Poslovni broj:6.Pn-28/2018-16

Poslovni broj:6.Pn-28/2018-16

 

U  I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB:…, P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi isplate, v.p.s. 8.026,56 kuna, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 30. rujna 2021. godine, u nazočnosti tužitelja te zamjenice ODO u Požegi T. J., na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 27. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi :

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da zbog nepostupanja Vlade RH sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama ZoSMPP te presudi Ustavnog suda, tužitelju I. M. izvrši naknadu štete, odnosno izmakle koristi u iznosu od 8.026,56 kuna koja je nastala u vidu najmanje 9 isplaćenih mirovina u umanjenom iznosu iako su trebale biti isplaćene u punom i neumanjenom iznosu a to nisu zbog propusta Vlade RH, odnosno zbog nedonošenja Odluke o prestanku smanjenja mirovina iako je to bila dužna napraviti bez odgode a bez koje zavod nije mogao postupiti.

Nalaže se tuženiku da uz isplatu iznosa izmakle koristi, tužitelju isplati pripadajuće zakonske zatezne kamate na navedeni iznos te troškove u iznosu od 500,00 kuna nastale vođenjem upravnog postupka i upravnog spora pred Upravnim sudom u Osijeku s ciljem ostvarenja svojih zakonskih prava, do kojih ne bi niti došlo da je Vlada RH postupala sukladno zakonskim odredbama te uputama Ustavnog suda.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi sve troškove parničnog postupka."

 

II Nalaže se tužitelju I. M., OIB:…, P., da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:…, plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 27. listopada 2021. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

 

                                                          Obrazloženje

 

              I. M. podnio je tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete. Ističe da je zavod temeljem čl. 1. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o smanjenju mirovina ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju donio rješenje kojim se njegova mirovina od 1. siječnja 2014. godine umanjuje za 10 %. Navodi da je čl. 6. a stavak 1. istog Zakona propisano da će se odredbe o smanjenju prestati primjenjivati kada realni rast bruto društvenog proizvoda u svakom od tri prethodna uzastopna tromjesečja prema podacima zavoda bude iznosio najmanje 2,0 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine i ako deficit državnog proračuna Republike Hrvatske u istom razdoblju bude manji od 3 %, a prema stavku 2. istog članka propisano je da Odluku o prestanku smanjenja mirovina donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za financije.

              Tužitelj napominje da je Ustavni sud donio rješenje broj: U-I-381-214 od 12. lipnja 2014. godine kojim je naglašeno da je smanjenje mirovina privremenog karaktera te da se mirovine ispunjavanjem pretpostavki propisanih stavkom 1. članka 6. a ZoSMPP trebaju isplaćivati u povećanom iznosu te da u slučaju neisplate, pravo na isplatu u punom iznosu postaje utuživo. Prema navedenoj Odluci Ustavnog suda Vlada Republike Hrvatske je dužna bez odgode donijeti odluku o prestanku smanjenja mirovina koja odluka je deklarativne naravi.

              Tužitelj smatra da su uvjeti za ukidanje Rješenja kojim je mirovina umanjena nastupili 30. studenog 2016. godine tj. objavom podataka zavoda o rastu realnog BDP-a za III tromjesečje 2016. godine iz kojih podataka je vidljivo da je rast BDP-a tri tromjesečja uzastopno veći od zakonom predviđenih 2 % a što je uvjet za prestankom važenja Rješenja kojim se umanjuje mirovina. Tužitelj nadalje ističe da uvjet da deficit državnog proračuna u istom razdoblju bude manji od 3 % nije primjenjiv jer se takav podatak prati na godišnjoj razini. No kako je ministarstvo uputilo Vladi Republike Hrvatske Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna RH za 2016. godinu dana 28. travnja 2017. godine, a koja je isti prijedlog usvojila na svojoj sjednici održanoj 25. svibnja 2017. godine prema kojoj je deficit iznosio 1 %, da je i ovaj nemjerljivi uvjet za prestankom smanjenja mirovine ispunjen završetkom 2016. godine.

