Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja N.
K. pok. V. iz S., S. 60, OIB:…, zastupan po pun.
B. A., odvjetniku u S., protiv tuženika ad 1/ B. Č. iz
S., T., ad 2/ A. K. pok. V. iz S., T.,
zastupani po pun. A. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2021., u nazočnosti
pun tužitelja B. A., odvj. u S. i tuženika ad. 2., objavljene istog
dana,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. 6. 1981. od
Č. A. kupio nekretnine upisane u K. S. i to čest. zem. 3962/1 i baš dijelove
koji su u skici vještaka T. Č. od 23. 10. 2018. označeni slovima A. B. I. J.
te C D G H, kao i dio čest. zem. 3962/16 na istoj skici označen slovima D E F G, koja
skica čini sastavni dio presude, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju presude zatraži
i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist u istodobni izbris s imena
tuženika".
r i j e š i o je
Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu kojim traži da se utvrdi vlasnikom dijela
čest. zem. 3962/1, 3962/16, i 3963/2, na skici vještaka T. Č. od 23. 10.
2018. prikazan slovima J I H G F K L M N O P J .
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako su u zemljišnim knjigama za K.O. S. u ZU 13157
na čest. zem. 3962/1, 3963/2 i 3962/16 uknjiženi tuženici kao vlasnici. Navedene
čestice da su diobom između nje i braće, tužitelja i tuženika ad 2/ pripale pok. Č.
A., supruzi tuženika ad 1/. R. S. za opću upotrebu, odsjek za
imovinskopravne poslove od 30. siječnja 1980. da je utvrđeno kako A. Ć. ima
prvenstveno pravo korištenja radi izgradnje obiteljske kuće na navedenim
nekretninama, te da je temeljem tog rješenja i građevinske dozvole br. 08/UP-I-
1455/V-80 od 18. veljače 1981. započeta izgradnja kuće. Kupoprodajnim ugovorom
od 9. lipnja 1981. Č. A. da je prodala kuću i zemljište tužitelju, a po rješenju o
nasljeđivanju O-1980/92 naslijedio ju je iza smrti tuženik ad 1/. Kako su tuženici
upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici navedenih čestica, predloženo je da sud
donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora
kupio sporne nekretnine, u naravi kuću i dvor, te se ovlašćuje temeljem presude
zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.
2.Tuženici ad 1/ i 2/ usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u
cijelosti. Ističu kako je tužitelj 13. svibnja 1997. podnio tužbu protiv tuženika kojom je
tražio donošenje presude, kojom se utvrdilo da je vlasnik predmetnih čest. zem.
3962/14, 3962/16 i 3963/2, sve K.O. S. za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava
s imena tuženika ad 1/ i 2/. Tako da je tom tužbom tražio istu stvar koju traži i
predmetnom tužbom. U predmetu IP-663/97 da je 8. srpnja 2003. donijeta presuda
kojom je utvrđeno da je tužitelj N. K. vlasnik dijela čest. zem. 3962/1 koje
na skici vještaka od 20. siječnja 1999. označen slovima O C D R G H J O, te
obiteljske kuće sagrađene na čest. zem. 3962/1, označene na skici slovima C D V Z
C, te dijela čest. zem. 3962/16 označene slovima R Y K R G, te za cijelo čest. zem.
3963/2, označene slovima V I L K Y, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen, a
odbijanje da se odnosilo upravo na čest . zem. 3962/24 K.O. S. za cijelo te na dio
čest. zem. 3962/1 koji je na skici sudskog vještaka A. Z. od 18. rujna 1998.
označene slovima A B D C O, površine 17 m2 i E P R D površine 25,5 m 2 i dijela
čest. zem. 3962/16 označene slovima P J Y R, bez navedene površine. U tom
postupku tužitelj da je izjavio žalbu, dok se tuženici nisu žalili, jer nisu niti osporavali
tužitelju pravo na dosuđenom dijelu. U rješenju Ž. suda u S. G.-365/04
od 30 . lipnja 2005 da je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen
tužbeni zahtjev za više traženo i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno
odlučivanje. U ponovljenom postupku vođenom za preostali dio tužbenog zahtjeva
rješenjem IP-1906/05 od 30. studenog 2009. za preostali dio tužbenog zahtjeva
tužba je odbačena, a postupak je razdvojen u odnosu na protutužbu tuženika ad 2/
A. K.. Taj postupak po protutužbi da je završio povlačenjem tužbe, odnosno
rješenjem o povlačenju tužbe P1-2881/10 od 9. rujna 2014. Iz navedenog da
proizlazi kako tužitelj već ima pravomoćnu sudsku presudu kojom je utvrđen
vlasnikom utuženih nekretnina na način kako je to opisano u presudi, pa bi se radilo
o presuđenoj stvari. Nadalje, u ZU 13157 K.O. S., kao suvlasnici nekretnina
označenih kao čest. zem. 3962/1, 3962/16 i 3963/2 da su upisani tuženici ad 1/ i 2/
za po ½ idealnog dijela cjeline, dok je čest. zem. 3962/24 pripojena čest. zem.
