- 1 -

                                                                                                     Broj: Ppž-2952/2021

                                      

 

Broj: Ppž-2952/2021

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenog Đ. Ć. kojeg brani Z. K., odvjetnik iz D. i 2.okrivljenog L. Đ. kojeg brani G. L., odvjetnik iz D., zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 20. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 63/07, 146/08, 59/12 i 70/17), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: 4.Pp J-626/2019 od dana 12. siječnja 2021. na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2021.,

 

r i j e š i o  j e :

 

              Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik i ukida prvostupanjska presuda u cijelosti, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom 1.okrivljeni Đ. Ć. i 2.okrivljeni L. Đ. su na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), oslobođeni od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17), činjenično opisanog u točki I izreke pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da novim Zakonom o lovstvu („Narodne novine“, broj  99/18, 32/19, 32/20), ponašanje okrivljenih (lov zabranjenim načinima i sredstvima) nije više predviđeno kao prekršajno djelo u kaznenim odredbama navedenog propisa. Nadalje, isti okrivljenici su na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona također oslobođeni od optužbe i za počinjenja prekršaja iz članka 32. stavka 3. (kažnjive odredbe  su sadržane u članku 92. stavku 1. točki 20.) Zakona o oružju, činjenično opisanog u točki II izreke pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da okrivljenici poriču počinjenje prekršaja, a da nakon provedenog postupka nije dokazano da bi djelo počinili.

 

2.              Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povredi odredaba prekršajnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da se presudom nije moglo odlučivati o prekršaju iz Zakona o lovstvu jer je ovlašteni tužitelj za ta djela Služba lovne inspekcije kojoj je i dostavljena obavijest o počinjenom prekršaju, te je tako i navedeno u optužnom prijedlogu. Djelo iz Zakona o oružju je kažnjivo kako po tom Zakonu, tako i po Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana koji sadrži identično obilježje prekršaja. Nesporno je da okrivljenici nisu imali pisano odobrenje lovoovlaštenika koje se ne može zamijeniti dopuštenjem lovočuvara, kao i da su koristile vabilice što je zabranjeno prema odredbama Zakona o lovstvu (kako onog važećeg u vrijeme počinjenja djela, tako i novog koji je na snazi od 9. 11. 2018.), te su postupajući suprotno Zakonu o lovstvu ostvarili obilježja prekršaja iz Zakona o oružju. Žalitelj ukazuje da izostanak policijskih službenika N. i B. ne može biti osnova za oslobađanje, predlažući da se žalba prihvati i okrivljena kazni po zakonu.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da razlozi prvostupanjskog suda za oslobođenje od optužbe nisu u cijelosti prihvatljivi, te da je odluka zasad preuranjena, kao i da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog oslobodivši okrivljene za povredu odredbi Zakona o lovstvu.

 

5.              Naime, ovlašteni tužitelj Policijska postaja Dubrovnik je u optužnom prijedlogu jasno naveo da okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 32. stavka 3. Zakona o oružju, a što je kažnjivo po članku 92. stavku 1. točki 20. istog Zakona, kako je tužitelj i pravno kvalificirao djelo prekršaja navodeći pritom da je u vezi prekršaja iz Zakona o lovstvu upućena obavijest Službi lovne inspekcije.

U činjeničnom opisu djela u optužnom prijedlogu su doista opisana zabranjena ponašanja iz Zakona o lovstvu (korištenje vabilica i kretanje lovištem s oružjem bez odobrenja lovoovlaštenika), no navedena protupravna ponašanja je nužno opisati prilikom optuženja za prekršaj iz članka 32. stavka 3. Zakona o oružju kojim je propisano:

„Lovačko oružje smije se koristiti u skladu s propisima o lovstvu kao i na civilnim strelištima ili drugim mjestima određenim za vježbe gađanja.“,

a koje djelo je kažnjivo po članku 92. stavku 1. točki 20. istog Zakona koji  propisuje:

„Novčanom kaznom od 3.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako upotrebljava oružje protivno odredbama članka 32. stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona.“

Dakle, odredba članka 32. stavka 3. Zakona o oružju ima blanketni zakonski opis za čije je oblikovanje bitan sadržaj nekog drugog akta, u ovom slučaju Zakona o lovstvu i pripadajućih podzakonskih akata (pravilnika). Isto tako i Kazneni zakon („Narodne novine“, broj  125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 u članku 204. sankcionira nedopušteno ponašanje vezano uz lov (lov u vrijeme lovostaja ili na području na kojem lov nije dopušten, bez položenog lovačkog ispita ili lov upotrebom nedopuštenih pomoćnih sredstava), pri čemu je upravo Zakon o lovstvu s pripadajućim pravilnicima blanketni propis koji određuje što je lovište, lovostaj, koja su to nedopuštena sredstva…

 

6.              Iz optužnog prijedloga jasno proizlazi da se okrivljenike tereti za počinjenje prekršaja iz Zakona o oružju koji konkretni prekršaj ima blanketni zakonski opis koji upućuje na Zakon o lovstvu.