              Tužitelj također ističe da je Vlada RH na 54 Sjednici dana 31. kolovoza 2017. godine, na prijedlog ministra, donijela Odluku o prestanku smanjenja mirovina temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o smanjenju mirovina ostvarenih prema posebnim propisima, koja Odluka je stupila na snagu 1.10.2017.godine, nakon čega se mirovina isplaćuje u punom iznosu.

              Kako se mirovina u punom iznosu počela isplaćivati od listopada 2017. godine, iako se ista trebala isplaćivati u punom iznosu najkasnije u siječnju 2017. godine, tužitelj tvrdi da je na navedeni način oštećen za razliku iznosa neutemeljeno umanjenih mirovina.

              Tužitelj ističe da je podnio tužbu protiv zavoda radi neisplate mirovine u punom, neumanjenom, iznosu nakon ispunjavanja zakonskih uvjeta, a povodom koje tužbe je Upravni sud donio presudu poslovni broj:1Usi-1324/2017-6 dana 9. svibnja 2018. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev, no da iz obrazloženja presude proizlazi da HZMO nije mogao postupati bez odgovarajuće odluke Vlade Republike Hrvatske, ali da pravo na naknadu štete može ostvariti u parničnom postupku pred nadležnim sudom, odnosno da mu pripada pravo na razliku mirovine od dana ispunjenja pretpostavki propisanih čl. 6. a ZoSMPP do dana Odluke Vlade.

              Tužitelj drži da je postupanjem Vlade Republike Hrvatske, odnosno propuštanjem postupanja sukladno ZoSMPP i Rješenju Ustavnog suda oštećen najmanje za iznos od 8.026,56 kuna, koji iznos se odnosi na nezakonito umanjenje mirovine u trajanju od siječnja do rujna 2017. godine.

              Tužitelj tužbu temelji na čl. 1089 stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima.

              Tužena se u odgovoru na tužbu (list br. 24) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Sukladno citiranom propisu, ističe da je prvi preduvjet da realni rast BDP-a u svakom od tri prethodna uzastopna tromjesečja iznosi najmanje 2 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine te da je taj preduvjet ispunjen završetkom trećeg tromjesečja 2016. godine jer su podaci zavoda objavljeni 30. studenog 2016., odnosno tada su ti podaci mogli biti poznati.

              Vezano uz drugi preduvjet za prestanak smanjenja mirovina i mirovinskih primanja, prema kojem je potrebno da deficit proračuna  RH bude manji od 3 %, tužena ukazuje na čl. 110 Zakona o proračunu, prema kojem članku ministarstvo  izrađuje godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna za prethodnu godinu i dostavlja ga do 1. svibnja tekuće godine Vladi Republike Hrvatske.

              Vlada Republike Hrvatske do 1. lipnja iste godine podnosi godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračunu Hrvatskom saboru, a koji izvještaj sadrži podatak o deficitu/suficitu općeg proračuna. U skladu s navedenim rokovima, ministarstvo je 28. travnja 2017. godine dostavilo Vladi Republike Hrvatske Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. godinu. Deficit Državnog proračuna je za razdoblje od siječnja do prosinca 2016. godine iznosio 1 % BDP-a, no za izračun udjela deficita u DBP-u bio je potreban i podatak o BDP-u u tekućim cijenama koji je za 2016. godinu objavljen 7. ožujka 2017.godine. Hrvatski sabor je sukladno navedenom, na svojoj IV Sjednici, 14. srpnja 2017.godine, donio Godišnji izvještaj o izvršenju Državnog proračuna RH za 2016. godinu, te tužena smatra da je tek donošenjem navedenog dokumenta od strane  Hrvatskog sabora u srpnju 2017. godine službeno utvrđeno kako je deficit Državnog proračuna za 2016. bio manji od 3 % BDP-a te su tada službeno ispunjena oba uvjeta za prestanak smanjenja mirovina. Vlada Republike Hrvatske je nakon toga i donijela Odluku o prestanku smanjenja mirovina, odnosno dodataka mirovini kojom je utvrđeno da se smanjena mirovina, određena čl. 3 a  ZSMPP, prestaje primjenjivati počevši s isplatom mirovina za mjesec rujan 2017., a koje mirovine će biti isplaćene u listopadu 2017. godine.

