Poslovni broj 80 Gž-2335/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-2335/2021-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vesne Skerlev, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i mr. sc. Neri Radas, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. M., OIB…, G., zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u J., protiv tužene-protutužiteljice B. M., OIB…, Z., zastupane po punomoćnici J. K., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke.

 

         Odbija se žalba tužitelja protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja 25.148,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

          Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke te se sudi:

 

        Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku isplati iznos od 15.101,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 14. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

       Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

           O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja je pod točkom I.1. izreke naloženo je tuženoj- protutužiteljici platiti tužitelju-protutuženiku iznos od 14.036,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Pod točkom I.2. izreke je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 40.249,98 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tuženice-protutužiteljice u iznosu od 76.440,00 kn sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2014. do isplate.

Pod točkom III. izreke je tužitelju-protutuženiku dosuđen parnični trošak.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I.2. izreke žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže u tom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti  uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv navedene presude pod točkama I.1., II. i III. izreke žali se tuženica- protutužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima. Traži trošak žalbenog postupka.

 

4. Žalba tužitelja protutuženika i žalba tuženice protutužiteljice su djelomično osnovane.

 

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je naknada nužnih i korisnih troškova koje je učinio tužitelj-protutuženik na nekretnini u suvlasništvu stranaka, a koja nekretnina je u isključivom posjedu tužitelja protutuženika .

 

6. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je isplata naknade za korištenje suvlasničkog dijela tuženice protutužiteljice za razdoblje od ožujka 2009. do ožujka 2014.

 

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

 

     - da su stranke suvlasnici nekretnine i to tužitelj-protutuženik u 7542/10000 dijela, a tuženica-protutužiteljice u  2548/10000 dijela,

     - da se radi o nekretninu koja je u naravi kuća, gospodarske zgrade i dvorište i da je nekretnina u isključivom posjedu tužitelja-protutuženika,

     - da tužitelj-protutuženik ne koristi gornju etažu kuće koja ima poseban ulaz,

     -  da je u naprijed opisanu nekretninu uložio značajna novčana sredstva,

     - da o izvršenim ulaganjima nije obavijestio tuženicu-protutužiteljicu i da za ulaganja nije imao njezinu suglasnost,

     - da tuženica-protutužiteljica nije u suposjedu nekretnine,

     - da tuženica-protutužiteljica nije zahtijevala od tužitelja-protutuženika predaju u suposjed nekretnine,

     - da je tužitelj-protutuženik izvršio nužne radove na nekretnini u vrijednosti od 53.834,49 kn, a da vrijednost nužnih radova s umanjenjem za trošnost iznose 43.793,05 kn,

     - da je tužitelj-protutuženik izvršio korisne radove na nekretnini u vrijednosti od 130.074,73 kn, a da vrijednost korisnih radova s umanjenjem za trošnost iznose 59.267,79 kn,

     - da je tužitelj-protutuženik od listopada 2012. do podnošenja tužbe platio 1.254,30 kn na ime komunalne naknade, a da prema suvlasničkom dijelu tuženice- protutužiteljice njezina obaveza u snošenju te naknade iznosi 319,52 kn, a što tuženica-protutužitejica nije osporila.

 

8. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev za naknadu nužnih troškova koji nisu trpjeli odgađanje, a koji prema suvlasničkom omjeru tuženice-protutužiteljice iznose 13.717,02 kn te za trošak komunalne naknade u iznosu od 319,52 kn (koji nije bio sporan). Posljedično navedenom prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju-protutuženiku iznos od 14.036,54 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate s pozivom na odredbe čl. 38. st. 1., čl. 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te odredbe čl. 1121. i čl. 1124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

 

9. Prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja protutuženika za isplatu iznosa od 40.249,98 kn sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na korisne troškove s obrazloženjem da zahtjev za naknadu tih troškova nije dospio sve dok nekretninu ne preda u suposjed tuženici protutužiteljici.

 

10. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst – dalje: ZV), propisano je da ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom čl. 39. ZV suvlasnik koji obavlja veće popravke na zajedničkoj stvari bez pristanka ostalih suvlasnika tretira se kao poslovođa bez naloga glede suvlasničkih dijelova drugih suvlasnika.

