Republika Hrvatska Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju
prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu
tužitelja A. Š. iz K., S. U., OIB …, zastupanog
po odvjetnicima iz odvjetničkog društva M. & L., Pisarnica K., protiv
tuženika Z. za J.Z. K.-K. Ž., T. T.
B., OIB …, zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog ureda
D. B. i V. B. iz K., radi isplate razlike plaće, nakon
zaključene javne i glavne rasprave dana 5. listopada 2021., u prisutnosti punomoćnika
tužitelja i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 28. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z. za J. Z.K.-K.
Ž., T. T. B. , OIB …, da isplati tužitelju A. Š. iz
K., S. U., OIB …, iznos od bruto 6.207,37 kn
(šesttisućadvjestosedamkuna tridesetsedamlipa), zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom:

na iznos od 493,36 kn teku od 16.2.2016.
na iznos od 491,67 kn teku od 16.3.2016.
na iznos od 493,21 kn teku od 16.4.2016.
na iznos od 493,36 kn teku od 16.5.2016.
na iznos od 491,67 kn teku od 16.6.2016.
na iznos od 493,28 kn teku od 16.7.2016.
na iznos od 494,42 kn teku od 16.8.2016.
na iznos od 493,99 kn teku od 16.9.2016.
na iznos od 495,61 kn teku od 16.10.2016.
na iznos od 493,99 kn teku od 16.11.2016.
na iznos od 495,61 kn teku od 16.12.2016.
na iznos od 495,61 kn teku od 16.1.2017.
na iznos od 281,59 kn teku od 16.2.2017.

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29.
Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine

2

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.218,75
kn (četiritisućedvjestoosamnaestkuna sedamdesetpetlipa), uvećan za zakonsku
zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 28. listopada

2021. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U tužbi navodi:

- da se s tuženikom kao poslodavcem nalazi u radnom odnosu od

01.07.2006.g., i to na radnom mjestu zdravstveno-laboratorijskog inženjera u Službi
za mikrobiologiju,

- da sredstva za plaće tuženik, kao poslodavac, osigurava u državnom
proračunu, sve sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da u
smislu citiranog zakonskog članka, tuženik predstavlja javnu službu,

- da je 23. studenog 2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi
sklopljen sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno
povećanje osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,
- da su uslijed posljedica globalne recesije dana 13.5.2009. Vlada RH i sindikati
javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
(nadalje: Dodatak Sporazumu); Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno
zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za
preostalih 6% iz 2009. godine (na 5.415,37 kn) sporazumno odgođeno, sukladno čl.
III. Dodatka Sporazumu; da je Ugovoreno da se osnovica za obračun plaće u javnim
službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog
zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više
posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

- da je Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno
povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u
Republici Hrvatskoj,

- da su dana 26.10.2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
(nadalje: Izmjene dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u
obliku arbitražne odluke od 7.12.2011.

- da je sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje
istog od 5 godina; zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199 .
st.1 Zakona o radu ( NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je
dana 26. siječnja 2017.g.

3

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28.prosinca 2012.g. usvojili
Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl.
IV. st. 5. u vezi s čl. VII.st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

- da je odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će
osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec
u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje
stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg
tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do
prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama,

- da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio
prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se
navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015.godine u odnosu
na isto tromjesečje 2014.godine; isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom
DZS-a od dana 4. rujna 2015.godine.

- da je 27. studenog 2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za
treće tromjesečje 2015.godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015.godine u odnosu na isto tromjesečje 2014.godine. Isti
statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4.prosinca

2015.godine.

- da s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta
BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015.
godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu
objavljeni relevantni podaci DZS-a; budući da je odredbom čl.VII.c. st. 3. Izmjena
Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec”
da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se
osnovica u prosincu 2015.godine povećala na iznos od 5.415,37 kuna, postoji
dospjeli dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće u iznosu koji će se
utvrditi nakon dostave tražene dokumentacije od strane tuženika; dakle, dug tuženika
prema tužitelju za sve neispravno obračunate i isplaćene plaće od plaće za siječanj

2016. do plaće za siječanj 2017., a sukladno obračunu koji će se dostaviti nakon
dostave tražene dokumentacije od strane tuženika, uvećano za zateznu kamatu za
svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

- da su se prije pokretanja predmetnog postupka radnici tuženika obratili
ovlaštenim osobama tuženika te zatražili izdavanje isprava potrebnih za predmetni
postupak, a koje je tuženik kao poslodavac u obvezi pohraniti i čuvati