              Tužena nadalje ističe da je odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave određeno da Republika Hrvatska nadoknađuje štetu koja građanima nastaje nezakonitim ili nepravilnim radom državne uprave. U konkretnom predmetu da nisu ispunjene pretpostavke jer državna uprava nije postupala nezakonito ili nepravilno, već sukladno zakonskim propisima i to sukladno čl. 6. a ZSMPP-a. Tužena ukazuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u Odluci br. Rev-1332/01 od 16. srpnja 2003. godine, prema kojem stavu država ne odgovara za štetu donošenjem kojeg zakona, jer donošenje zakona ne može predstavljati štetnu radnju države, a u tom smislu da niti nedonošenje neke odluke nije štetna radnja, niti protupravno djelovanje. Tužena smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za primjenu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

              Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

              Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj ističe da podatak deficita državnog proračuna nije mjerljiv niti usporediv s rastom BDP-a, odnosno da se isti ne mjeri na razini tromjesečja, tako da se drugi uvjet koji se odnosi na deficit uopće ne može promatrati kao obvezujući uvjet za prestankom smanjenja mirovina. Kako je prema stavu Ustavnog suda Odluka Vlade RH deklaratorne naravi, odnosno kako ju Vlada ne mora niti donijeti, da se mirovine moraju vratiti odmah nakon što se ispune pretpostavke.

              Neprijeporno je da su tužitelju za sporno razdoblje isplaćivane mirovine u smanjenom iznosu sukladno čl. 3. a Zakona o smanjenju mirovina, te je neprijeporno da je prvi uvjet iz čl.6. a stavak 1. ZID ZoSMPP/2013 ostvaren, a koji uvjet se odnosi na realni rast bruto društvenog proizvoda u svakom od tri prethodna uzastopna tromjesečja za najmanje 2 %, ispunjen u 2016. godini.

              Prijeporno je vrijeme ispunjenje drugog uvjeta koji se odnosi na deficit Državnog proračuna RH za isto razdoblje, odnosno kada se ispunjene pretpostavke za primjenu čl.6. a navedenog Zakona.

Sud je u dokaznom postupku  izvršio uvid u rješenje zavoda od 28.2.2014., Priopćenje za javnost u povodu prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za prvo tromjesečje 2016., za II tromjesečje 2016 i za III tromjesečje 2016., presudu Upravnog suda u Osijeku br. US-I-1324/2017, u pregled realiziranih naloga (list br. 13-14), potvrdu o statusu RVI, u podatke zavoda (list br. 29., te list br. 32 do 35), izračun manje isplaćenih mirovina (list br. 36), u podatke zavoda od 7.9.2020. (list br. 4o) te u pregled realiziranih naloga za period od 1.12.2016. do 31.12.2017.

Ocjenjujući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i  70/19 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je odbio tužitelja s istim u cijelosti.

Prema čl. 6 a stavak 1.  Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine" broj:157/2013, dalje: ZID ZoSMPP) smanjenje mirovina i mirovinskih primanja odnosno dodatka mirovini iz čl. 3 a toga  Zakona primjenjuje se od 1. siječnja 2014; a prestaje se primjenjivati kada će realni rast bruto društvenog proizvoda u svakom od tri prethodna uzastopna tromjesečja prema podacima zavoda iznositi najmanje 2,0 % u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine i ako je deficit državnog proračuna Republike Hrvatske u istom razdoblju manji od 3 %.  Prema stavku 2 istog članka odluku o prestanku smanjenja mirovina odnosno dodatka mirovini iz stavka 1 toga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za financije.