              Stoga nije bilo mjesta posebnom odlučivanju o prekršaju iz Zakona o lovstvu kao zasebnom prekršaju, te je prvostupanjski sud takvom svojom odlukom iz točke I izreke presude prekoračio optužni prijedlog.

Dodatno, pravilno ističe žalitelj da bi se, u slučaju da je policija podnijela optužni prijedlog zbog djela iz Zakona o lovstvu, radilo o vođenju postupka bez optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, s obzirom da je u smislu odredbi navedenog Zakona lovačka inspekcija tijelo nadležno za nadzor i provedbu Zakona, kao i za podnošenje optužnih prijedloga i kaznenih prijava. U tom slučaju bi primjenom članka 181. točka 2. Prekršajnog zakona sud trebao donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija, a ne oslobađajuću presudu kao u ovom slučaju

Također, činjenica da novim Zakonom o lovstvu („Narodne novine“, broj  99/18, 32/19, 32/20) nisu predviđene kažnjive odredbe za lovljenje divljači zabranjenim načinima i sredstvima, ne dovodi do toga da takvo ponašanje nije zabranjeno (kažnjive odredbe su djelomično sadržane u odredbama Zakona o oružju, Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, te Kaznenom zakonu).

 

7.              U odnosu na pitanje je li u postupku potpuno i pravilno utvrđeno postojanje svih odlučnih činjenica, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zaključak o nedostatku dokaza protiv 2.okrivljenog L. Đ., donio između ostalog i na temelju činjenice da se policijski službenici M. N. i L. B. nisu odazvali na poziv suda. U svakom slučaju, u svrhu pronalaženja svjedoka i osiguranja njihove prisutnosti na raspravi, sudu stoji na raspolaganju poduzimanje procesnih radnji predviđenih Prekršajnim zakonom, a koje radnje prvostupanjski sud može odrediti i poduzimati sve do pronalaska odnosno dolaska svjedoka. Iz prekršajnog spisa proizlazi da su predmetne zgode policijski službenici proveli taktičku radnju zasjede zbog sprječavanja protuzakonitog lova, te da su kod obojice okrivljenih pronađena i oduzeta njihova lovačka oružja (puške). Nadalje, u predmetu nije razjašnjeno je li lovočuvar I. L. dao 1.okrivljenom Đ. Ć. dopuštenje za lov ili dopuštenje za kretanje lovištem s oružjem (1.okrivljenik navodi da je sa psima vježbao lov na prepelice), te moraju li takva dopuštenja biti u pisanom obliku da bi bila valjana i u kakvom obliku ih je lovočuvar dao. Također, nije razjašnjeno jesu li kod kojeg od okrivljenika pronađene ustrijeljene prepelice i (ukoliko su pronađene) potječu li iz lova toga dana. Sve navedeno su indicije koje ukazuju na izvjesne okolnosti događaja, a koje dovođenjem u međusobnu vezu mogu dovesti do zaključka o postojanju pravno relevantne činjenice (koje se odnose na pitanje jesu li koristili oružje protivno propisima o lovstvu) preko lanca logičke argumentacije, sa stajališta zakona logike i na temelju pravila općeg ljudskog iskustva. Navedene nedoumice prvostupanjski je sud mogao pokušati razjasniti kako ispitivanjem policijskih službenika na čijem ispitivanju je trebao ustrajati i ponovnim pozivanjem (pa i putem njihovog zapovjedništva), tako i ispitivanjem drugih osoba koje su navedene prilike bile zatečene s nekim od okrivljenika (J. Š.), odnosno koje su imale izvjesnih saznanja (S. M. kojeg 1.okrivljeni Đ. Ć. spominje u svojoj obrani).

             

8.              Stoga je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud propustio okolnosno utvrditi činjenično stanje i svestrano razjasniti stanje stvari, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

 

9.              S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike i svjedoke, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

             

12.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. 

 

        U Zagrebu, 18. listopada 2021.

                                                           

          Zapisničar:                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r                                                           Siniša Senjanović, v.r.

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.