: …, K., Ž. S. , zastupanog po
odvj. A. J. iz Z., radi isplate razlike plaće, nakon zaključene javne i
glavne rasprave dana 21. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika
punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 28. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. B. D. T. B., OIB: …,
K., Ž. S. da isplati tužitelju Đ. P. iz H., H.
D., OIB …, iznos od bruto 6.885,17 kn (šesttisuća-
osamstoosamdesetpetkuna sedamnaestlipa) dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose od :

- 481,93 kn od 16. veljače 2016.
- 499,51 kn od 16. ožujka 2016.
- 544,19 kn od 16. travnja 2016.
- 593,30 kn od 16. svibnja 2016.
- 525,22 kn od 16. lipnja 2016.
- 503,96 kn od 16. srpnja 2016.
- 525,02 kn od 16. kolovoza 2016.
- 544,02 kn od 16. rujna 2016.

- 492,58 kn od 16. listopada 2016.
- 565,08 kn od 16. studenog 2016.
- 502,14 kn od 16. prosinca 2016.
- 544,68 kn od 16. siječnja 2017.
- 563,54 kn od 16. veljače 2017.

pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

2

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

2.615,62 kn (dvijetisućešestopetanaestkuna šezdesetdvijelipe), uvećan za zakonsku
zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 28. listopada

2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na zahtijevani bruto iznos od
542,78 kn (petstočeterdesetdvijekune sedamdesetosamlipa), zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 16. siječnja 2016. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U tužbi navodi:

- da je zaposlenica tuženika te da se na radni odnos primjenjuje Zakon o
plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09), odredbe Kolektivnog ugovora za
javne službe, kao i sporazum o plaći koji su sklopili nadležni sindikat i Vlada RH,
- da je 23.11.2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen
sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje
osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog
nastupa krize 13.5.2009. ugovorne strane sklopile Dodatak Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.
godine i iznosila 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
godine sporazumno odgođeno u sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma,

- da su 26.10.2011. godine sklopljene su nove Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su usvojene i u obliku
arbitražne odluke od 7.12.2011. te da navedene izmjene i dopune dodatka
sporazuma od 26.10.2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji se ima primjenjivati do

26.1.2017. kada prestaje njegovo postojanje. Odredba čl. III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu od 26.11.2011. glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama i dopunama.„

- da je 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je
prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi da je

3

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje

2014. godine, dok je dana 27.11.2015. godine DZS objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. iz koje proizlazi da je BDP realno
veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.
godine iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BDP
prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. godine BDP je porastao za
1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz revidiranih podataka proizlazi da
su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice kako je propisano u čl. III. Izmjena Dodatka
sporazuma od 26.11.2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. godine pa
nadalje bio dužan obračunavati plaću tužitelja primjenom osnovce od 5.415,37 kuna,
- međutim da tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima već je za
utuženi period primjenjivao manju osnovicu tj. 5.108,84 kuna uslijed čega je tužitelju
isplaćena manja plaća od pripadajuće koju razliku potražuje ovom tužbom. O visini
osnovice svoj stav iznio je i Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/2020 od 1.12.2020.,
slijedom čega tužitelj smatra da joj je tuženik dužan isplatiti uskraćene dijelove plaće
uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate kako to proizlazi iz tužbenog
zahtjeva.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:

- da se predmetnoj tužbi u cijelosti protivi te osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva,

- ističe prigovor zastare u odnosu na plaću za prosinac 2015. godine koja je
dospjela dana 11. siječnja 2016. godine, obzirom da je predmetna tužba podnesena
dana 10. veljače 2021.,

- ističe da tužitelj ničime nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu, u
smislu članka 2. Zakona o javnim službama (Narodne novine 27/01, 39/09) slijedom
čega se ističe prigovor pasivne legitimacije. Poziva se na odredbu čl. 461a. stavak 2.
Zakona o parničnom postupku koji propisuje da su u postupku u sporovima male
vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje
iznesenih činjenica, pa je tužitelj već u tužbi trebao i morao dostaviti sve dokaze i
iznijeti sve činjenice kojima se potvrđuje i utvrđuje da tuženik predstavlja javnu
službu, a što tužitelj nije učinio, što znači da predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev treba
odbiti,

- osporava osnovu tužbenog zahtjeva, a koja se temelji na odredbi čl. III.
Izmjena i dopuna dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.g. Tuženik prvenstveno osporava valjanost Izmjena i dopuna
sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a obzirom isti nije potpisan od
strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.
Dakle, nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka
sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i
dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011., a što znači Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. nisu pravno valjane, što se
odnosi i na kolektivni ugovor,

- smatra da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine te ne
postoji nikakva utuživa obveza pa niti ona uvećanja iznos osnovice za plaće u javnim
službama kao niti drugih usklađivanja plaća iz Izmjene i dopune dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.

