REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari
tužitelja S. E., OIB: …. Z., D.T.G. …., kojeg
zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u društvu, K. …., Z., protiv ovršenika M. T. OIB:
…. iz D., J. B. …, kojeg zastupa punomoćnik V.
D., odvjetnik u S., I. G. …, radi isplate, nakon održane glavne
i javne glavne rasprave, zaključene dana 20. listopada 2021. u prisutnosti
punomoćnika tužitelj i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave Javnog bilježnika N. M. iz D., pod posl. br.
Ovrv-…. od dana 2. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku
8 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.481,37 kuna (slovima: četiri tisuće osam stotina i
jednu kunu i trideset i sedam kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje se
obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, koje teku:
-na iznos od 438,00 kn od 16. ožujka 2020. do isplate, -na iznos od 378,00 kn od 16. travnja 2020. do isplate, -na iznos od 378,00 kn od 16. svibnja 2020. do isplate,

-na iznos od 378,00 kn od 16. lipnja 2020. do isplate,

-na iznos od 2.909,37 kn od 16. srpnja 2020. do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
Javnog bilježnika N. M. iz D., pod posl. br. Ovrv-… od dana

2. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi iznos 1.
800,00 kn sa zateznima kamatama tekućim od 16. srpnja 2020. do isplate, kao i dijelu
troškova ovršnog postupka u iznosu od 62,50 kn, predvidivi trošak u iznosu 837,50
kn, sa zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 530,59
kuna (slovima: pet stotina trideset kuna i pedeset devet lipa), sa zateznim kamatama
tekućima od 27. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku
od 8 dana.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku N. M. iz D., tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio
je protiv tuženika, prije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave
odnosno temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga radi isplate iznosa 6.281,37
kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

2. Javni bilježnik N. M. iz D. donio je pod posl. brojem Ovrv-
…. od 2. studenog 2020. rješenje o ovrsi kojim je obvezao tuženika na isplatu
navedenog iznosa zajedno sa zateznim kamatama i nastalim troškovima ovršnog
postupka u iznosu od 1.312,50,00 kn i predvidivog troška u iznosu 837,50 kn.

3. Protiv navedenog rješenje o ovrsi kao i odmjerenim troškovima postupka
ovršenika je podnio prigovor, sad odgovor na tužbu, u kojem ističe da nikakav ugovorni
odnos nije imao s tužiteljem te da izvod iz poslovnih knjiga nije valjan te da tužitelj uz
prijedlog za ovrhu nije dostavio Ugovor o cesiji od 2. rujna 2020.. Tvrdi a je prije
nekoliko godina bio zaključio u govorni odnos za mobilne usluge s T. te je uredno
podmirivao račune, ali mu se razbio mobilni uređaj i nije ga više mogao koristiti, pa od
tada nije dobivao od t. nikakvu uslugu, a dok ju je dobivao račune je uredno
podmirivao.

4. Povodom prigovora ovršenika Općinski sud u Dubrovniku, donio je pod
poslovnim brojem Povrv-… od 31. ožujka 2021. rješenje kojim je stavio izvan
snage navedeno rješenje o ovrsi, u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukinuo sve
provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao povodu prigovora protiv
platnog naloga. Istim rješenjem je upozoren tužitelj da je dužan u roku 15 dana od
primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice i dostaviti potrebne isprave i predložiti
dokaze, a tuženiku u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve
činjenice i predložiti dokaze kojima potkrepljuje navedene činjenice. Punomoćnik
tužitelja primio je navedeno rješenje 7. travnja 2021.

5. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelj navodi da je od T. H.
(ranije T. ….) sklopio Ugovor o cesiji kojom je preuzeo tražbine između
ostalog i tražbinu prema tuženiku, a sve prema specifikaciji. Nadalje, tvrdi da je tuženik
dana 12. kolovoza 2019. podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa
T. H. (ranije T.) za broj …, te pritom odabrao
tarifu Raspali uz preuzimanje dva mobila uređaja; S. S. D. 128GB P.
B. G. i S. C..V. S.. C. S. B.. Ističe da je do raskida
ugovora došlo je temeljem članka 7.3.3. Općih uvjeta, prema kojima je pretplatnik
obavezan jednokratno isplatiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za
pristup T. H. (ranije T.) mreži u slučaju da pretplatnik
jednostrano raskine Ugovora unutar obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa, ili ako
Ugovor tijekom obvezatnog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane
T. krivnjom pretplatnika. Kako je društvo T. raskinulo ugovor primjenom
citiranih odredbi općih uvjeta, naplatu su došli preostali minimalni iznosi mjesečne
potrošnje obuhvaćeni obveznim trajanjem ugovora. Pravo na naknadu za prijevremeni
raskid ugovorne obveze proizlazi iz ugovorne obveze, odnosno iz članka 9.3.4. Općih

2

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

uvjeta poslovanja za pretplatnike T. H. ( ranije T.), u
kojemu je propisano: „Ako Pretplatnik ne plati ukupno dospjelo dugovanje u roku od
30 dana od dana privremenog isključenja SIM kartice ili ograničenja korištenja T.
usluga, T. može trajno isključiti Pretplatnikovu SIM karticu te se Pretplatnički
Ugovor smatra raskinutim u trenutku trajnog isključenja SIM kartice. Nadalje tvrdi da
je U dodatku ugovora s podacima o mobilnom uređaju istaknuta je tržišna vrijednost
mobilnog uređaja, 6.799,00 kn i 361,00 kn. Tuženik je od ovih iznosa podmirio 799,00
kn i 1,00 kn prilikom sklapanja ugovora, slijedom čega neplaćena vrijednost preuzetih
mobilnih uređaja iznosi 4.560,00 kn, a koju se ima otplatiti tijekom 24 mjeseca. Tvrdi
da je tuženik uredno otplaćivao vrijednost uređaja kroz mjesečne tarife, zaključno s
uplatom 26. veljače 2020. kojom je podmirio račune zaključno sa siječnjem 2020. Iz
ovoga proizlazi da je u trenutku raskida ugovora nepodmireno ostalo devetnaest
mjeseci, odnosno više od 50% vrijednosti mobilnog uređaja, što iznosi 3.487,43 kn,
dok isti, preostali iznos predstavlja naknadu štete na temelju neplaćene vrijednosti
uređaja. U prilogu podneska dostavlja Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa
nakon prijenosa broja od 12.08.2019., Dodatak ugovoru s podacima o mobilnom
uređaju, Uvjeti korištenja usluge Osiguranje zaslona, Politika zaštite osobnih
podataka, T. S. C.; Opći uvjeti T. H. (ranije T.)
; Računi T. H. (ranije T.) za razdoblje od

01.02.2020. g. do 30.06.2020. g., Cjenik telekomunikacijskih usluga u T.
H. (ranije T.) mreži (str. 26. i 63.), Ugovor o cesiji između
tužitelja i T. H. (ranije T.) sa specifikacijom, Izvod
prometa T. H. (ranije T.) po računu za tuženika u
razdoblju od 26.08.2019.g. do 03.09.2020.g., opomenu pred raskid pretplatničkog
odnosa od 17.04.2020.g

6. Suprotno navodima tuženika navedene isprave je tužitelj dostavio u roku 15
dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, sukladno odredbi čl. 461 a
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999,
129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008,
57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP) pa ih je sud dužan uzeti u obzir.

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove neplaćenih dospjelih računa
izdanih na ime tuženika za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od veljača
do lipanj 2020. te zahtjev za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora i
preostalih iznosa preuzetog uređaja.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 6), obavijest
o prijenosu potraživanja (list 30), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa 128.
kolovoza 2019. (list 32-33), preslike računa (list 43-72), cjenik (list 73-135), Ugovor o
cesiji (list 136-156), izvod otvorenih stavaka (list 157-158), opomenu (list 159).

8.1. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti
te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev
djelomično osnovan.

9. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor o cesiji od 2. rujna 2020. s dodacima (list 136-
156), a iz kojeg proizlazi da je T. navedenog dana predmetnu tražbinu
tuženika ustupilo tužitelju. Nadalje, iz obavijesti o prijenosu potraživanja (list 30)
vidljivo je da je tuženik obaviješten o prijenosu tražbine i upućen da istu podmiri

3

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

tužitelju. Međutim, ni činjenica da tuženik nije obaviješten ne utječe na prijenos tražbine
tako da nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije.

