Poslovni broj Gž-1432/2020-2

                                                               

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1432/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Krunoslave Dropulić, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Snježane Androš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. M. d.o.o. (OIB: ...), N., ..., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU S. R. i R. K. iz P., i M. Ž., odvjetnici iz P., protiv I-tuženice N. P. (OIB: ...) iz U., ..., II-tuženika I. K. (OIB: ...), V., ... i III-tuženika E. K. (OIB: ...), V., ..., s boravištem u U., ..., svi zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku iz U., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i I-tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-317/2019-26, od 22. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

i

 

r i j e š i o    j e

 

 

I. Žalbe se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično uvažavaju, pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-317/2019-26, od 22. siječnja 2020.:

 

- potvrđuje pod toč. I u dijelu u kojem je utvrđeno da je preliminarni ugovor o prodaji od veljače 2017. utvrđen raskinutim, pod toč. II, pod toč.  III u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II i III tuženika, te pod točkama IV i V izreke,

 

- samo ukida pod toč. I izreke u dijelu u kojem je utvrđen raskid preliminarnog ugovora o prodaji s danom 1. srpnja 2017.,

 

- samo ukida u dijelu u kojem je odbijen drugo postavljeni zahtjev prema I-tuženici sadržan u toč. III izreke.

 

II. I-tuženici se ne dosuđuje trošak žalbe.

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:                        

 

‟I.              Utvrđuje se da je preliminarni ugovor o prodaji koji su u veljači 2017. godine sklopili tužitelj W. M. d.o.o. i tuženica P. N., raskinut dana 1. srpnja 2017. 

 

              II.              Nalaže se tuženici N. P. da tužitelju W. M. d.o.o., isplati iznos od 122.182,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 1. srpnja 2017. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog iznosa, a do protuvrijednosti iznosa od 33.000, Eura u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, tužitelj odbija sa svojim zahtjevom.              

 

III.              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima P. N., K. E. i K. I. da tužitelju W. M. d.o.o., solidarno isplate iznos od 33.000,00 Eura, protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 01. srpnja 2017. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

IV.              Dužni su tužitelj W. M. d.o.o. i tuženica N. P., snositi svaki svoje troškove ovog parničnog postupka.

 

V.              Dužan je tužitelj W. M. d.o.o. nadoknaditi parnični trošak tuženicima I. K. i E. K., u ukupnom iznosu od 11.750,00 kn, odnosno svakome od njih u iznosu od po 5.875,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 21. siječnja 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u dijelu iznad dosuđenog, do zatraženog iznosa od 21.000,00 kn, tuženici odbijaju sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška.”

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. II. i III., te u odluci o trošku pod toč. V., zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3. I-tuženica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I izreke), te u odluci o trošku (toč. IV izreke), zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovi postupak i dosudi trošak žalbe.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalbe su djelomično osnovane.

 

6. Nasuprot žalbenim navodima tužitelja i I-tuženice, prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema takovih proturječnosti da se ne bi mogla ispitati, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između tužitelja zastupanog po direktoru J. P. i I-tuženice, zastupane po tuženiku E. K., zaključen 4. veljače 2017. preliminarni ugovor. U preliminarnom ugovoru predmet prodaje je bila kuća u izgradnji i dvor, kč.br. ..., uknjižena u zk.ul.br. ... k.o. B., 120 m2, vlasništvo I-tuženice. Također, utvrđeno je da je I-tuženica 17. kolovoza 2015. III-tuženom E. K. (Ov-...), dala punomoć za sklapanje ugovora i poduzimanje svih drugih pravnih radnji (ishođenje građevinske dozvole, primitak cijene i dr), te da je preliminarni ugovor potpisao II-tuženik I. K.

 

8. Nastavno, u iscrpno provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovorena cijena iznosila 165.000,00 Eur-a, uz rok isplate cijene od 90 dana, koji je neobvezujući, te da su sastavni dio preliminarnog ugovora dodaci ugovoru od 13. veljače 2017. koje su potpisali J. P. i I. K.

 

9. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka ugovoreno plaćanje pologa (avansa) od 16.500,00 Eur-a u roku od pet dana od dana sklapanja preliminarnog ugovora, uz obvezu da se nekretnina preda kupcu, te da kupac koristi nekretninu za stanovanje bez naknade, time da za vrijeme stanovanja plača režijske troškove za stanovanje. Prvostupanjski sud je i utvrdio da je tužitelj uselio u kuću 18. veljače 2017. i koristio kuću za stanovanje do listopada 2017.

 

10. Tužitelj je sa svog računa platio 27. veljače 2017. avans (polog) u iznosu od 122.182,50 kn na račun tuženika I. K.

 

11. Prvostupanjski sud je nakon saslušanja I-tuženice utvrdio da je I-tuženica naknadno odobrila sve radnje koje je poduzimao tuženik I. K.

 

 

12. Dodatak 2 ugovora sadržava popis prostorija s tlocrtom prizemlja, a Prijedlog za kupnju nekretnina sadržava obveze stranaka: katastarska podjela dviju građevinskih cjelina (etažiranje), pokrivanje terase ispred ulaza nadstrešnicom od drva i crijepa, kao prema nacrtu, izgradnja perimetralne strukture stražnje terase, dodavanje stilskog namještaja, postavljanje kablova za telefonsku liniju, uređenje sustava grijanja i klilmatizacije, uz obvezu prodavaoca da radove mora okončati u roku od 90 dana, koji rok nije obvezujući.

 

13. Prvostupanjski sud je zaključio da su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji, da je ugovor raskinut 1. srpnja 2017., te konačno zaključio da avans (polog) ne predstavlja kaparu, već da iznos od 16.500,00 Eur-a predstavlja dio ugovorene kupoprodajne cijene.

 

14. Ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari, kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kada je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno (čl. 303. st. 1. ZOO).

 

15. Tužitelj tvrdi da su za neispunjenje ugovora odgovorni tuženici, te zahtijeva da se utvrdi da je ugovor raskinut, zatim u prvo postavljenom zahtjevu ističe zahtjev prema I-tuženici za vraćanje dvostruke kapare, a u drugo postavljenom zahtjevu ističe i zahtjev prema svim tuženicima za solidarno vraćanje dvostruke kapare (čl. 304. st. 2. u svezi čl. 43. ZOO).

 

16. Kako bi se ono što se daje pri sklapanju ugovora moglo smatrati kaparom, mora se izričito naglasiti da se radi o kapari. Ne učine li to suugovaratelji, dana novčana svota ili druge zamjenjive stvari neće se smatrati kaparom već eventualno predujmom (pologom), jer se postojanje kapare ne pretpostavlja (akcesornost).

 

17. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti cijenu (čl. 376. st. 1. ZOO).

 

18. Budući da preliminarnim ugovorom nije izričito ugovoreno da se radi o kapari, te budući je ugovorena predaja kuće u stanovanje tužitelju, te da je prodavaoc predao kuću u posjed J. P. i T. P., te da je 16.500,00 Eur-a isplaćeno I. K. radi dovršetka ugovorenih radova, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da su stranke zaključile kupoprodajni ugovor (čl. 376. st. 1. ZOO).

 

19. Žalbene navode tužitelja da se radi o kapari (čl. 304. ZOO), ovaj sud stoga ne prihvaća.

 

20. I-tuženica je E. K. dala valjanu punomoć za zastupanje (čl. 313. ZOO).

 

21. Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugog bez njegova ovlaštenja, obvezuje neovlaštenog zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (čl. 312. u svezi čl. 308. i čl. 309. ZOO).

 

22. I-tuženica je naknadno odobrila sklapanje ugovora po I. K., kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud, pa stoga preliminarni ugovor obvezuje I-tuženicu – prodavaoca nekretnine.

 

23. Budući ugovor obvezuje I-tuženicu, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije II i III tuženika, te iz tog razloga odbio zahtjev prema II i III tuženicima.

 

24. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je ugovoreni rok neobvezujući, tj. da se ne radi o fiksnom roku.