4

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

- osporava i Arbitražnu odluku od 7.12.2011. budući da je ista pravno nevaljana
obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je na njeno provođenje pristao ili ovlastio
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što ukazuje na činjenicu da
se njome ne može identitet stranaka izmjena i dopuna ugovora nadomjestiti
nikakvom arbitražnom odlukom, a osobito ne onom na koju ne pristaju sve strane u
nekom sporu, a koji Sindikat nije potpisao ni sklopio Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011. (isti je potpisan od
strane sedam potpisnika dok je prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisan od
strane osam potpisnika),

- u odnosu na pravnu narav, a podredno i na pravnu valjanost Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od 13.5.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine tuženik ističe da isti
nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Navedeno prije svega jer
sklapanju kolektivnog ugovora i svih njegovih naknadnih dodataka te izmjena i
dopuna nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo zbog
toga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata – nego sam sa
predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se
kolektivni ugovor sklapa – te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog
vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore
iz odredbi članka 186. Zakona o radu, odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu.
Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor,
sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava odnosno
je kao potonji ništetan. Kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po
Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini
ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo
raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza
uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih
usklađivanja plaća iz navedenog razloga,

- stoga smatra da se tužitelj ne bi mogao pojavljivati kao aktivno legitimiran
potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006.
godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009.
godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od dana 26.10.2011. godine u ovom sudskom postupku. Niti u pogledu sadržaja
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine i Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine ne može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno
ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo
pozivom na iste, mogla primijeniti,

- vezano uz impliciranje da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz čl. 3.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od

26.10.2011. godine, a na čemu tužitelj zasniva svoj stav kako osnovica za obračun
plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi 5.415,37 bruto, a ne 5.108,84
bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti.
Plaće se u javnim službama uređuju prvenstveno zakonom o plaćama u javnim

5

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

službama (NN 27/01 i 39/09) te Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN
39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću
službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog
mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5.
Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun
plaće su: prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i
prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u "Narodnim
novinama",

- ističe da je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbama članka

2. uređeno kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom
zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske
za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje V1ada Republike
Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama, do utvrđivanja
nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. Zakona o osnovici plaće u
javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena
dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između
Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnim službi dana 13.5.2009. godine.
Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju se zakonom o
plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama
predstavlja strogo i apsolutno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije
moguć,

- smatra neospornim da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana

29.12.2016. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se primjenjuje od

1.1.2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena
u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno tuženik smatra da nije bilo drugačijeg
kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih
službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno, podredno
drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama
utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim
između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13.5.2009. godine,
- stoga smatra da Sporazum, izmjene i dodaci Sporazumu nisu kolektivni
ugovor u smislu čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i nisu kolektivni
ugovor u smislu Zakona o radu te sve do donošenja Odluke o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama od 29.12.2016. godine , s primjenom od dana

1.1.2017. godine , počevši sa plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je
isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun
plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kuna bruto, prema Dodatku Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama od 13.5.2009. godine,

- smatra da je došlo do odgode usklađivanja za onaj broj razdoblja „pada
realnog tromjesečnog BDP-a (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen
člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011. godine kao trenutak primjene - „poboljšanja stanja
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg realnog

6

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)". Pošto je, nakon sklapanja
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP
Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - „realni tromjesečni BDP" - u
odnosu na isto tromjesečje prethodne godine, zabilježio dvanaest uzastopnih
razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011.
godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog,
imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o „padu realnog tromjesečnog
BDP-a" (tzv. negativni rast) smatra da nesporno proizlazi da se usklađivanje prema
člancima 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26.10.2011. godine treba odgoditi za dvanaest uzastopnih
tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje,

- zaključuje da okolnosti za povećanje osnovice plaća u javnim službama u
iznosu i na način kako to navodi tužitelj nisu nastupile. Kako Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine
imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana

25.10.2016. godine, implicira kako do usklađivanja osnovice plaće u javnim službama
temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od dana 26.10.2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih,
- osporava sve navode u odnosu na ispunjenje uvjeta iz članka 4. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine. smatra da pravna nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011. godine
općenito navodi i na neprimjenjivost članka 4. S obzirom na navedeno odgoda
usklađivanja za dužinu trajanja uzastopnih razdoblja „pada realnog tromjesečnog
BDP-a (tzv. negativni rast) odgađa i primjenu članka 4. za vrijeme cijelog trajanja do
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26.10.2011. godine,

- ističe da on kao poslodavac tužitelja ni na koji način nema utjecaj na
mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se obračun plaća
provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike Hrvatske za sve
zaposlenike tuženika. Slijedom toga da mu nikako nije bilo moguće napraviti bilo
kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su one opravdane i
pravno valjane jer promjene u COP-u ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. Ujedno
ističe kako su sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni
pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja
odluke postoji li pravo za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn na
temelju akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca
bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne plaće. Stoga ističe prigovor promašene
pasivne legitimacije,

4. U podnesku od 15. srpnja 2021. tužitelj navodi:

- kako je iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru jasno
vidljivo da je pravni oblik tuženika ustanova te da je osnovan od strane Županije
Koprivničko-križevačke. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim
službama, javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva
za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno odredbi čl. 7. Zakona o
ustanovama javnu ustanovu može osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave u okviru svog samoupravnog djelokruga, a što je u konkretnom slučaju i
tuženik. Prema tome, nesporno je da tuženik uistinu predstavlja javnu službu,

7

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

- u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe kako sukladno
odredbi čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR), poslodavac je obvezan u
radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je
obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,
osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno odredbi čl. 90 st. 1 ZR-a poslodavac je
dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. COP sustav koji se vodi
pri Financijskoj agenciji predstavlja jedinstveni poslovno-informatički sustav za
podršku u poslovnim procesima javnog sektora. Ono nema svoju volju, nije fizička niti
pravna osoba te sukladno odredbama čl. 77. Zakona o parničnom postupku ne
može biti stranka u postupku. Poslodavac, ovdje tuženik, je taj koji je dužan radniku
obračunati i isplatiti plaću i koji odgovara ako dođe do propusta prilikom istoga.
Obzirom da je poslodavac prilikom unosa podatka u COP sustav propustio pravilno
unijeti i obračunati osnovicu za obračun plaće, tužitelj je bilo primoran svoja prava
ostvarivati sudskim putem.

5. Na ročištu održanom 21. rujna 2021. tužitelj je djelomično povukao tužbeni
zahtjev uvažavajući prigovor zastare tuženika; tuženik je ostao kod odgovora na
tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog zahtjeva, dok se visini
potraživanja ne protivi.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: razlika za isplatu bruto plaće (list 6),
IP obrazac (list 7-8), Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/2005-2
od 27. travnja 2005., Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-
409/2009-2 od 17. ožujka 2010., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku
(list 19-51), priopćenje za javnost državnog zavoda za statistiku,sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama, dodatka sporazuma o osnovici u javnim
službama, izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, arbitražne odluke i vjerodostojnog tumačenja izmjena i dopuna dodatka
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 59-95).

7. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne
i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to
Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama
Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u
djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006.
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili
da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u

2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.

9. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili

13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u
visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i

8

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između
prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno
je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu
potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po
predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III.
Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući
uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se
određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u
nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se
odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011.
arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu
odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih
službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli

28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne
službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.
Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao
neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj.
12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015.
zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što
daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u
trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada
RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom
razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe
članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost
spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni
uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona
odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
istekla 26. siječnja 2017.

11. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik u odgovoru
na tužbu – navodeći kako tužitelj nije dokazao da tuženik predstavlja javnu službu –
sud isti nalazi deplasiranim. Naime, sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim
službama ("Narodne novine " br. 27/01., 39/09.), javne službe su javne ustanove i
druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu,
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski
zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće
osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje,

9

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

sukladno odredbi čl. 7. Zakona o ustanovama, javnu ustanovu može osnovati i
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svog samoupravnog
djelokruga. Stoga sud nalazi nedvojbenim da tuženik - kao ustanova osnovana od
strane Koprivničko-križevačke županije kojoj se sredstva za plaće osiguravaju u
proračunu odnosno sredstvima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje –
predstavlja javnu službu. Navedenu činjenicu sud smatra općepoznatom, a ona
proizlazi i iz podataka utvrđenih uvidom u sudski registar putem službene web
stranice.