10. Tuženik u bitnom ne osporava da je s T. (sada T.) bio u
ugovornom odnosu a isto proizlazi iz zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa
od 18. kolovoza 2019. prema kojem je tuženik s T. ugovorio razdoblje obveznog
trajanja ugovora na 24 mjeseca tarifu "raspali" uz preuzimanje mobilnog uređaja
S. S. (čije je cijena 6.799,00 kn, a cijena uređaja uz ugovor 799,00 +24*172,
odnosno 4.999,00 kn.

11. Pregledom utuženi računa sa specifikacijom utvrđeno je da se potraživanje
odnosi na veljaču do lipnja 2020. prema mjesečnim pretplatama 438,00 kn za veljaču,
378,00 kn za ožujak, 378,00 kn za travanj, 378,00 za svibanj s tim da iznos računa za
lipanj za pružene usluge iznosi 149,23 ( s PDV-om 186,53 kn) te sadrži i naknadu za
opciju uređaj 2.181,94 kn ( s PDV-om iznos 2727,42 kn), i naknadu za prijevremeni
raskid ugovora 1.440,00 kn ( s PDV-om 1. 800,00 kn).

12. Sukladno općim načelima obveznog prava iz odredaba čl. 9. i 10. st. 1. Zakona
o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje ZOO), bio dužan postupati
s potrebnom mjerom pažnje i voditi računa o dužnosti ispunjenja svoje obveze, dakle
u spornom razdoblju uložiti potrebnu mjeru pažnje i obratiti se tužitelju radi ispunjenja
obveze. Prema tome, nesavjesno je ponašanje tuženika jednostrano prestati plaćati
ugovorene usluge jer mu se navodno mobitel razbio pa nije ni koristio usluge tužitelja.
Imao je mogućnost i pravo raskinuti ugovor, uz opciju plaćanja uređaja s obzirom da
ne može tužitelj snositi krivnju jer je tuženik razbio uređaj kojeg mu je tužitelj prodao
uz mjesečne rate.

13. Dakle, uvidom u prijepise priloženih računa, izvadak iz poslovnih knjiga te izvod
otvorenih stavki utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju po osnovi korištenih usluga,
mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa obračunatih sukladno
Cjeniku usluga tužitelja, odnosno po osnovi preostalih neplaćenih rata za navedeni
preuzeti uređaj, a temeljem sklopljenog ugovora do raskida ugovora 13. lipnja 2020.
(prema Opomeni od 17. travnja 2020.), ukupan iznos od 4.481,00 kn. Stoga,
nedvojbeno je da su stranke u spornom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu i da je
tuženik dužan podmiriti tužitelju dugovanje nastalo za vrijeme trajanja pretplatničkog
odnosa i to po osnovi mjesečnih naknada i usluga temeljem sklopljenog ugovora do
raskida ugovora. Iz opomene od 17. travnja 2020. (list 161) jasno proizlazi da će se
ista smatrati obaviješću o raskidu ugovora o pretplatničkom odnosu, u slučaju da
dugovanje ne bude podmireno u roku navedenom u opomeni. Kako je nesporno da
tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja, to se navedena opomena smatra
obaviješću o raskidu ugovora kako je u njoj naznačeno.

14. Kako tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da je podmirio
potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to ga je valjalo obvezati na
isplatu glavnice u iznosu od 4.481,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od dana
dospijeća do isplate, temeljem odredbi čl. 29. st .1. i 2. ZOO-a, te u tom dijelu održati
na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje po računu za lipanj 2020., a po osnovi "naknade za prijevremeni raskid ugovora" u iznosu 1.440,00 kn (s

4

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

PDV-om. 1800,00 kn), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim. Naime, sud smatra da
je odredba članka 7.3. Općih uvjeta tužitelja ništena sukladno odredbama čl. 96. st. i

102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12
dalje u tekstu: ZZP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis (s
obzirom na to da se radi o potrošačkom ugovoru), a u vezi s odredbom čl. 327. st.1.
ZOO-a koja nalaže sudu na ništetnost paziti po službenoj dužnosti, budući da se radi
o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te istu smatra nepoštenom jer
suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tuženika.