Iz navedenog članka proizlazi dakle da za prestanak smanjenja mirovina moraju biti kumulativno ispunjena oba uvjeta time da je logično da se deficit mjeri na godišnjoj razini, a ne tromjesečno i da se isti odnosi na godinu u kojoj je bruto društveni proizvod rastao uzastopno u tri tromjesečja u odnosu na isto tromjesečje prethodne kalendarske godine.  

Prema čl. 110. stavak 1. Zakona o proračunu ("Narodne novine" br. 87/08, 136/12, 15/15) ministarstvo, odnosno upravno tijelo za financije, izrađuje godišnji izvještaj o izvršenju proračuna i dostavlja ga Vladi, odnosno načelniku, gradonačelniku, županu do 1. svibnja tekuće godine za prethodnu godinu. Prema stavku 2. istog članka Vlada, odnosno načelnik, gradonačelnik, župan podnosi Saboru odnosno predstavničkom tijelu, na donošenje godišnji izvještaj o izvršenju proračuna do 1. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

Po ocjeni suda nadležna državna tijela su donijela akte sukladno obvezujućim propisima, u zadanim rokovima, tako da je tek donošenjem Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna za 2016. godinu od strane Sabora dana 14.7.2017. ispunjen i drugi uvjet za primjenu čl. 6. a ZID ZoSMPP.

Naime, tek je navedenim Izvještajem službeno utvrđeno da je deficit državnog proračuna za 2016. godinu bio manji od 3 %. Prije nego što je utvrđen navedeni deficit, Vlada Republike Hrvatske nije niti mogla postupati sukladno stavku 2. članka 6 a ZID ZoSMPP. Nakon što je donesen Godišnji izvještaj o izvršenju državnog proračuna Vlada je u razumnom roku i donijela odgovarajuću Odluku kojom je ustanovljen prestanak primjene članka 3 a ZID ZoSMPP, koja Odluka je dakle kao podzakonski akt temelj za isplatu mirovina u punom iznosu.

Navedeni slijed donošenja akata kojima se utvrđuje deficit državnog proračuna za 2016. godinu ne ukazuje na nezakoniti i nepravilan rad tijela državne uprave tako da sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 150/11, 12/13) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, ne postoji odgovornost tužene za naknadu štete.

Prema navedenom članku šteta koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

Da bi država odgovarala za štetu u smislu navedenoga članka potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki i to: nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave; postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada i nastale štete.

Tužitelj nije dokazao da su ispunjene navedene pretpostavke tako da nema mjesta odgovornosti tužene za utuženu štetu, odnosno tužitelj nije osnovano mogao očekivati dobitak prema redovitom tijeku stvari li prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno radnjom ili propuštanjem državnih tijela tužene.

Napominje se da je u obrazloženju Odluke Upravnog suda (list br.12) navedeno da bi tužitelj mogao ostvariti naknadu štete u parničnom postupku ukoliko je postojao propust Vlade RH da donese Odluku sukladno stavku 2. članka 6 a ZID ZoSMPP.

No, kako je naprijed navedeno, Vlada je donijela Odluku o ispunjenju pretpostavki propisanih stavkom 1. članka 6 a citiranog Zakona u zakonskom roku, tako da ne postoji propust Vlade, a time niti odgovornost tužene sukladno čl. 1089 stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 14. ZSDU.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku.

Sud je priznao nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kuna, po 50 % nagrade tj. iznos od 375,00 kuna za zastupanje na pripremnom ročištu (list br. 26) i na ročištu od 2.10.2019. (list br. 31), te za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 30. rujna 2021. godine u iznosu od 750,00 kuna.

Ukupno troškovi zastupanja iznose 2.250,00 kuna. 

              Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci  ove presude.

 

Požega, 27. listopada 2021.               

                   

   S u d a c:

   Snježana Polgar

 

 

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

            

Dna:

1. I. M., P.
2. ODO u Požegi, na broj P-DO-16/2019