12. Nadalje, vezano za prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati
obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu
plaća), valja naglasiti da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR)
obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad
isplatiti plaću, a radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje
poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog
zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

13. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem
ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračuna plaće svojih radnika ne može biti
od utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna plaću sukladno gore citiranim
odredbama Zakona o radu. Stoga sud odbija tuženikov prigovor promašene pasivne
legitimacije kao neosnovan.

14. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz
Arbitražne odluke, no sud nalazi da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u
cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi
se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao
Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim,
sud smatra da to ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi
Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik
u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja,
već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud
zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog
suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr
1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-
III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u
Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje:
TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12), a koji
Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio
navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio
Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali
u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

15. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane
Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01. i 39/09.), su
neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br.

10

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su
sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje
sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz
radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga
odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u
javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati
određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno
sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja
poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u
javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet
godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle
s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na
njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da
važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je
važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

16. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi
članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica
plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i
Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i
namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila
utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na
pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim
je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na
pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4.
citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane
zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove
Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006.,
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51.
stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

17. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike
plaće, predstavlja pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve
navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca

2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi
pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe
članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom
primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka
III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

18. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za
statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-
a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje
da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na

11

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena
pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina
navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen
uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS
ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se
primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je
ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za
mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene
prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog
osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

19. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne
odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo
sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika
koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s
povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao
njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo
iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao
svom poslodavcu.

20. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak

1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve
osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog
ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a
prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne
u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

21. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti
za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od

26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima
III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom
tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi
da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je
upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII.
stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne

12

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz
članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija
Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim
toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu
članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog
tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune
pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti
povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed
navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan
tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom
Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja
osnovano.

22. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz
pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u
drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta
međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom
dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem
studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

23. Sud stoga zaključuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema
navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od

07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u
radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona,
međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i
objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

24. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće,
dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je
valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz
Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu
održanom 21. rujna 2021. izričito naveo kako ne osporava visinu postavljenog
tužbenog zahtjeva.

25. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu tužitelj je usvojio
u odnosu na potraživanje koje se odnosi na prosinac 2015. godine pa je povukao
svoj tužbeni zahtjev za bruto iznos od 542,78 kn zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama od 16. siječnja 2016. do isplate.

26. Kako se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, a visinu
potraživanja u preostalom dijelu učinio je nespornom, odlučeno je kao u izreci
rješenja, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne

13

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08.,
57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP).

27. U preostalom dijelu usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo
da mu isplati iznos od 6.885,17 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za
razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom,
osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog
pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto
iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu
odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br.
177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i
143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br.
95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i
157/14). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

28. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine" br. 115/16., 106/18. i 121/19.) predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,
ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi
prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s
nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi
sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim
je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim
sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji
su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna
poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz
korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog
odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi
iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos
doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na
dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na
način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan
je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

29. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik
kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti
uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja
zakonskih zateznih kamata.

30. Sukladno navedenom, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine
sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom,
što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i
prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u
tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti
kao u točki II. izreke ove presude.

31. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155.
ZPP-a, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužitelja u ovome postupku. Visina
troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o

14

Poslovni broj: 19 Pr-359/2021-10

nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

32. Sagledavajući uspjeh u parnici na način da isti u polovici sačinjava uspjeh u
pogledu osnove, a u drugoj polovici uspjeh u pogledu visine, proizlazi da je tužitelj
uspio sa 50% (osnova u cijelosti) i 46,5% (93% visine postavljenog zahtjeva). Stoga
proizlazi da je tužitelj u parnici uspio sa 96,5%, a tuženik sa 3,5% pa je tuženik dužan
tužitelju naknaditi 93 % njegovih troškova (razlika uspjeha u postocima).

33. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr.

42. Tarife), sastav podneska od 17. lipnja 2021. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 8.1. i
Tbr. 42. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2021. u iznosu od 937,50
kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42 Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.812,50 kn. Stoga
je tuženik dužan tužitelju naknaditi iznos od 2.615,62 kn na ime troškova postupka,
odnosno 93 % priznatih troškova.

34. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 28. listopada 2021.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi
pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana
dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku
o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Ž. P., Z.

2. Odvj. A. J., Z.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica