1              Poslovni broj Gž-1078/2020-2

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7                                                       Poslovni broj Gž-1078/2020-2

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Krunoslave Dropulić članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika ... banka d.d. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i partneri d.o.o. iz Z. temeljem generalne punomoći Su-2307/18, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2019. poslovni broj P-4729/18-7, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2019. poslovni broj P-4729/18-7.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu br. 50-04-083084 zaključen dana 11. ožujka 2002. između prednika tuženika ... banke d.d. i to D. banke d.d. D., Podružnica Z., Z., ... i A. D. iz Z., ..., kao i Bianco Mjenica i Mjenično očitovanje od 08. ožujka 2002. izdano od strane A. D., T. O., S. B., A. A. i Z. B.

2. Nalaže se tuženiku ... banci d.d. Z., ..., OIB: ... da tužitelju Z. B. iz Z., ..., OIB: ... naknadi troškove ovog parničnog postupka i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate sve po stoji određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

II/ Nalaže se tužitelju Z. B. naknaditi tuženiku ... banka d.d. parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti Ugovora o kreditu sklopljenog 11. ožujka 2002. između prednika tuženika D. banke i korisnika kredita A. D. kao i bianco mjenice i mjeničnog očitovanja od 08. ožujka 2002., a po kojem kreditu je tužitelj bio jamac, a sve iz razloga što je kredit sklopljen izvršenjem kaznenog djela glavnog i solidarnog dužnika.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio jamac po Ugovoru o kreditu broj 50-04-083084 koji je sklopljen 11. ožujka 2002. između A. D. kao korisnika kredita i D. banke kao kreditora kojim je odobren iznos kredita 15.330,00 EUR i koji je solemniziran po javnom bilježniku te je tužitelj kao jamac potpisao i ovjerio mjenicu i mjenično očitovanje od 08. ožujka 2002.,

 

- da su u pravomoćno okončanom kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem KO-333/04 A. D. kao glavni dužnik iz Ugovora o kreditu, M. D. kao solidarni dužnik i treća osoba S. P. proglašeni krivim za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave jer su tijekom 2002. po prethodnom dogovoru i zajednički pribavili neistinitu dokumentaciju o zaposlenju i iznosima plaća sudionika kredita i ovjerili lažnim pečatima te takvu dokumentaciju priložili uz kreditni zahtjev na temelju koje je glavnoj dužnici odobren i isplaćen nenamjenski kredit u iznosu 15.330,00 EUR,

 

- da je Ugovor o kreditu  otkazan 02. veljače 2004. i cjelokupna tražbina dospjela te je prednik tuženika pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate tražbine i Općinski sud u Zagrebu je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-122/04 od 12. svibnja 2004., a povodom prigovora tužitelja rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao parnični (P-3114/2013).

 

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da krivotvorena dokumentacija koja je priložena uz zahtjev za kredit ne dovodi do ništavosti predmetnog Ugovora o kreditu, bianco mjenice i mjeničnog očitovanja.

 

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 58/93., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., dalje: ZOO/91.) propisano je da je ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila  ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

11. Polazeći od citirane odredbe ovaj sud ocjenjuje da sklapanje konkretnog ugovora o kreditu ne predstavlja pravni posao koji bi bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

 

12. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da činjenica da je krivotvorena dokumentacija koja je priložena uz zahtjev za kredit ne dovodi do ništavosti ugovora niti ništavosti mjenice i mjeničnog očitovanja posebice kada se uzme u obzir da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da je prednik tuženika imao saznanja da je dokumentacija krivotvorena i da su počinitelji kaznenog djela osuđeni i sankcionirani nakon odobravanja i realizacije kredita.

 

13. No, nastavno valja ukazati da je tužitelj po predmetnom ugovoru o kreditu bio jamac, a sukladno odredbi čl. 1001. st. 1. ZOO/91 jamstvo se može dati za svaku pravovaljanu obvezu bez obzira na njezin sadržaj.

 

14. Stoga se tužitelj mogao osloboditi obveze jamstva samo isticanjem zahtjeva za utvrđenjem ništavim izjave o jamstvu, a ne ugovora o kreditu.

 

15. Na žalbene navode da je izjava o jamstvu dana u zabludi valja odgovoriti da su mane volje tj. zabluda i prijevara koje su postojale na strani tužitelja razlog za pobojnost u smislu odredbe čl. 111. ZOO/91 pa se iz tih razloga ne može zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla. Nastavno se ukazuje da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom subjektivnog prekluzivnog roka od jedne godine od saznanja za pobojnost odnosno objektivnog roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (čl. 117/91.). S obzirom na izloženo svi daljnji žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja.

 

16. Stoga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude pa je valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

17. Odluka o troškovima pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i važeće Odvjetničke tarife.

 

18. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

 

Osijek, 28. listopada 2021.

 

                            Predsjednik vijeća

                            Drago Grubeša, v.r.