3962/23 20. studenog 1996. rješenjem Z-8821/96. Tuženik ad 2/ da je suvlasnički dio
te čestice dobio iza smrti oca V. umrlog 1976. rješenjem o nasljeđivanju O-
1279/76 od 24. lipnja 1997. provedenom u zemljišnoj knjizi 15. siječnja 1979. pod br.
Z-70/79. Tuženik ad 1/ da je svoj suvlasnički dio naslijedio od supruge A. Č.
rođ. K. rješenjem o nasljeđivanju O-1980/92 od 13. svibnja 1993. provedenog
u zemljišnim knjigama 24. lipnja 1993. pod br. Z-5730/93. Pok. A. Č. da je
sestra tužitelja i tuženika ad 2/, a suvlasnički dio koji je iza njezine smrti naslijedio
tuženik ad 1/ da je stekla darovnim ugovorom od 24. siječnja 1973. provedenim u
zemljišnoj knjizi ovog suda 2. ožujka 1973. pod br. Z-586/73. Tužitelj da je 13. svibnja
1997. podnio tužbu pod br. IP-663/97 kojom je tražio utvrđenje vlasništva na svoje
ime za cijelo na čest. zem. 3962/1, 3962/16 i 3962/2, a tuženik ad 2/ da je osporio
tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo utvrđenje prava vlasništva na dijelovima
nekretnina na kojima je tuženik ad 2/ izgradio svoju kuću i dio dvora. Tužitelj da
tužbeni zahtjev temelji na kupoprodajnom ugovoru od 9. lipnja 1981. kojim je kupio
od pok. A. Ć. stojni objekt položen na nekretninama označenim kao čest. zem.
3963/2, 3962/1 i 3962/16 u površini od 947 m2. Tuženik ad 2/ i njegova pok. sestra
A. Ć. da su bili upisni kao suvlasnici za kroz ½ idealnog dijela cjeline i na nizu
drugih čestica koje su sačinjavale veliki, povezani i nepodijeljeni kompleks zemljišta
(čest. zem. 3962/18, /23, /14, /20 i dr.). Stoga da su tuženik ad 2/ i prednik tuženika
ad 1/ u naravi izvršili podjelu predmetnog zemljišta tako da se dijelovi koji su ih dopali
u isključivo vlasništvo nisu poklapali s katastarskim granicama zemljišta. Tako, glede
čest. zem. 3962/1 i 3962/16, iste da su najvećim dijelom pripade u isključivo
vlasništvo predniku tuženika ad 1/, osim dijela u širini od 2 m, na zapadnoj strani
istih, koji je pripao u isključivo vlasništvo tuženika ad 2/, kojemu su u isključivo
vlasništvo pripale čest. zem. 3962/18 i 3961/23, tako da je predmetni dio u širini od 2
m spornih nekretnina činio cjelinu s navedenim čest. zem. Ta podjela da je izvršena
nakon što je tuženik ad 2/ postao suvlasnikom predmetnih nekretnina 1976. godine,
prije nego li je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor s pok. A. Ć.. Ovaj ugovor o
diobi da je ostvaren između stranaka, te da je tuženik ad 2/ 1978. godine počeo s
izgradnjom svoje obiteljske kuće na dijelu zemljišta koje mu je diobom sa sestrom
pripao u isključivo vlasništvo (čest. zem. 3962/18, 3962/23 i dijelovi čest. zem.
3962/1, 3962/16 te čest. zem. 3962/24, koja je kasnije nastala cijepanjem čest. zem.
3962/1 i predstavlja dio tužiteljeve kuće koji je pripojen čest. zem. 3962/23 rješenjem
Z-8821/96 od 20. prosinca 1996. godine). Tužitelj, kao brat tuženika ad 2/ i pok. A.
Ć. da je u cijelosti bio upoznat s ovakvom diobom te da je osobno sudjelovao u
kopanju temelja za izgradnju kuće tuženika ad 2/ i kupanju temelja stojne kuće na
čest. zem. 3962/1 i 3962/16, tada na ime pok. A. Ć., koju je kasnije kupio i
završio. Prema propisima koji su bili na snazi u razdoblju od 1978. do 1981. godine
građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu nije se smjelo cijepati bez lokacijske
dozvole, niti se smjelo otuđiti. Trebalo je prethodno ishoditi rješenje o prvenstvenom
pravu korištenja građevinske parcele te izgraditi objekt, u cijelosti ili djelomično, te tek
takav objekt mogao biti predmetom kupoprodajnog ugovora, jer se na njemu moglo
steći vlasništvo, dok je zemljište ostalo društveno s pravom korištenja vlasnika
zgrade, što se sve dogodilo u konkretnom slučaju. Međutim, plan uređenja prostora
kojim je tada bio uređen način izgradnje na predmetnim nekretninama, te oblik i
površina građevinskih parcela da imaju svoju logiku, te da u konkretnom slučaju oblik
nove građevinske parcele nije pratio crtu diobe između tužitelja i pok. A. Č., već
crtu između čest. zem. 3962/18 i 3962/23 s jedne strane, te čest. zem. 3962/1 i
3962/16, s druge strane. Sukladno tome i lokacijska dozvola da je morala pratiti istu
logiku. Tuženik ad 2/ i A. Č. da su to znali, ali su sukladno svojoj realnoj diobi,
započeli s izgradnjom objekta na zemljištu koje im je stvarno pripalo u vlasništvo, a
zajednički zid objekta je točno na crti nekretnina koje su im pripale u isključivo
vlasništvo. Da bi mogli legalizirati započetu radnju, tuženik ad 2/ i A. Ć. da su
jedno drugome dali izjave temeljem kojih su dobili prvenstveno pravo korištenja svaki
na svom zemljištu, znajući da se granice objekta po lokacijskoj dozvoli ne podudaraju
s pravom granicom na terenu. Međutim, to je bila njihova prava volja kao suvlasnika
predmetnih nekretnina, koje su u cijelosti poštovali, s čime je bio upoznat i tužitelj za
kojega se gradila stojna kuća i za koju je traženo prvenstveno pravo korištenja. Sam
tužitelj da je u postupku IP-663/97 naveo da su u trenutku kupoprodaje sa sestrom
već bili napravljeni temelji njegove kuće te da je osobno pomagao u nalijevanju istih.
Sporni dio predmetnih nekretnina da je identificiran i označen u skici vještaka A.
Z. u postupku IP-663/97, te da je za potrebe parničnog postupka po protutužbi
tuženika ad 2/ P1-2881/10 vještak P. Č. također sačinio vještvo označivši što
svaka stranka faktički drži u posjedu. Tužitelj u svom posjedu da drži i nekretnine
3963/5, 3963/4 i 3962/19, koje nisu predmet postupka, iako ih tužitelj drži u posjedu i
obrađuje, a upisane su kao vlasništvo tuženika ad 1/ i ad 2/. Te nekretnine da su dio
koje je tuženik ad 2/ dao pok. A. Č., a zauzvrat dobio 2 m širine zemljišta
položeno zapadno od granice utuženih predmetnih nekretnina, te su na taj način
tuženik ad 2/ i prednik tužiteljice ad 1/ postigli srazmjer prilikom diobe. Tužitelj da ima
pravomoćnu sudsku presudu kojim je utvrđen vlasnikom nekretnina koje drži u svom
posjedu. Međutim, nije uspio dobiti presudu za dio nekretnina koje su u posjedu
tuženika ad 2/ i koje u naravi čine dio kuće i dvora tuženika ad 2/. Tuženici ad 1/ i ad
2/ osporavaju tužitelju pravo vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina koje čine dio
kuće i dvora tuženika ad 2/ jer je to rezultat diobe između tuženika ad 2/ i pok. A.
Č. koja je u cijelosti izvršena i ostvarena, s čime je tužitelj bio upoznat u vrijeme
kada je dioba izvršena i u trenutku kad je kupio predmetne nekretnine od pok. A.
Č..
3.Rješenjem od 17. 7. 2019. g. naloženo je tužitelju da uredi tužbeni zahtjev s
obzirom da je presudom ovog suda IP-663/97 od 8. 7. 2003. g. pravomoćno
odlučeno o vlasništvu dijela čest. zem. 3962/1, 3962/16 i 3963/2 koje su obuhvaćene
predmetnom tužbom. Tužitelj je pozivan na uređenje tužbe rješenjima od 19. 11.
2019. i 13. 12. 2019. g., te je tužbeni zahtjev uređen podneskom od 22. 1. 2020. na
način da isti glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. 6. 1981 g. od
Č. A. kupio nekretnine upisane u K.O. S. i to čest. zem. 3962/1 i to baš
dijelove koji su u skici vještva od 23. 10. 2018. označeni slovima A-B-J-I-C-D-G-H-M-
N-O-P, čest. zem. 3962/16 koja je označena sa slovima D-E-F-L-M te čest. zem
3963/2 označena sa slovima F-K-L, koja skica čini sastavni dio presude, pa se
ovlašćuje tužitelj da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na
svoje ime i korist, uz istodobni izbris sa imena tuženika."
4.Rješenjem P-306/20 od 9. 9. 2020. odbačena je tužba tužitelja, ali je
odlučujući po njegovoj žalbi Ž. sud u V. G. rješenjem GŽ-1251/20 od
8. 4. 21. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno
suđenje.
5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda IP-1906/05, P1-
2881/10, Z-586/73, Z-8821/96, Z-5730/93, O-1279/76 i O-1980/92, zk izvatka ovog
suda za ZU 13157 K.O. S., obavijesti o urbanističkim uvjetima S. za
urbanizam, komunalne poslove i saobraćaj općine S. 08/10462/1-1979/3/OL od 19.
7. 1977., te saslušanjem tužitelja i tuženika ad. 2, i vještačenjem po vještaku geodetske struke T. Č..
6.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7.U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako su čest. zem. 3962/1 površine 714m2, čest. zem. 3963/2 površine
66m2 i čest. zem. 3962/16 površine 149m2, sve položene u ZU 13157 KO
S., upisane kao suvlasništvo tuženika ad 1. i 2. na jednake dijelove,
- kako su tužitelj i tuženik ad. 2. braća, a tuženik ad. 1. suprug njihove
sestre, odnosno njen nasljednik,
- kako je Č. A. ž. B. (prednica tuženika ad. 1.) 2. 3. 73. podnijela
prijedlog radi uknjižbe prava trajnog korištenja čest. zem. 3962/1i 3963/2
temeljem darovnog ugovora zaključenog 24. 1. 73. između nje i pok oca
V. K., predmet kojega su ½ čest. zem. 3962/1 i 3963/2 za ½
dijela,
- kako je rješenjem ovog suda Z-586/73 od 14. 1. 1974. izvršen otpis čest.
zem. 3962/1 i čest. zem. 3963/2 iz ZU 4633 te prijepis u novi ZU 13157, te
uknjižba prava vlasništva Č. A. ž B. za ½ dijela tih čestica,
- kako je tuženik ad. 1. Č. B. 24. 6. 1993. podnio zahtjev za uknjižbu
prava vlasništva na svoje ime za kat čest. zem. 3424/5, 3424/31, 3424/32,
3424/33, 3424/39 za ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda
iza pok. A. Č. broj O-1980/92 od 13. 5. 93.,
- kako je rješenjem ovog suda Z-5730/93 od 9. 7. 1993. izvršena uknjižba
prava vlasništva čest. zem. 3963/2/5, 3962/1/14/15/16/18/19/20/21/23/24
tijelo 1. Z. 13157 na ime tuženika B. Č.,
- kako je rješenjem ovog suda Z-8821/96 od 30. 9. 2005. dozvoljeno
poništenje čest. zem. 3962/18 i 3962/24 i pripajanje njihove površine čest.
zem. 3962/23 Z. 13157, upis kuće i dvora na čest. zem. 3962/23, te
zabilježba da je upis kuće izvršen bez priložene lokacijske, građevinske i
uporabne dozvole, temeljem položajnog nacrta Z. za izmjeru
zemljišta od 5. 12. 1990.,
- kako je rješenjem S. za urbanizam, građevinarstvo i imovinsko
pravne poslove O. S. K. U.-I-944-16/89-01/95 od 11. 3. 91.
utvrđeno da A. K. (tuženik ad. 2. ) ima prvenstveno pravo
korištenja građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem. 3962/23 u
površini od 480m2 upisano pravo korištenja Č. A. rođ K. i
K. A. pok V. za ½ dijela radi izgradnje obiteljske stambene
zgrade,
- kako je između Č. A. ž B. iz S., (prednice tuženika ad. 1.) i
tužitelja zaključen 9. 6. 81. ugovor o kupoprodaji predmet kojega su čest.
zem. 3963/2, 3962/1, 3962/16, K. S., u površini od 947m2 na predjelu
M. u S., uz napomenu da se na parceli nalazi izgrađeno prizemlje u
grubim radovima (bez ploče) koje je izgrađeno na temelju građevinske
dozvole od 18. 2. 1981.,
- kako je rješenjem S. za opću upravu općine S. U.
07/U.-I-3417/77 od 30. 1. 1980. utvrđeno da Č. A. pok. V. rođ.
K. ima prvenstveno pravo korištenja građevinske parcele označene
kao 3962/1, 3962/16, 3962/2 i 3959/15 ukupne površine 1027m2,
- kako je pred ovim sudom vođen postupak po tužbi tužitelja N.
K. protiv tuženika B. Č. i A. K., radi utvrđenja da
je tužitelj temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog s prednicom
tuženika ad. 1. 9. 6. 1981. vlasnik za cijelo u pogledu čest. zem. 3962/1
površine 732m2, čest. zem. 3962/16 u površini od 149m2, čest. zem.
3962/3 površine od 66m2, zgrade na zemljištima na kojima je izgrađena i
prava vlasništva čest. zgr. sagrađene na čest. zem. 3962/1,
- kako je u postupku I.-1906/05 (ranije oznake I.-6693/97) izveden dokaz
očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku A. Z., koji je
utvrdio kako čest. zem. 3962/1, 3962/16 i 3963/2 prema podacima u
katastru imaju površinu od 929m2, prema podacima iz zemljišnika površinu
od 947m2, te da je do te razlike došlo zbog formiranja nove čest zem
3962/24. Vještak je utvrdio da je stanje posjeda tužitelja smanjeno radi
izgradnje zida na liniji koju je na skici označio slovima n- o- c-d-r-y,i to za
dio čest. zem. 3962/1 u površini od 25,5m2 (na skici označeno slovima e p
r d) za dio čest. zem. 3962/1 u površini od 17m2, na skici označno slovima
a b c o , te za dio čest. zem. 3962/20 u površini od 12m2, na skici označen
o slovima a o m n, te je razabrati kako ovi dijelovi čine i predmetni tužbeni
zahtjev tužitelja,
- kako je presudom ovog suda IP-663/97 od 8. 7. 2003. utvrđeno da je
tužitelj N. K. vlasnik dijela čest. zem. 3962/1 koja je na skici
sudskog vještaka A. Z. (naprijed navedeno) označena slovima O. C.
D R G H J O , te obiteljske kuće sagrađene na toj čestici označene na skici
slovima C D V Z C, te vlasnik dijela čest. zem. 3962/16, na skici označeno
slovima R Y K G R, kao i za cijelo čest. zem. 3962/3, na skici označeno
slovima V I L K Y, dok je za više traženo, dakle dio koji je označen slovima
M A B C O M I E P J Y R D , a što odgovara skici vještaka T.
Č. u ovom postupku označeno slovima A B I J te C D E F G H,
- kako je rješenjem Ž. suda u S. G.-365/04 od 30. 6. 2005.
ukinuta naprijed navedena prvostupanjska odluka I.-663/97 od 8. 7. 2003.
u odbijajućem dijelu, tj. u dijelu koji je označen na skici vještaka A. Z.
slovima M. A. B. C. O. M. I. E. P. J. Y. R. D. , a što odgovara skici vještaka
T. Č. u ovom postupku označeno slovima A B I J te C D E F
G H,
- kako je rješenjem ovog suda IP-1906/05 tužba tužitelja N. K. u
preostalom dijelu tužbenog zahtjeva nakon naprijed navedene ukidne
odluke Ž. suda u S. G.-365/04 odbačena pravomoćnim
rješenjem od 30. 11. 2009.,
- kako je pred ovim sudom vođen postupak po protutužbi A. K.
protiv N. K. i Č. B. radi utvrđenja prava vlasništva
čest. zem. 3962/24 i 3962/21 kojim je tužitelj A. K. tražio da se
utvrdi vlasnikom djelova navedenih nekretnina na skici vještaka Z.
označeno slovima A. B. C. O., E. i P. R., dakle nekretnina koje su
predmet ovog postupka, te kako je u tom predmetu također izveden dokaz
vještačenjem po vještaku P. Č., koji je izradio skicu 25. 9. 2013. na
kojoj je prikazao predmetne sporne nekretnine oznakama A. B. I. J. te C. D. E.
F. G. H. , kako ih je i u svojoj skici suglasnošću stranaka prikazao vještak
T. Č.,
- kako je tužitelj A. K. povukao tužbu u predmetu P-2881/10, te je
9. 9. 2014. doneseno rješenje o povlačenju postupka.
8.Iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi kako je tužitelj pravomoćnom
presudom ovog suda IP-663/97 od 8. 7. 2003. utvrđen vlasnikom dijela čest. zem.
3962/1 u dijelu koji, usporedbom sa skicom vještaka A. Z. korištenom u tom
postupku, odgovara tom dijelu čest. zem. na skici vještaka T. Č., koji ju
je sastavio za potrebe predmetnog postupka, označeno slovima J I H G M N O P J,
te vlasnik dijela čest. zem. 3962/16 koji odgovara dijelovima iste čestice kako su na
skici vještak Č. označeno slovima FH M L F , i čest. zem. 3963/2 određeno
slovima E K L F E. Evidentno je da je tužitelj prilikom uređenja tužbenog zahtjeva od
22. 1. 2020. obuhvatio i dio čest. zem. 3962/1 o kojem je pravomoćno odlučeno, radi
čega je u tom dijelu valjalo odbaciti tužbu, jer se radi o presuđenoj stvari.
9.Ono što je evidentno sporno među parničnom strankama je dio čest. zem.
3962/1 označen na skici vještaka Č. slovima A B I J A, te C D G H C, kao i dio
čest. zem. 3962/16, na istoj skici označen slovima D E F G D. U ovom dijelu je tužba
tužitelja od 13. 5. 1997. pravomoćno odbačena.
10.Slijedom naprijed izloženog, u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li
osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje vlasništva na dijelu čest. zem.
3962/1 označeno na skici vještaka Č. od 23. 10. 2018. označen slovima A B I J
A i C D G F C te dijelu čest. zem. 3962/16 , na istoj skici označeno slovima D E F
GD.
11.Stranke su prihvatile da se u pogledu označavanja ovih spornih dijelova
nekretnina koristi i ranije vještvo izrađeno za potrebe postupka P1-2881/10, vještaka
P. Č., koji je izvršio mjerenje spornih dijelova nekretnina, pa tako lik označen
slovima A. B. I. J. ima površinu od 14m2 , lik označen slovima C D G H C ima
površinu od 14m2, te lik označen slovima D E F G D ima površinu od 11m2, pa se
tako radi o površini od 39m2 ukupno.
12.Tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovoru o kupoprodaji kojega je 9. 6. 1981. zaključio s prednicom tuženika ad. 1., svojom sestrom pok. A. Č., predmet
kojega su čest. zem. 3963/2, 3962/1 i 3962/16 u površini od 947m2, uz napomenu da
je na parceli izgrađeno prizemlje u grubim radovima temeljem građevinske dozvole
od 18. 2. 1981. U ugovoru je navedeno kako je kupac stupio u posjed kupljenih
nekretnina nakon sklopljenog ugovora.
13.Stranke u ovom postupku saslušane su i u postupcima IP-1906/05 te
postupku P1-2881/10, a iz iskaza tužitelja proizlazi da polazište njegovog tužbenog
zahtjeva predstavlja kupoprodajni ugovor kojeg je sačinio sa sestrom, te da u
trenutku sklapanja ugovora nisu izvršili točnu izmjeru zemljišta. Ne spori da su
prilikom zaključenja postojale lokacijske dozvole za gradnju kuće, temeljem kojih je i
označen predmet kupoprodaje. Dogovor između njega i tuženika ad. 2, kao braće da
je bio sagraditi kuću duljine 11,5 m i širine 10,5 m, a temelji da su iskopani 1978. ,
dok je kuća tuženika ad. 2 bila dovršena 1979. , dok je predmetni sporni zid na skici
vještaka Č. označen linijom J. I. L. G. H. izgrađen 1985. od strane tuženika,
granicom njihovog obiteljskog objekta , sjeverno i južno. Tužitelj tvrdi kako se gradnji
tog zida nije usprotivio jer se nalazio na školovanju (zapisnik u predmetu P-2881/10
od 6. 2. 2014.). Također je naveo da je u trenutku gradnje temelja kuće postojao
nacrt prema kojem se ista gradila, na kojem je bila naznačena granica između istoka
i zapada, prema kojoj skici je iskolčen teren, te da nije znao da je tužitelj ušao 2m u
teret koji je trebao pripasti njegovoj sestri. Glede ovoga zida, da nije poduzimao ništa,
tj. da nije spriječio tuženika u gradnju istog niti zatražio ruđenje do podnošenja tužbe
u predmetu IP-663/97, kada je zatražio utvrđenje vlasništva tog spornog dijela
nekretnina.
14.Tuženik ad. 2. u svom je iskazu naveo da su sve poslove glede predmetnih
nekretnina on, tužitelj i sestra dogovorno obavljali, odnosno da su se dogovorili kako
će sestra darovati tužitelju predmetne nekretnine , koje nisu mjerene, ali je postojala
lokacijska dozvola i izvadak iz katastra, temeljem kojeg je sačinjen darovni ugovor.
Navodi kako su se svi zajedno dogovorili oko gradnje kuće, koja je trebala biti dvojni
objekt, za koju su iskopi izvršeni 78., te je njegova kuća završena u roku od godine
dana, a tužiteljeva oko 1983. Sporni zid na liniji J I G H F da je sagradio sjeverno i
južno od granice njihovih kuća zbog problema koji su nastali. Jednako su stranke u
bitnome iskazivale i u predmetnom postupku.
15.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08, 96/08
123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije
osnovan, a u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev koji obuhvaća dio čest. zem.
3962/1 i 3962/16 istočno od linije J I H G F, da se radi o presuđenoj stvari, s obzirom
da je u tom dijelu odlučeno odlukom ovog suda IP-663/97 od 8. 7. 2003. Naime, iz
iskaza stranaka proizlazi kako je gradnja kuće na predmetnoj nekretnini započela
1978. zajedničkim dogovara stranaka i njihove pok sestre A. Č., te da je do
darovnog ugovora između pok A. Č. i tužitelja došlo nakon iskapanja temelja
kuće, i nakon izgradnje objekta tuženika, što je sve izvršeno prema dogovoru, prije
darovnog ugovora od 9. 6. 1981. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da su za gradnju
kuće korištene lokacijske dozvole te da je prema tim dozvolama označen predmet
kupoprodaje. Za napomenuti je da su stranke u posjedu predmetnih nekretnina, na
način kako ih sada posjeduju od 1978., kada je započeta gradnja, a predmetni zid na
liniji J I H G F , očigledno prati razdjelnu liniju kuće koju su tužitelj i tuženik ad. 2
gradili dogovorno, te nakon gradnje tog zida 1985., tužitelj nije poduzeo niti jednu
radnju u smislu osporavanja prava tuženika na gradnju tog zida ili njegovog rušenja.
Iz takvog ponašanja tužitelja proizlazi da se na predmetnoj čest. zem. 3962/1 i
3962/16 gradilo sukladno dogovoru stranaka, te da je svoj zahtjev u postupku IP-
663/97 postavio nakon izvršenog mjerenja, kada je utvrdio da se situacija na terenu
ne poklapa s geodetskom skicom izmjere. Dakle, proizlazi da su stranke, tj. tužitelj i
tuženik ad. 2 te prednik tuženika ad. 1 postigli sporazum o diobi predmetnih
nekretnina prije kupoprodajnog ugovora od 9. 6. 1981., te da je od sklapanja tog
sporazuma svaka stranka u posjedu svog dijela nekretnine, kao i da je sukladno tom
sporazumu odnosno diobi sagrađen i zid J I h g f prikazan na skici vještaka Č.
1985. , zbog čega tužitelj očigledno protiv tuženika nije poduzimao nikakve pravne
radnje do podnošenja tužbe 13. 5. 1997. Da je tužitelj sudjelovao u ovoj diobi
proizlazi iz njegovih iskaza datih sudu, gdje navodi kako je sudjelovao u kopanju
temelja za izgradnju kuće, te da je 1985. saznao za predmetni sporni zid. Nadalje,
sam tužitelj navodi da se gradnja odvijala prema lokacijskog dozvoli, prema kojoj je
kasnije sklopljeni kupoprodajni ugovor, bez mjerenja nekretnine, a lokacijska dozvola
je pratila crtu diobe čest. zem. 3962/18 i 3962/23 s jedne strane, te čest. zem. 3962/1
i 3962/16 s druge strane, prema katastarskom operatu. Dakle, stranke su prilikom
diobe i građenja prihvatile ove granice već 1978., te su od tada gradili u okviru svojih
diobom definiranih nekretnina. Radi se dakle o iskazanoj volji suvlasnika nekretnina,
koju su u cijelosti ispoštivali, odnosno realizirali gradnjom u okviru svojih realnih
dijelova nekretnine. Stoga se ovaj sud , u obrazloženju ove presude poziva i na stav
Županijskog suda u Splitu izražen u odluci GŽ-365/04 od 30. 6. 2005. (po žalbi u
predmetu stranaka IP-663/97) da ukoliko je između parničnih stranaka izvršena
zamjena ili dioba nekretnina, takav ugovor je valjan unatoč nedostatku pismene
forme, ako su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obvezu koja
uz njega nastaje, sukladno čl. 73. Zakona o obveznim odnosima , budući smatra
kako je u konkretnom slučaju upravo o tome riječ. Dakle, od diobe koje su stranke
provele, tužitelj i tuženici drže u posjedu nekretnine koje su im prema toj diobi pripale,
tužitelj dio istočno od linije J I H G F prikazane na skici vještaka Č., a tuženik
zapadno od te linije, a ta linija prati liniju razdvajanja dvojnog objekta koji su
dogovorno gradili.
16.Zaključno, ovaj sud smatra kako je među strankama, odnosno njihovim
prednicima još 1978. izvršena dioba predmetnih nekretnina od kada je svaka od njih
u neprekinutom posjedu istih, pa naknadno utvrđenje tužitelja nakon premjeravanja,
prema kojem bi linija čestica koje je 1981., nakon postignutog sporazuma, kupio od
sestre, bila položena duž linije A B C D E F prema skici vještaka T. Č.,
nije od relevantnog značaja za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari, budući je
raniji dogovor između njegove sestre i tuženika ad. 2. determinirao kasnija
raspolaganja stranaka u pogledu predmetnih nekretnina, što je tužitelju bilo poznato i
na što je pristao, a sam navodi kako je kupoprodajni ugovor sačinjen bez mjerenja,
rukovodeći se izdanim lokacijskim dozvolama i stanju upisanom u katastarskom
operatoru, prema kojemu je već otpočela gradnja.
17.Slijedom svega naprijed izloženog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja
u dijelu kojim traži utvrđenje da bi bio vlasnik dijela čest. zem. 3962/1, na skici
vještaka Č. označen likom A B I JA te CD G H C kao i dio tužbenog zahtjeva
koji se odnosi na čest. zem. 3962/16 na skici vještaka označeno slovima D E F G ,
dok je preostali tužbeni zahtjev presuđena stvar (pravomoćna presuda IP-663/97 od
8. 7. 2003.) pa je u tom dijelu valjalo odbaciti tužbu.
18.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje ZPP),
tuženima ad 1/ i ad2/ obistinjen je trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu,
zastupanja na ročištima od 21. 2. 2018., 22. 10. 2018., 16. 1. 2019., 11. 2. 2019., 30.
5. 2019. 19. 11. 2019., 13. 12. 2019., 27. 1. 2020., po 1.100,00 kn, za zastupanje na
ročištu od 31. 8. 2017., 6. 10. 2017., 9. 9. 2019., 19. 11. 2019., 13. 12. 2019., 27. 1.
2020., 18. 2. 2020., 16. 6. 2020., 7. 6. 2021. po 275,00 kn, za sastav podneska od
14. 2. 2020., što ukupno iznosi 15.125,00 kn.
U Splitu, 27. listopada 2021. godine
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika ad 1/ i 2/
- u spis