- da je od izdavanja obračunskih isprava proteklo više od četiri godine pa nije
životno ni logično da radnici iste i nadalje imaju u svom posjedu, slijedom čega su isti
od tuženika kao poslodavca zatražili izdavanje njihovih preslika; međutim da je
tuženik zahtjev radnika odbio s obrazloženjem da će iste dostaviti tek kada ga na isto
službenim putem pozove sud u eventualno pokrenutom sudskom postupku,
- da stoga predlaže da sud od tuženika zatraži relevantnu dokumentaciju
potrebnu za utvrđenje prava i visine neisplaćene plaće koja tužitelju kao radniku
pripadaju, a koja mu nisu isplaćena.

- da svoj tužbeni zahtjev postavlja na način da od tuženika potražuje ukupan
bruto iznos neisplaćenih plaća, te će u slučaju uspjeha u ovom sporu, tužitelju
neposredno pripasti neto iznos, dok će nadležna Porezna uprava izvršiti obračun
javnih davanja (doprinosi za mirovinsko osiguranje, porez i prirez), a poslodavac
tužitelja (tuženik) ih uplatiti na propisane račune javnih prihoda; pritom da tužitelj

4

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

neće tražiti zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koji su sadržani u bruto iznosu plaće.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi:

- da je pred ovim sudom više predmeta sa istovjetnom pravnom i činjeničnom
osnovom tužbi, u kojima su i punomoćnici stranaka isti, te stoga predlaže da se ovaj
predmet spoji radi zajedničkog raspravljanja s postupkom u pravnoj stvari tužitelja
Vesne Horvat u predmetu ovog suda br. Pr-432/2021.

- da se tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti protivi, i to kako u pogledu njegove
osnove, tako i u pogledu njegove visine, pri čemu smatra da je ispunio obvezu na
predaju podataka potrebnih tužitelju za podnošenje tužbe pa da njegov zahtjev za
donošenje rješenja s nalogom tuženiku na dostavu podataka odnosno isprava nema
osnovu u odredbi članka 186.b. st. 3. ZPP te da ga kao takvoga treba odbiti,
- da nije točno da bi se plaće koje tuženik isplaćuje svojim zaposlenicima
isplaćivale iz sredstava doznačenih iz državnog proračuna, već da tuženik sredstva
za isplatu plaća osigurava iz sredstava koja mu isplaćuje Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje temeljem izvršenih javnih usluga, te iz sredstava koja tuženik
osigurava obavljanjem usluga na tržištu,

- da je nakon čitanja tužbe i priloženih isprava uz tužbu saznao za postojanje i
sadržaj Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.
Dodatka tome sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011. te Vjerodostojnog tumačenja Izmjena dodatka Sporazumu od 28.
prosinca 2012,

- da je tužba tužitelja prvi izvor saznanja tuženiku za postojanje i sadržaj isprava
koje tužitelj navodi u prilog svojih tvrdnji, jer navedene isprave nikada i nigdje nisu u
cijelosti javno objavljene,

- da bi tuženik bio obveznikom nekoga propisa, temeljna je pretpostavka, da mu
dotični propis bude poznat;

- da Sporazum i njegove izmjene, odnosno dodaci te vjerodostojno tumačenje i
arbitražna odluka nemaju značenje kolektivnog ugovora obzirom nisu javno
objavljeni,

- da tuženik, kao zdravstvena ustanova nema samostalnost u primjeni sustava
plaća na pojedine svoje zaposlenike, jer je obračun i isplatu plaća dužan provoditi uz
primjenu Centraliziranog obračuna plaća (COP), što je informatički sustav kojega je
razvila Financijska agencija i koja taj posao obavlja temeljem Ugovora o pružanju
usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima sklopljenog

25.10.2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (FINA),
- da sustav COP onemogućuje korisniku, u ovome slučaju tuženiku, da
samostalno unosi podatak o osnovici plaće koja se na zaposlenike ima primijeniti u
mjesecu za koji se plaća obračunava; istovremeno, za slučaj promjene (povišenja)
osnovice, ta je promjena unošena od operatera sustava COP, dakle FINA-e, a bez
ikakvoga utjecaja tuženika, koji je u takvim slučajevima morao svojim zaposlenicima
isplatiti plaću obračunatu uz primjenu povećane osnovice i nije mogao primjenjivati
neku drugu, po svojoj volji ili po nekom drugom (nepoznatom) propisu utvrđenu
osnovicu,

