- 1 -              Revd 3984/2020-2

Broj: Revd 3984/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz P., OIB: … i D. S. iz P., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. F.-G.-B. G. R. A., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & Z. & B. B. j.t.d. u Z., radi ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-620/2020-2 od 8. srpnja 2020. kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1505/14-88 od 10. siječnja 2020., u sjednici održanoj 27. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e :

1. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

2.                Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-620/2020-2 od 8. srpnja 2020. kojima je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-1505/14-88 od 10. siječnja 2020.,

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da se isti odbaci kao nedopušten.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, predlagatelji sadržajem postavljenog pitanja ukazuju na ništetnost predmetnog ugovora o zajmu pozivom na „Zakon o ništetnosti“, očito misleći na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17), u kojem je u čl. 3. st. 1. propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni, a u čl. 4. da je javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan. Ovdje valja reći da je u presudi Europskog suda (suda EU u predmetu C-630/17 Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

4.1. U toj odluci presuđeno je da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa.

4.2. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima.

4.3. Dakle, ne može se više govoriti o tome da bi predmetni ugovor o zajmu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.

5. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda broj Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019. pa je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-3619/20-2 od 2. veljače 2021.).

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

7. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 27. listopada 2021.