REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Toplaušić, a
po prijedlogu sudske savjetnice Ivane Gambiraža Primorac, u pravnoj stvari tužitelja
A. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici E. A. K., odvjetnici u Z., protiv tužene I. B. iz O., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 27. listopada 2021. godine

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
Mirjane Borić u Osijeku, poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. u dijelu
kojim se nalaže tuženoj I. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. iznos od

4.287,25 kn (slovima: četiri tisuće dvjesto osamdeset sedam kuna i dvadeset pet
lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

 na iznos od 414,00 kn od 16. svibnja 2018.,  na iznos od 414,59 kn od 16. lipnja 2018.,  na iznos od 414,00 kn od 17. srpnja 2018.,

 na iznos od 414,00 kn od 17. kolovoza 2018.,  na iznos od 306,26 kn od 16. rujna 2018.,

 na iznos od 80,00 kn od 16. listopada 2018.,  na iznos od 80,00 kn od 16. studenog 2018.,

 na iznos od 2.164,40 kn od 18. prosinca 2018.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8
dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić
u Osijeku, poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. u dijelu kojim se nalaže
tuženoj I. B. isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. iznos od 2.752,85 kn
(slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset dvije kune i osamdeset pet lipa) sa zateznim
kamatama tekućim od 18. prosinca 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev
odbija kao neosnovan.

2 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

III Nalaže se tuženoj I. B. naknaditi tužitelju A. H. d.o.o.
troškove parničnog postupka u iznosu od 1.784,26 kn sa zateznim kamatama
tekućim od 27. listopada 2021. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, u roku 8 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja A. H. d.o.o. za naknadu troškova parničnog
postupka u preostalom zatraženom iznosu.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mirjana Borić u Osijeku donijela je rješenje
o ovrsi poslovni broj Ovrv-1368/2019 od 21. veljače 2019. na temelju vjerodostojne
isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 29. siječnja 2019. kojim je naloženo
tuženici isplatiti tužitelju iznos od 7.040,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama i
troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor u
kojem navodi kako iznos duga ne prelazi zakonski iznos zbog kojeg se određuje
ovrha općenito na imovini koja pripada ovršeniku.

3. Slijedom navedenog, rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj
Povrv-286/2019-3 od 24. svibnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u
dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv
platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2019. navodi kako je Općinski građanski sud
nadležan za postupanje u ovom predmetu. Predlaže sudu održati na snazi platni
nalog u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-286/2019-5 od 18.
srpnja 2019. sud se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari
te je predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja ustupljen ovom sudu kao stvarno i
mjesno nadležnom.

6. Tužitelj u podnesku od 10. lipnja 2021. pojašnjava naknadu za prijevremeni
raskid ugovora te objašnjava iznose popusta koje je ostvarila tuženica.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od

29. siječnja 2019. (list 4 spisa), Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 16-
17, 20-21 spisa), Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 18-19 spisa), Opće
uvjete poslovanja V. d.o.o. (list 22-23 spisa), prijepise računa (list 24-38 spisa),
specifikaciju poziva (list 39-48 spisa), izvod otvorenih stavaka (list 49 spisa), cjenik
usluga (list 50-51 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 52-54 spisa),
sudsku praksu (list 55-56, 87-95 spisa) i maloprodajni cjenik uređaja (list 85-86
spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni
zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi neplaćenih računa za
pružene telekomunikacijske usluge, naknade za uređaje i naknade za prijevremeni
raskid ugovora.

3 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

10. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 16-17 spisa) sud je
utvrdio da su stranke 14. ožujka 2018. zaključile ugovorni odnos u minimalnom
trajanju od 24 mjeseca kojim se tuženica obvezala plaćati mjesečne rate za tarifni
model M. čija cijena je ugovorena na iznos od 179,00 kn mjesečno. Istog
dana Ugovorom o kupnji uređaja uz obročnu otplatu tuženica je preuzela uređaj
marke iPhone SE 32GB sivi uz inicijalnu uplatu prilikom preuzimanja u iznosu od
9,00 kn i uz otplatni plan u 24 rate po 80,00 kn. Navedeni ugovori uredno su
potpisani od strane tuženice.

11. Uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 20-21 spisa) sud je
utvrdio da su stranke 14. ožujka 2018. zaključile ugovorni odnos u minimalnom
trajanju od 24 mjeseca kojim se tuženica obvezala plaćati mjesečne rate za paket
H. D. čija cijena je uz popust od 50,00 kn ugovorena na 165,00 kn
mjesečno. Navedeni ugovor uredno je potpisan od strane tuženice.

12. Uvidom u prijepise računa za razdoblje od travnja do kolovoza 2018. sud je
utvrdio da su tuženici naplaćivane mjesečne naknade za ugovorene usluge
H. D. i M.

13. Nadalje je uvidom prijepise računa za razdoblje od travnja do listopada 2018.
sud utvrdio da je tuženici obračunata otplata uređaja na rate. U odnosu na dio
tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje iznosa od 1.280,00 kn prema
računu za studeni 2018. utvrđeno je kako se isto odnosi na preostalih 16 mjesečnih
rata od 80,00 kn za kupljeni uređaj koje nisu naplaćene po prethodnim računima.
Sud je navedeno potraživanje utvrdio osnovanim obzirom da tuženica ne tvrdi niti
dokazuje da je vratila predmetni uređaj.

14. Uvidom u obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 11. listopada 2018.
sud je utvrdio da je tuženica obaviještena od strane tužitelja da postoji dug po
otvorenim računima u iznosu od 2.042,85 kn što odgovara zbroju utuženih računa
dospjelih na naplatu od svibnja do listopada 2018. godine.

15. Uvidom u prijepis računa za studeni 2018. sud je utvrdio da su tuženici
naplaćene dvije naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od

3.637,25 kn. Sud je utvrdio da naknada u odnosu na uslugu H. D. iznosi
884,40 kn, a koji iznos je dobiven zbrojem popusta na uređaj u iznosu od 632,00 kn i
popusta na usluge u iznosu od 252,40 kn. Iznos naknade štete na ime popusta na
uslugu sud je utvrdio uvidom u prijepise utuženih računa. Budući da tužitelj tužbenim
zahtjevom na ime popusta na usluge potražuje na ime popusta na usluge iznos od
382,80 kn, a koji iznos je manji od onog koji je sud utvrdio uvidom u preslike računa,
sud je dosudio tužitelju potraživanje do visine utuženog iznosa. Iznos popusta na
uređaj H./O. H. B. sud je utvrdio uvidom u maloprodajni cjenik
uređaja iz kojeg je razvidno da je maloprodajna cijena preuzetog uređaja na dan
sklapanja pretplatničkog ugovora iznosila 639,20 kn s uključenim PDV-om. Tužitelj
navodi kako je tuženica isti prilikom preuzimanja platila 9,00 kn (7,20 kn bez PDV-a)
što tuženica nije osporila stoga se oduzimanjem istog dobije iznos od 632,20 kn koji
je iznos čak neznatno viši od potraživanog iznosa. Slijedom navedenog, iznos od
884,40 kn na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora je utvrđen osnovanim
ozbirom da tuženica ne dokazuje da bi predmetni uređaj vratila te da ne spori da bi
joj usluga bila izvršena.

16. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju obvezu ispostave
računa na adresu tuženice, koji računi sadrže cijenu ugovorenih usluga, kao i dan
dospijeća računa. S obzirom da tuženica tijekom postupka nije dostavila sudu
dokaze o uplati duga, vraćanju mobilnog uređaja i podnošenju prigovora tužitelju na
visinu računa, to je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne

4 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da je
sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino
ispunjenje, kao i odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u
obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik dužan
ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, tuženica u obvezi podmiriti dugovanje prema
tužitelju u ukupnom iznosu od 4.287,25 kn (umanjeno za naknadu za prijevremeni
raskid ugovora sklopljenog za pretplatnički broj 0914121973), a koju je visinu sud
utvrdio uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa, kao vjerodostojne
isprave u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12,
25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – u daljnjem tekstu: OZ) uz koje zakon veže presumpciju
istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženica ni sa čim nije osporila.

17. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i
zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate na dosuđeni
iznos teku na svaki pojedini mjesečni iznos od idućeg dana od dospijeća svakog
pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženica nije podmirila utužene račune do
dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO).

18. Stopa zateznih kamata određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14
– u daljnjem tekstu: ZPP/14) platni nalog održao na snazi u navedenom dijelu,
obzirom da je tužitelj dokazao svoje potraživanje u iznosu od 4.287,25 kn, s
pripadajućim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev utvrđen
osnovanim i odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

20. Uvidom u prijepis računa za studeni 2018. sud je utvrdio da se iznos od

2.752,85 kn odnosi na pretplatnički broj …, a iznos predstavlja naknadu za
prijevremeni raskid ugovora u visini preostalih mjesečnih naknada. Prvenstveno se
naglašava da iz spisu priležeće dokumentacije sud nije mogao utvrditi visinu
preostalih mjesečnih naknada obzirom da se iste razlikuju od mjeseca do mjeseca te
ne odgovaraju ugovorenim iznosima naknada.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužitelj raskinuo ugovor jer
tuženica nije podmirila dospjelo dugovanje. Svaka ugovorna strana u dvostrano
obveznom ugovoru u slučaju neispunjenja obveze druge ugovorne strane ima pravo
na raskid ugovora sukladno odredbi čl. 360. ZOO-a. Međutim, odredbom čl. 368. st.

1. ZOO-a propisano je da se raskidom ugovora ugovorne strane oslobađaju svih
obveza, osim obveze naknade ugovorne štete. S obzirom da je između stranaka
raskinut predmetni ugovor, navedena materijalnopravna odredba mjerodavna je za
prosuđivanje posljedica tog raskida. Tužitelj tijekom postupka činjenično nije
determinirao svoj tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu štete te se može jedino
smatrati da bi njemu zbog neispunjenja obveze tuženika i zbog raskida ugovora prije
roka na koji je ugovor zaključen, nastala šteta te da bi slijedom pretrpljene štete imao
pravo na njezinu naknadu. Tužitelj kao vjerovnik bio je dužan u ovom sporu dokazati
da je zbog neispunjenja obveze doista pretrpio štetu, kao i dokazati visinu pretrpljene
štete, te bi tek nakon toga stekao mogućnost ostvarivanja prava na naknadu i to
upravo u visini preostalih mjesečnih naknada (kao što je dokazao visinu dosuđene
naknade za prijevremeni raskid). Tužitelj tijekom ovog postupka uopće ne
konkretizira u čemu se šteta sastoji, niti navodi da li se radi o običnoj šteti ili izmakloj
koristi (čl. 346. ZOO). Stoga se navedeno potraživanje tužitelja ukazuje neosnovanim
prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a.

22. Nadalje, sud nalazi da odredba čl. 14.2. Općih uvjeta ne predstavlja valjanu
pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

5 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

Naime, primjena citirane ugovorne odredbe dovela bi do znatne neravnoteže u
pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženice (pretplatnika) jer je
društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža
nikakvu uslugu za to te je iz navedenog razloga predmetna ugovorna odredba po
ocjeni ovoga suda ništetna sukladno odredbi čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača
(Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 – u daljnjem tekstu: ZZP),
koja se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom da ugovor o
pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor.

23. Sud je mišljenja da je odredba čl. 14.2. Općih uvjeta nepoštena, čime je i
ništetna, jer kao odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dakle
tužitelja, a na čiji sadržaj potrošač, dakle tuženica nije imala utjecaja, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, jer tuženika obvezuje da do kraja razdoblja
obveznog trajanja ugovora plaća sve preostale mjesečne naknade za ugovorenu
uslugu, iako je ugovor raskinut, dok s druge strane raskidom ugovora tužiteljeva
obveza u potpunosti prestaje s obzirom da korisnik, dakle tuženica, biva trajno
isključena iz elektroničke komunikacijske mreže tužitelja te tužitelj nedvojbeno
prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao. Prema tome, raskidom
ugovora operator se oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni
nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima,
a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta
jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO-a. Odredbe Općih
uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu)
moraju biti u skladu sa svim kogentnim normama ZOO-a koje reguliraju navedenu
materiju.

24. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu ni s odredbom čl. 96. st. 1. i 2.
ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno
pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije
imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 96. st. 4. ZZP-a propisano
je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom
standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl.

97. ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz
čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice odredba kojom se
predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće
sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u
slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor (alineja 4) i odredba
kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno
veća od stvarne štete, mogle bi se smatrati nepoštenima (alineja 5). Ovdje valja
istaknuti da iako pretplatnik prema čl. 6.2.1. Općih uvjeta može podnijeti prigovor na
ispostavljene račune, ta odredba Općih uvjeta nema takav apsolutni karakter da se
smatra da u sudskom postupku tuženica ne bi mogla osporavati utužene račune.

25. Slijedom navedenog, a s obzirom da nakon raskida ugovora vjerovnik ima
pravo jedino na naknadu štete, a tužitelj u ovom postupku ne dokazuje da bi pretrpio
štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora te
uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta, to sud i po

6 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

navedenoj osnovi za ukupan iznos od 2.752,85 kn sa pripadajućim zateznim kamatama utvrđuje neosnovanim potraživanje tužitelja.

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP/14, platni nalog je
u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva ukinut za isplatu iznosa od 2.752,85 kn
sa pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev
kao neosnovan (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike
Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja

2017.) kako je navedeno u točki II izreke presude.

27. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda
Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike
Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja

2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga,
platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji
se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o
tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv
platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog
postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici,
odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP). Utvrđeno je da je tužitelj
u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 60,9%, dok je u dokazivanju pravne
osnove prema slobodnoj ocjeni suda uspio sa 80%, što ukupno iznosi 140,9%, a
nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se
tužiteljev uspjeh u sporu od 70,5%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 39,1%, a u
osporavanju pravne osnove sa 20%, što ukupno iznosi 59,1%, a nakon što se i
navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov
uspjeh u sporu od 29,6%, pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 70,5% oduzeti
postotak tuženika tj. 29,6%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj
način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu od 40,9%.

29. Tužitelju su primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a utvrđeni troškovi zastupanja po
punomoćniku odvjetniku, i to za sastav prijedloga za ovrhu 75 bodova (Tbr. 11/1
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), za sastav podneska od 12. srpnja 2019.
75 bodova (Tbr.8/1 OT) te za zastupanje na ročištima 15. ožujka i 13. rujna 2021. po
75 bodova (Tbr. 9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50
OT) uvećano za PDV (25%) (Tbr.42 OT) iznosi 3.750,00 kn. Priznat je i trošak
javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o
nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine
br. 8/11) uvećano za PDV (25%) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od
300,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 4.362,50 kn,
odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 40,9% u iznosu od 1.784,26 te je odlučeno
kao u točki III izreke presude.

30. Nisu osnovani materijalni troškovi javnog bilježnika ni odvjetnika s obzirom da
isti nisu dokumentirani niti po osnovi, niti visini. Također, nisu osnovani predvidivi
troškovi ovrhe obzirom da je predmet povodom prigovora tuženice upućen u parnicu
stoga isti nisu niti nastali. Nije osnovan trošak sastava podneska od 10. lipnja 2021.
iz razloga jer je u istom tužitelj iznosio činjenice koje su mu bile poznate i ranije stoga
je isto mogao navesti u prethodnom obrazloženom podnesku, sukladno načelu
ekonomičnosti postupka. Nije osnovan trošak pristupa ročištu 11. lipnja 2021. jer je

7 Poslovni broj: 104 Povrv-5150/2019-21

isto odgođeno zbog potrebe dostave podneska tužitelja tuženici, obzirom da je
podnesak poslan sudu u nedovoljnom roku za dostavu drugoj strani. Slijedom
navedenog je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

U Zagrebu, 27. listopada 2021. godine

Sutkinja: Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom
sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u
četiri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti
može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene
materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženici

Rj.

1. presuda nepravomoćna 2. dostavi kao u naredbi

3. naplata tužitelju po pun. pristojbe za presudu 4. kal 30 dana

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Ivana Gambiraža Primorac