- 1 -              Revd 3997/2020-2

Broj: Revd 3997/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. u stečaju, R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv tuženika Stečajna masa iza B. d.o.o. u stečaju, O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1839/2020-5 od 18. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 2131/2013-100 od 13. prosinca 2013., u sjednici održanoj 27. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1839/2020-5 od 18. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P - 2131/2013-100 od 13. prosinca 2013.

2. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Naime, nižestupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja postavljen na utvrđenje da je Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretninama sklopljen između stranaka 3. prosinca 2007. bez učinka prema stečajnoj masi primjenom odredbi čl. 129. st. 1. i čl. 138. st. 2. i čl. 131. st. 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06 i 116/10), dok se 1. i 2. pitanje koja u prijedlogu postavlja tužitelj odnose na trenutak stjecanja punopravnog vlasništva nad predmetnom nekretninom temeljem navedenog Sporazuma. Shodno, prethodno navedenom činjeničnom i pravnom osnovu na kojem je pobijanom odlukom odbijen zahtjev tužitelja, odgovor na pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj ne bi mogao dovesti do drukčije odluke u ovom sporu, pa se postavljena pravna pitanja ne mogu cijeniti kao pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

4. Treće, četvrto i peto pitanje kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Daljnji navodi u prijedlogu u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 27. listopada 2021.