- da za eventualno pogrešno primijenjenu osnovicu plaće tužitelju, prema njemu
ne može nikako biti odgovoran tuženik, već naručitelj usluge COP, a to je Vlada
Republike Hrvatske, odnosno Republika Hrvatska,

- da Republika Hrvatska, koja, zastupana po Vladi Republike Hrvatske, za
Sporazum, njegove dodatke, vjerodostojno tumačenje i arbitražnu odluku znade jer u

5

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

njihovom sklapanju sudjeluje, ne postupa u dobroj vjeri jer ne ispunjava preuzete
obveze iz Sporazuma, dodataka, vjerodostojnog tumačenja, arbitražne odluke, iako
za to ima jednostavan i lako dostupan instrumentarij – Centralni obračun plaća
(COP), kroz koji se može promijeniti visina osnovice plaće i tako tu osnovicu
Republika Hrvatska jedina može uskladiti s obvezama iz Sporazuma i drugih isprava
koje je ona sama preuzela,

- da bi tužitelj imao pravo prema Republici Hrvatskoj, kao stranci iz Sporazuma,
dodataka, vjerodostojnog tumačenja, arbitražne odluke, koja stranka postupa mala
fide i ne ispunjava preuzete obveze, upraviti zahtjev za naknadu pretrpljene štete s
pravnom osnovom koju čini odredba članka 196. stavak 2. Zakona o radu,
- stoga da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te predlaže sudu da
tužbu odbije.

4. U podnesku od 12. svibnja 2021. tužitelj navodi:

- da je tužitelj kao poslodavac sukladno čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna
plaće, naknade plaće ili otpremnine, dužan obračunske isprave čuvati najmanje šest
godina, a u slučaju kada poslodavac ima saznanja da je pokrenut radni spor u
pogledu ostvarenja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pri čemu bi
za ostvarenje tih prava mogle biti relevantne i obračunske isprave, dužan ih je čuvati
do pravomoćnog okončanja toga spora,

- da dozvoljava da se plaće za zaposlenike tuženika osiguravaju iz sredstava
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da obzirom na navode tuženika iz
odgovora na tužbu smatra kako je sada nesporno, da u smislu čl. 2. Zakona o
plaćama u javnim službama tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu te da
se na istog primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama te Zakon o osnovici
plaće u javnim službama te svi predmetni dokumenti sklopljeni između Republike
Hrvatske i sindikata javnih službi radi utvrđenja osnovice plaće u javnim službama,
- da osporava istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije,

- da je tuženik kao javna ustanova svakako imao saznanja da je prije ovog
postupka, dana 23.11.2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih
službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, dok su dana

13.5.2009.g. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama. Dana 26.10.2011. između Vlade RH i sindikata javnih
službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama koje izmjene su usvojene i u obliku arbitražne odluke od

7.12.2011.g.

- da obzirom između stranka nije sporno da je tužitelj u razdoblju od prosinca

2015.g. do siječnja 2017.g. bio zaposlenik tuženika kao javne ustanove koja u smislu
čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama predstavlja javnu službu, ona u ovom
postupku ima pravo tražiti od tuženika kao poslodavca isplatu plaće u skladu s
povećanom osnovicom, budući da to predstavlja individualno pravo radnika prema
tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, slijedom
čega je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti neosnovan.

5. Podneskom od 30. lipnja 2021. tuženik je predložio provedbu vještačenja po
sudskom vještaku za informatiku, na okolnost načina ovlasti za unos iznosa osnovice
plaće i izmjena osnovice plaće u razdoblju od 1.1.2015. na dalje u baze za obračun
plaća i sastavljanje Obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade plaće u sustavu
Centralnog obračuna plaća (COP)., te dostavio obračun razlike plaće koji je tražio
tužitelj, međutim propustio je dostaviti preostalu dokumentaciju - ugovor o radu

6

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

sklopljen između tužitelja i tuženika, obrazac IP za tužitelja za 2016. i 2017. godinu,
te obračunske isprave za isplatu plaća za tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do
siječnja 2017. godine. Stoga je navedeno ročište odgođeno te mu je naložena
dostava istaknutih isprava.

6. Podneskom od 23. kolovoza 2021., a nakon što je tuženik dostavio tražene
isprave, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 6.207,37 kn,
zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Na ročištu održanom 05. listopada 2021. tužitelj je naveo da ostaje kod
tužbenog zahtjeva kako je uređen podneskom od 23. kolovoza 2021.; tuženik je
ostao kod odgovora na tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog
zahtjeva. Pritom tuženik ustraje kod prijedloga za spajanjem ovog predmeta na
ovosudni predmet br. Pr-432/21 te kod prijedloga za provođenjem vještačenja po
sudskom vještaku za informatiku, istaknutom u podnesku od 30. lipnja 2021.