15.1. Tužiteljevo inzistiranje na potraživanju "naknade za prijevremeni raskid"
protivno je i odredbi čl. 368. st.1. ZOO-a kojom je propisano da su raskidom ugovora
obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok sporna
odredba Općih uvjeta tuženika obvezuje do kraja razdoblja na koje je ugovor sklopljen
ispunjavati svoju obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup
komunikacijskoj mreži, i to u obliku jednokratne naknade, a da, s druge strane,
raskidom ugovora tužiteljeva obveza u potpunosti prestaje, obzirom korisnik, dakle
tuženik, biva trajno isključen iz elektroničke komunikacijske mreže te tužitelj
nedvojbeno prestaje pružati usluge na koje se ugovorom obvezao.

15.2. Stoga bi tužitelj u konkretnom slučaju, kako se radi o jednostranom raskidu od
strane tužitelja zbog neispunjenja ugovorne obveze, imao pravo na naknadu štete radi
prijevremenog raskida, ali bi u tom slučaju morao dokazati da je štetu pretrpio, kao i
njezinu visinu. Nije dakle dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica
neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika i iscrpno nabrajati odredbe ZOO-a
kojima se uređuje institut naknade štete, potrebno je i dokazati koja je stvarna šteta za
tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika, što tužitelj nije
učinio.

15.3. Mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju je tuženik plaćao za trajanja
ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora
stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tuženika
plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih
obveza prema tuženiku, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru. Također,
raskid ugovora s uzastopnim obvezama radi neispunjenja nekih, a glede svih budućih
obveza je pravo, a ne dužnost tužitelja. Tužitelj je stoga mogao ustrajati na obostranom
ispunjenju svih ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju, tužitelj koristeći svoje pravo
na raskid ugovora, dakle, na oslobađanje od svojih budućih obveza prema tuženiku,
ali ustrajući usprkos tome na ispunjenju obveza koje je tuženik ugovorom preuzeo, u
smislu plaćanja mjesečnih naknada preostalih nakon raskida, a do isteka ugovorenog
razdoblja obveznog trajanja ugovora, sadržaj svojeg prava tumači suprotno smislu koji
proizlazi iz, prethodno navedenih, mjerodavnih zakonskih odredaba.

15.4 Također, u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a
kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u
kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu
korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja
usluge na raskid ugovora.

5

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

16. Stoga je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa po osnovi "naknade za prijevremeni
raskid ugovora" valjalo odbiti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-
a platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 1.800,00 kn
(1440,00 s PDV-om) sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate (točka II.
izreke).

17. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl.

154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17.1. Sud je tužitelju priznao trošak sukladno s Tarifi o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015,
dalje: Tarifa) i to trošak sastava prijedloga za ovrhu (Tbr 11/1 75 b), podnesak od 21.
travnja 2021. (75 b, Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 21. rujna 2021. (75 b, Tbr. 9/1),
troška javnobilježničke nagrade u iznosu 250,00 kn što uvećano za porez na dodanu
vrijednost od 25% iznosi 312,50 kn sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi
troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12), te
susku pristojbu za presudu (150,00 kn), odnosno ukupno 743,75 kn.

17.2. Nadalje, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a najprije utvrdio da je
tužitelj uspio u postupku u odnosu na visinu, kao i na osnovu tužbenog zahtjeva sa
71,34 %. Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je od postotka u kojem
je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je
28,66%, te je na taj način utvrdio ukupan uspjeh tuženika u parnici sa 71,34,2% pri
tome imajući na umu da je s osnovom tužitelj uspio 100 %. Slijedom navedenog,
tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 530,59 kn.

17.3. Sud nije našao osnovanim trošak ovršnog postupka koji se odnosi na predvidivi
trošak u iznosu 837,50 jer je spis upućen ovom sudu po prigovoru te stoga isti nisu
niti troškove nazvane materijalni troška u iznosu 25,00 kn i trošak dostave u iznosu
37,50 kn jer tužitelj nije dokazao da su mu ovi troškovi nastali.

18. Slijedom navedenog u točki 15. obrazloženja ove odluke o troškovima postupka
odlučeno je kao u točki III. izreke presude

U Dubrovniku 27. listopada 2021.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa
presude.

6

Poslovni broj 8 Povrv-53/2021-10

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom
postupku)

Dostaviti:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

7