- 1 -              Revr 674/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 674/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. N. iz Z., OIB ... , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centar … , Z., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1671/16-3 od 20. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12397/13-37 od 31. svibnja 2016., u sjednici održanoj 27. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

Nalaže se I i II tuženiku da solidarno isplate tužiteljici iznos od 217.218,96 kuna što predstavlja iznos razlike otpremnine koji bi tužiteljica primila da joj je plaća obračunata po osnovici od 7.030,00 kn, a koju osnovicu je tuženik bio dužan primijeniti prema Odluci od 03. listopada 2011.g., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje teku na iznos od 217.218,96 kuna od dana 11.07.2013.g. do isplate.

 

II. Nalaže se I i II tuženiku da tužiteljici solidarno naknade trošak ovog postupka, kao i da na te troškove plate zakonske zatezne kamate po gore navedenoj stopi od dana donošenja presude pa do isplate, sve to u roku od 8 dana nakon dostave presude."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) je podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

6.1. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.2. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da drugostupanjska presuda ne sadrži nejasne razloge o odlučnim činjenicama, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

6.3. Obrazloženje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka svodi se na ocjenu provedenih dokaza i predstavlja u stvari razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik Centar … i isplati 217.218,96 kn s osnova razlike otpremnine koju bi tužiteljica primila da joj je plaća obračunata po osnovici od 7.030,00 kn, umjesto po osnovici od 4.535,00 kn.

 

7.1. U revizijskom stupnju postupka je sporno je li tužiteljici ispravno obračunata i isplaćena otpremnina primjenom osnovice plaće od 4.535,00 kn u skladu sa Odlukom od 5. siječnja 2011. ili je trebalo obračunati i isplatiti otpremninu tužiteljici primjenom osnovice plaće u iznosu od 7.030,00 kn u skladu sa Odlukom o osnovici za izračun plaće radnika Agencije od 3. listopada 2011.

 

8. Na temelju utvrđenja da je sukladno navedenoj Odluci od 5. siječnja 2011. osnovica za izračun plaće tužiteljice u trenutku preuzimanja njenog ugovora o radu od strane Agencije iznosila 4.535,00 kn te da tužiteljica nije htjela sklopiti novi ugovor o radu, odnosno aneks ugovora koji joj je ponudio Hrvatski fond za privatizaciju kao ni kasnije ponuđen ugovor o radu sa Agencijom iz razloga da se pritom ne bi izmijenio i način izračuna otpremnine, kako je to sama tužiteljica navela u svom iskazu (list 102), već je radila i ostvarivala plaću sukladno ugovoru o radu od 30. rujna 2004. s osnovicom plaće od 4.535,00 kn koja je određena u skladu sa čl. 5. Ugovora i čl. 63. Pravilnika o radu, da je odredbom čl. 13. navedenog ugovora o radu ugovoreno da je Hrvatski fond za privatizaciju kao poslodavac dužan isplatiti otpremninu u slučaju odlaska u mirovinu voljom radnika, u visini tri prosječne mjesečne plaće koju radnik ostvari u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada u Fondu ili sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima, ovisno o tome što je za radnika povoljnije,

 

pravilan je zaključak sudova u postupku da je tužiteljici pravilno obračunata otpremnina odnosno da je neosnovan zahtjev tužiteljice da joj  tuženik obračuna otpremninu primjenom odluke o osnovici od 3. listopada 2011. Agencije za upravljanje državnom imovinom kojom je određena osnovica plaće u iznosu od 7.030,00 kn.

 

9. Naime, i prema ocjeni ovog suda, pravilno su sudovi u postupku ocijenili da je tužiteljica mogla sklopiti aneks postojećem ugovoru o radu i ugovoriti plaću po povoljnijoj osnovici od osnovice u iznosu od 4.535,00 kn uz uvjet ugovaranja nepovoljnije otpremnine, s obzirom da su radnici koji su sklopili aneks ugovora o radu stekli pravo na obračun plaće po povoljnijoj osnovici, a izgubili pravo na isplatu povoljnije otpremnine, dok su radnici koji nisu sklopili aneks zadržali pravo na obračun povoljnije otpremnine.

 

9.1. Stoga je pravilan i zaključak sudova u postupku da se neosnovano tužiteljica poziva na odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/2009, 61/2011 i 73/2013 - dalje: ZR) o primjeni najpovoljnijeg prava, iz razloga što je tužiteljica kao i svi ostali radnici prednika tuženika imala mogućnost, te je mogla, sklopiti Aneks svom već postojećem Ugovoru o radu, i ugovoriti svoju plaću po povoljnijoj osnovici za izračun plaće, ali dakako, uz nepovoljniju otpremninu u odnosu na Ugovor o radu iz rujna 2004.

 

 

10. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 27. listopada 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.