8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: dodatak ugovora o radu ( list 7), ispis
dopisa putem elektronične pošte ( list 8), izvadak iz sudskog registra za tuženika ( list
9-10), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 11-13) Dodatak
sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( list 1418), Izmjene i dopune
dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 19-26), Arbitražna
odluka (list 27-34), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama (list 35-37),Priopćenje za javnost Državnog
zavoda za statistiku (list 39.52), Presuda Vrhovnog suda broj Rev-1111/2020-2 od 1.
prosinca 2020.,(53-62) Presuda Gž-343/18 (list 63-67), Gž R- 117/18 ( list 68-72),
Gž R-435/18 (list 73-77), Gž R-428/18 ( list 78-82), Pravilnik o sadržaju obračuna
plaće ( list 97-99) obračun razlike za isplatu bruto plaće (list 136), obračun razlike za
izradu bruto plaće na listu 140, Ugovor o radu s dodatkom (list 141-143) obračun
plača (list 144-166).

9. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne
i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju
rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

10. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to
Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama
Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u
djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-
medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006.
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili
da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u

2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja
svake godine.

11. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili

13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem
kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u
visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i
to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

7

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između
prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent
1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno
je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu
potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po
predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III.
Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući
uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se
određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u
nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se
odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011.
arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu
odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih
službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli

28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne
službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.
Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao
neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj.
12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015.
zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što
daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u
trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada
RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim
službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

12. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom
razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe
članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost
spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni
uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana, ili pak je ona
odgođena te prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
istekla 26. siječnja 2017.

13. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik u odgovoru
na tužbu – navodeći kako tužitelj ne može biti odgovoran prema tužitelju kao svom
radniku jer da je postupao u dobroj vjeri, primjenjujući propise koji su mu bili poznati i
objavljeni, već da tužitelj može od Republike Hrvatske, kao stranke iz Sporazuma,
dodataka, vjerodostojnog tumačenja, odnosno arbitražne odluke, upraviti zahtjev za
naknadu pretrpljene štete - sud isti nalazi deplasiranim.

14. Naime, sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR) poslodavac je dužan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je

8

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,
osobno obavljati preuzeti posao.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 90 st. 1. ZR-a poslodavac je dužan obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu.

16. Stoga, kako se u ovome predmetu radi o zahtjevu za isplatu dijela plaće, a
tužitelj s Republikom Hrvatskom nije ni u kakvom ugovornom odnosu, već je u
ugovornom radnom odnosu s tuženikom kao svojim poslodavcem, sasvim osnovano
tužitelj svoj tužbeni zahtjev uperuje protiv tuženika. Pritom treba naglasiti kako je
upravo na tuženiku, kao zdravstvenoj ustanovi koja predstavlja javnu službu, obveza
da se upozna sa svim propisima kojima se uređuje njegovo djelovanje, te da iste
primjenjuje. Eventualno nepoznavanje propisa od strane tuženika svakako ne može
ići na štetu tužitelja kao njegova radnika, niti mu se iz tog razloga može uskratiti
pravo da tužbom od tuženika zahtijeva isplatu dijela plaće koja mu po propisu
pripada. Također valja spomenuti kako je odredbom čl. 202. st. 3. ZR-a propisano da
propust poslodavca da objavi kolektivni ugovor koji ga obvezuje ne utječe na
izvršenje njegovih obveza iz toga kolektivnog ugovora. Stajalište je suda kako je
jasna intencija zakonodavca da se radniku omogući zaštita njegovih prava iz
kolektivnog ugovora i u slučaju kada isti zbog tuđeg propusta nije objavljen; suprotno
stajalište, odnosno da bi ostvarenje prava radnika iz kolektivnog ugovora zbog tuđeg
propusta u njegovoj objavi bilo otežano, onemogućeno ili bi radi ostvarenja svojeg
prava, a napose zbog isplate dijela plaće, radnik morao pokretati postupke naknade
štete, i to protiv osoba s kojima nije u radnom odnosu, za ovaj je sud u potpunosti
neprihvatljivo.

