1              Poslovni broj Gž-2296/2021-2

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2296/2021-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jadranke Toša Berečić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Prelić, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja-protutuženika C. b. d.d. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i partneri j.t.d. u Z., protiv tuženika-protutužitelja A. J.-I. iz S. M. pod O., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz Z., radi isplate i utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2021., poslovni broj P-4213/2017-74, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o     j e    

 

 

              Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2021., poslovni broj P-4213/2017-74 u pobijanom dijelu (točka I, točka III i točka IV izreke).

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu Iv-17648/97 od 12.01.1998. u dijelu u kojem je tuženiku-protutužitelju A. J.-I. iz S. M. pod O., ..., OIB ... naloženo isplatiti tužitelju-protutuženiku C. b. d.d. iz Z., ..., OIB ... iznos od 187.897,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 168.284,57 kn od 01.10.1997. pa do 31.12.2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu Iv-... od 12.01.1998. za iznos od 26.346,08 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

 

III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. J.-I. iz S. M. pod O., ..., OIB ..., koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj 30-101-0800 od 15.11.1993. zaključen između tužitelja-protutuženika C. b. d.d. iz Z., ..., OIB ... s jedne strane i tuženika-protutužitelja A. J.-I. iz S. M. pod O., ..., OIB ... s druge strane.

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak."

 

IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 45.188,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

 

              2. Ovu presudu u točkama I, III i IV izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu - tuženik) iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1, 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 125/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu tuženiku troška žalbenog postupka ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              3. Odgovor na žalbu tužitelj-protutuženik (u daljnjem tekstu - tužitelj) nije podnio.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. U pobijanoj presudi ne postoje nejasnoće ni proturječnosti kao ni drugi nedostaci zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje se ukazuje u žalbi, a niti koja druga iz navedenog članka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

              6. Nema počinjenja niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, jer je prvostupanjski sud obrazložio razloge odbijanja izvođenja dokaza predloženih po tuženiku.

 

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za vraćanjem isplaćenih ugovorenih kreditnih sredstava, koje tuženik nije vratio, kao korisnik kredita po zaključenom Ugovoru o kreditu 30-101-0800 od 15. studenog 1993., koje suprotno žalbenim navodima tuženika, spisu prileži u izvorniku (točka 24. obrazloženja prvostupanjske presude).

 

              8. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj je potraživao iznos kao u tužbi (prijedlogu za ovrhu), te podnescima (str. 50, 122, 171-172, 215-216, 299-303), a u konačnici kao u podnesku od 30. lipnja 2021. (str. 393-401).

 

              9. S obzirom da konačno postavljeni tužbeni zahtjev sadrži i supsidijarni (eventualni) tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud je djelomično prihvatio primarni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP) održavanjem na snazi platnog naloga u dijelu za isplatu iznosa tužitelja od 187.897,14 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, to pravilno prvostupanjski sud nije odlučivao o ostalim zahtjevima tužitelja.

 

              10. Ujedno je prvostupanjski sud presudom u pobijanom dijelu, odlučio i o postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja kao u podnesku od 9. veljače 2018. (str. 141-142), na način da ga je kao neosnovanog odbio.

 

              11. Prvostupanjski sud je za razliku od žalbenih navoda tuženika u iscrpnoj odluci, raspravio o svim po tuženicima istaknutim prigovorima, na način da ih je odbio.

 

              12. Tako je pravilno odbio prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 371. važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, dalje: ZOO/91), budući od otkaza ugovora, kada je cjelokupna tražbina dospjela, a regulirano čl. 13. citiranog Ugovora o kreditu 30-101-0800 od 15. studenog 1993., pa do podnošenja prijedloga za ovrhu, 23. listopada 1997., nije protekao rok od 5 godina, koji nije protekao i ako se kao rok za početak računanja zastare uzima zadnja otplata iznosa kredita izvršena 9. lipnja 1994., jer tuženik tijekom postupka i u izjavljenoj žalbi, tvrdi da predmetni Ugovor nije valjano otkazan.

 

              13. Tužitelj je valjano otkazao sporni Ugovor slanjem otkaza istoga preporučeno tuženiku (točka 38. prvostupanjske presude), pa iako iz grafološkog vještačenja proizlazi da tuženik nije potpisan na povratnici kojom je slan otkaz ugovora o kreditu, na istoj je naveden potpis tuženika (za vjerovati nekog od ukućana tuženika, koje on spominje u svom iskazu). Valja istaći da je provedenim grafološkim vještačenjem, dopunom istog i saslušanjem vještaka, utvrđeno da je tuženik skriptor potpisa u rubrici "deponent" na izvorniku citiranog Ugovora o kreditu.

 

              14. Odbijen je i prigovor neispunjenja, budući tijekom prvostupanjskog postupka uz razlog naveden u postupku, kao i u izjavljenoj žalbi, tuženik tvrdi da mu nije isplaćen iznos navedenu Ugovoru o kreditu od 15. studenog 1993..

 

              15. Iz izvedenih dokaza, koje je prvostupanjski sud cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo tuženiku kao korisniku kredita, isplaćen novac (točka 1. Ugovora), pa je tuženik odgovoran za preuzetu obvezu i njeno činjenje temeljem odredbe čl. 17. ZOO/91.