 

25. Prvostupanjski sud je ispravno razmotrio dopise tužitelja od 9. lipnja 2017. i 17. lipnja 2017., te ispravno zaključio da je ugovor raskinut izjavom tužitelja, zbog neispunjenja obveze I-tuženice – nije ishodila etažnu uknjižbu nekretnine, građevinsku dozvolu za nadstrešnicu za gornju terasu, a niti je izvela tu nadstrešnicu, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i to čl. 368. st. 1. ZOO, čl. 362. st. 1. ZOO i čl. 358. st. 1. ZOO, prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje da je preliminarni ugovor raskinut. Žalbene prigovore stranaka na pravilnost odluke suda o utvrđenju da je

ugovor raskinut na način kako je to zaključio prvostupanjski sud, ovaj sud ne prihvaća.

 

26. No, međutim, prihvaća se žalbeni navod I-tuženice da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev kada je utvrdio da je ugovor raskinut s 1. srpnja 2017., iz razloga što tužitelj nije u deklaratornom zahtjevu istakao i zahtjev da se ugovor smatra raskinutim 1. srpnja 2017. Stoga je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu I-tuženice zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP i samo u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti.

 

27. Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze za naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

 

28. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila (čl. 368. st. 1. st. 2. i st. 5. ZOO).

 

29. Kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kada zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Ispunjenje se sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo (čl. 166. st. 1. ZOO).

 

30. Budući je u ime i za račun I-tuženice, a na račun I. K., isplaćen iznos od 122.182,50 kn na ime djelomičnog ispunjenja ugovorene cijene, prvostupanjski sud je, suprotno prigovorima stranaka u žalbama, ispravno naložio I-tuženici da tužitelju isplati 122.182,50 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2017., što je u korist tuženice, jer je tužitelj imao pravo na isplatu zatezne kamate od 27. veljače 2017., a zahtjev iznad toga prema I-tuženici odbio (toč. II izreke).

 

31. Nastavno, valja ukazati da je tužitelj istakao samo eventualno kumulirane zahtjeve prema I-tuženici (toč. II i III. izreke).

 

32. Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut više nije osnovan (čl. 188. st. 2. ZPP).

 

33. Kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed kojim će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa kada sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima.

 

34. Ovaj sud prihvaća žalbene navode tužitelja i I-tuženice da je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP, kada je odlučivao o osnovanosti zahtjeva pod toč. III prema I-tuženici.

 

35. Slijedom iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbe stranaka i prvostupanjsku presudu pod toč. III izreke u odnosu na I-tuženicu, samo ukinuti.

 

36. Na žalbene navode I-tuženice valja nastavno odgovoriti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, kada preliminarnom ugovoru nije dao značaj predugovora, a niti iz razloga što ugovorenom iznosu od 16.500,00 Eur-a nije dao značaj kapare, već djelomičnog ispunjenja obveze.

 

37. I-tuženica se ne može pozivati na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, kada je u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka, isticala prigovor da je preliminarni ugovor ugovor o prodaji, a niti je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je tijekom postupka razmatrao ove prigovore, te konačno prigovore I-tuženice i prihvatio.

 

38. Prvostupanjski sud je ispravno odlučio o troškovima parničnog postupka pod toč. IV. izreke, uz pravilnu primjenu čl. 154. st. 4. ZPP, a troškove ispravno obračunao na vps od 33.000,00 Eur-a (249.480,00 kn).

 

39. Prvostupanjski sud je ispravno naložio tužitelju da naknadi troškove II i III tuženika (čl. 154. st. 1. i č. 155. ZPP), u iznosu od 11.750,00 kn, a zahtjev za naknadu parničnog troška iznad odbio.

 

40. Dakle, prvostupanjski sud je na ispravno utvrđeno činjenično stanje prihvatio zahtjev pod toč. I. za utvrđenje da je ugovor raskinut, zatim ispravno primijenio materijalno pravo djelomičnim prihvaćanjem i djelomičnim odbijanjem zahtjeva pod toč. II izreke, te donio zakonite odluke o parničnim troškovima.

 

41. Stoga je u odnosu na ovaj pobijani dio presude valjalo odbiti žalbe stranaka i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

42. U dijelu u kojem je prvostupanjski sud prekoračio zahtjev (toč. I.), te odlučio o drugo postavljenom zahtjevu prema I-tuženici, valjalo je pobijanu presudu, uz uvažavanje žalbi, samo ukinuti (čl. 369. st. 5.ZPP).

 

Osijek, 28. listopada 2021.