17. Nastavno, vezano za prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati
obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu
plaća), ističe se da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR)
obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad
isplatiti plaću, a radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje
poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog
zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

18. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem
ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračun plaće svojih radnika ne može biti od
utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna i isplati plaću sukladno gore
citiranim odredbama Zakona o radu (jednako stajalište zauzima i Županijski sud u
Splitu u odluci br. Gž R 772/2021 od 30. srpnja 2021.). Stoga je sud odbio tuženikov
prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan, te tijekom postupka kao
nebitan odbio njegov prijedlog za provođenje vještačenja po sudskom vještaku za
informatiku (na okolnost ovlasti za unos iznosa osnovice plaće i izmjene osnovice
plaće u baze za obračun plaća i sastavljanje Obračunskih isprava za isplatu plaće).

19. U pogledu moguće ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz
Arbitražne odluke, valja reći kako je nesporno da Izmjene nisu potpisane od strane
jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom

9

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da navedeno ne utječe na ništetnost i
nevaljanost spomenutih Izmjena jer bi Sindikat trebao biti isključen iz samog
pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije tvrdio ni dokazao
da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj
Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno
valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od

03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-
13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga,
navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike
i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4.
("Narodne novine" broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između
ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da
je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu
ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili
svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i
potpisali.

20. Sud nalazi kako je odredbom čl. 51. st. 4. TKU, a koji Kolektivni ugovor je
objavljen u Narodnim novinama sukladno odredbi čl. 202. st. 2. Zakona o radu,
propisano da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.
svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na
njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine, pravovaljani akti koji se
primjenjuju na način i u rokovima koji su njima određeni; stoga jasnom proizlazi
obveza poslodavca da iste primjenjuje.

21. Prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje:
ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj
ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u
vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle
upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.
Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse,
odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma
zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim
se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.
Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to
proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom

25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se
primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je
važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

22. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi
članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica
plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i
Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i

10

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila
utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na
pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za
službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim
je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na
pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4.
citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane
zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove
Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006.,
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51.
stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

23. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike
plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve
navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca

2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi
pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena
Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe
članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom
primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka
III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

24. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za
statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-
a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje
da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na
isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena
pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina
navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen
uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS
ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)
prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se
primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je
ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za
mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene
prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog
osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

11

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

25. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne
odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo
sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika
koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s
povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao
njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo
iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao
svom poslodavcu.

26. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak

1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve
osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog
ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a
prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne
u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

27. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti
za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od

26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima
III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom
tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi
da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je
upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII.
stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne
odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz
članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija
Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim
toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu
članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog
tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune
pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti
povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed
navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan
tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom
Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja
osnovano.

28. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz
pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u
drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje

2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja
uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta

12

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom
dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem
studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

29. Sud stoga utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema
navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od

07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u
radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona,
međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i
objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

30. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće,
dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je
valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz
Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu
održanom 05. listopada 2021. izričito naveo kako ne osporava visinu postavljenog
tužbenog zahtjeva.

31. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je tuženiku naloženo da mu isplati
iznos od 6.207,37 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od
siječnja 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate
koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u
dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike
bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3.
Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11,
22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3.
Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Slijedom iznesenog
odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

32. Valja napomenuti kako je sud raspravnim rješenjem na ročištu održanom 01.
srpnja 2021. odbio prijedlog tuženika da se ovaj predmet spoji radi zajedničkog
raspravljanja s predmetom ovog suda br. Pr-432/2021., nalazeći da se spajanjem
ovih postupaka ne bi ostvarili razlozi predviđeni odredbom čl. 313. st. 1. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu:
ZPP) odnosno da uslijed spajanja ne bi došlo do značajnog ubrzanja raspravljanja ili
smanjenja troškova.

33. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155.
ZPP-a obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, te naložio tuženiku da tužitelju
nadoknadi cjelokupne troškove. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti
predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

13

Poslovni broj: 19 Pr-458/2021-13

34. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 7.1. i Tbr.

42. Tarife), sastava podnesaka od 12. svibnja 2021. i 22. kolovoza 2021. u iznosu od
937,50 kn po podnesku (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od

01. srpnja 2021. u iznosu od 468.75 kn (Tbr. 9.2. i Tbr. 42 Tarife), te na ročištu od 05.
listopada 2021. u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42 Tarife), odnosno ukupan
iznos troška od 4.218,75 kn.

35. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 28. listopada 2021.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi
pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana
dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku
o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik J. M., K.

2. Odvjetnik D. B., K.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured Koprivnica