 

              16. Neosnovan je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je tuženik zaključenim Ugovorima o prijenosu potraživanja od 25. veljače 2000. sklopljenim sa agencijom, sukladno Odluci o sanaciji i restrukturiranju C. b. d.d. koju je donijela Vlada Republike Hrvatske 23. rujna 1999. ("Narodne novine" broj 98/99) i postupcima vođenim sukladno Zakonu o sanaciji i restrukturiranju banaka ("Narodne novine" broj 44/94) i Zakona o Državnoj Agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ("Narodne novine" broj 79/98), a napose Dodatkom Ugovora o prijenosu potraživanja od 25. veljače 2000. zaključenim 21. kolovoza 2000., kojim je između ostaloga regulirano i to čl. 11. Ugovora, da će postupke u tijeku voditi tužitelj i to u svoje ime, a za račun Agencije, ostao i dalje aktivno legitimiran.

 

              17. Točno je da je odredbom čl. 436. ZOO/91, reguliran prijenos tražbine u slučaju redovite cesije, o kojoj nije riječ u konkretnom slučaju, već o inkaso cesiji sklopljenoj u postupku sanacije banke. Tužitelj se konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (sekundarnim zahtjevom) osigurao da ukoliko prvostupanjski sud eventualno nađe osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da se naloži ispunjenje tražbine prema pravnom slijedniku Državne Agencije, Hrvatskoj agenciji.

 

              18. Suprotno žalbenim navodima tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka izrekom stavio prigovor stvarne nenadležnosti, već je u jedino u podnesku od 15. ožujka 2017. naveo da je upitna nadležnost prvostupanjskog suda.

 

              19. Stoga prvostupanjski sud o tome nije imao razloga odlučivati, a sve sukladno odredbi čl. 17. st. 1. i 2. ZPP, jer takav prigovor nije istaknut, a niti su se oglasili stvarno nenadležnim po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 17. st. 4. ZPP.

 

              20. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio provedenim financijskim vještačenje, gdje je vještak D. P. dao tri varijante izračuna visine dugovanja. Po prvoj varijanti u slučaju otkaza ugovora o kreditu, što prvostupanjski sud nalazi utvrđenim, a uzimajući u obzir iznos oročenog depozita, ukupan dug po kreditu iznosi 187.897,14 kn, u drugoj varijanti, pod pretpostavkom da ugovor nije otkazan, odnosno da se kao datum dospijeća uzima dospijeće zadnje rate kredita, stanje duga je 193.881,30 kn, a treća varijanta izračuna, koji stranke ni sud ne prihvaćaju, se odnosi na vezanje datuma otkaza kredita, sa primitkom rješenja o ovrsi od strane ovršenika, ovdje tuženika.

 

              21. Pravilno je prvostupanjski sud kao relevantnu u obzir uzeo prvu varijantu nalaza vještaka, s tim da je iznos duga otkazom, a sukladno čl. 5. Ugovora, pretvoren u kunsku protuvrijednost.

 

              22. Protutužbeni zahtjev usmjeren na ništetnost Ugovora o kreditu, jer se po tvrdnji tuženika radi o simuliranom ugovoru u smislu odredbe čl. 66. ZOO/91, budući je tuženik na nagovor V. F., stupio na mjesto korisnika kredita, a isplata kredita je bila bez zasnivanja založnog prava na nekretninama, kao osiguranje potraživanja banke, na čemu je tuženik inzistirao i vjerovao da će se zasnovati založno pravo.

 

              23. Prvostupanjski sud nalazi utvrđenim, da u konkretnom slučaju nema simulacije predmeta obveze, budući je tuženik slobodan valjano sklopio Ugovor o kreditu, a izostanak sredstava osiguranja (založnog prava) ne upućuje na simulirani pravni posao, koji dovodi do ništetnosti ugovora.

 

              24. To tim više što je predmetni Ugovor potpisao kao jamac platac V. F., koji tužitelju odgovara kao glavni dužnik za cijelu obvezu i u odnosu na kojega je u predmetu prvostupanjskog suda broj P-8751/1999, koji prileži prvostupanjskom predmetu i u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, donesena pravomoćan presuda 25. kolovoza 2017. broj P-8751/1999-64, kojom je održan na snazi platni nalog (kao u konkretnom slučaju) za iznos od 187.897,14 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

              25. U žalbi tuženik prvi puta spominje da se u predmetnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru sukladno odredbi čl. 141. ZOO/91.

 

              26. Prvostupanjski sud nije u obvezi ispitivati sve razloge ništetnosti pravnog posla predviđene zakonom, ukoliko stranka na njih ne ukaže u tijeku postupka.

 

              27. Žalbu je stoga valjalo kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP) u pobijanom dijelu (točke I, III i IV izreke).

 

              28. Odluka o naknadi parničnog troška je obrazložena i pravilna, a trošak odmjeren sukladno vrijednosti predmeta spora, važećoj Odvjetničkoj tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama, te čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa takovo obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

 

              29. U nepobijanom dijelu (točka II izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Osijek, 28. listopada 2021.