- 1 -              Revd 3618/2021-2

Broj: Revd 3618/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. N., Č., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1665/2020-3 od 19. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-148/2018-30 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 27. listopada 2021.

r i j e š i o   j e:

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP)

2. U odgovoru na taj prijedlog tuženica je predložila ovom revizijskom sudu da ga „odbije ... kao nedopušten“ i tužitelja obveže da joj nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tužitelj je u prijedlogu postavio pitanje: „Postoji li odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete radi povrede prava osobnosti zatvoreniku koji je napadnut i ozlijeđen od strane drugog zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora te radi li se o objektivnoj odgovornosti države u tom slučaju?“

5. Iako je postavljeno pitanje formulirano kao jedna upitna rečenica, jasno je, osobito s obzirom na cjelokupan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, da se ovdje problematiziraju dvije stvari. Jedna je pitanje odgovara li država za štetu koja je jednom zatvoreniku prouzročena (nanošenjem tjelesne ozljede) u napadu drugog zatvorenika na njega, a za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, po načelu uzročnosti (kauze). Što se toga tiče, valja reći da je za ocjenu odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju za vrijeme boravka u zatvoru prouzroči jedan zatvorenik drugome mjerodavna, u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme nastanka te štete, odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/19), prema kojoj štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Republika Hrvatska za nepravilan i nezakonit rad tijela državne i javne uprave odgovara po načelu uzročnosti (kauze). Na to osnovano ukazuje tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivajući se pritom i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (na pr. Odluka broj U-III-4281/2017 od 15. prosinca 2020.) u kojima je navedeno da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje. Osnovano iz sadržaja predmetnoga prijedloga proizlazi i to da se iz obrazloženja predmetnih nižestupanjskih odluka može zaključiti kako se odgovornost Republike Hrvatske u konkretnom slučaju temelji na načelu krivnje.

6. Neovisno o tome, na postavljeno se pitanje ne može odgovoriti tako da se njime ujednačava sudska praksa jer odgovor ovisi od okolnosti svakog pojedinog slučaja. Naime, na prvi dio pitanja („Postoji li odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete radi povrede prava osobnosti zatvoreniku koji je napadnut i ozlijeđen od strane drugog zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora ...?“) ne može se odgovoriti uvijek potvrdno (kakav odgovor traži tužitelj) jer odgovornost Republike Hrvatske za štetu prouzročenu zatvoreniku „koji je napadnut i ozlijeđen od strane drugog zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora“ može postojati samo ako je šteta posljedica nepravilnog i nezakonitog rada države (kaznionice), što mora biti utvrđeno u svakom pojedinom slučaju. Stoga se u ovom slučaju ne radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Zato je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u t. I. izreke.

8. Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 27. listopada 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.