11. Prema odredbi čl. 1121. ZOO, obavljanju tuđeg posla bez naloga i ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, a prema odredbi čl. čl. 1124. ZOO poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

 

12. U konkretnom slučaju tužitelj-protutuženik je kao suvlasnik bez potrebne suglasnosti drugog suvlasnika ovdje tuženice-protutužiteljice poduzeo nužne i korisne poslove, a koji su i poslovi tuženice-protutužiteljice, dakle, obavio je i tuđi posao. Time je između njega i tuženice-protutužiteljice nastao obvezni odnos koji se prosuđuje po pravilima o poslovodstvu bez naloga (čl. 39. st. 2. ZV-a, čl. 1122.-1129. ZOO). Međusobna prava i obveze koji time nastaju između tog suvlasnika i ostalih u svezi sa suvlasničkim poslom koji je on poduzeo bez naloga ovisi o tome koja je to bila vrsta poslovodstva bez naloga, pravog ili nepravog. Ako je on posao obavljao u interesu svih suvlasnika tada je ovisno o okolnostima slučaju postupao ili kao a) poslovođa u nuždi i b) poslovođa na tuđu korist ili kao c) poslovođa protiv zabrane. Ali, ako je posao obavljao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako je znao da je posao tuđ-postupao je kao d) nepravi poslovođa bez naloga.

 

13. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne radi se o nepravom poslovodstvu bez naloga iz odredbe čl. 1128. ZOO jer nije dokazano da je tužitelj- protutuženik posao obavljao da za sebe zadrži postignute koristi iako je znao da je posao tuđ. Radi se o pravom poslovodstvu bez naloga jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik-protutužitelj obavljao posao kako u svom interesu tako i u interesu tuženice-protutužiteljice i to kao poslovođa u nuždi i kao poslovođa na tuđu korist.

 

14. Dakle, u konkretnim okolnostima tužitelj ima pravo kako na naknadu nužnih tako i na naknadu korisnih troškova koje je poduzeo na nekretnini koja je u suvlasništvu njega i tuženice-protutužiteljice i to u razmjerno suvlasničkom omjeru nekretnine tužiteljice.

 

15. U tom smislu je osnovana žalba tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 15.101,43 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. To je iznos korisnih troškova koje je dužna platiti tuženica protutužiteljica razmjerno svom suvlasničkom omjeru, a koji troškovi su prema nalazu i mišljenju vještaka procijenjeni u visini 59.267,79 kn. U preostalom dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev do iznosa od 40.249,98 kn je neosnovana žalba tužitelja-protutuženika. Također, a kako tužitelj, pored korisnih  ima pravo na naknadu nužnih troškova je neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 13.717,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na nužne troškove. Pored navedenog pravilno je prihvaćen i zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu troška komunalne naknade u iznosu od 319,52 kn (koji iznos nije bio sporan) niti se u tom dijelu žalbenim navodima presuda posebno ne pobija.

 

16. Žalbenim navodima u odnosu na dio prvostupanjske odluke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženica-protutužiteljica tvrdi da joj je onemogućeno očitovati se na dopunski nalaz i mišljenje vještaka koji je njenom punomoćniku uručen na zadnjem ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena (19. travnja 2021.), a zbog čega se punomoćnik nije mogao konzultirati sa svojom strankom. Dakle, sadržajno upire na žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. Navedeni žalbeni razlog se ne može prihvatiti jer iz sadržaja raspravnog zapisnika od 19. travnja 2021. proizlazi da punomoćnik tuženice nije tražio rok za očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka zbog čega se ne može prihvatiti tvrdnja da je postupanjem prvostupanjskog suda toj stranci onemogućeno raspravljanje.

 

17. Slijedom sveg navedenog, je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude ove drugostupanjske odluke, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP.

 

18. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev za isplatu naknade s osnova korištenja suvlasničkog dijela nekretnine tuženice-protutužiteljice. Protutužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je tužitelj-protutuženik pošteni posjednik jer nije dokazano da je tuženica-protutužiteljica tražila tužitelja-protutuženika da joj preda u suposjed nekretninu odnosno da nije dokazano da bi je tužitelj-protutuženik onemogućio u ostvarenju njezina prava.

 

19. Odredbom čl.165. st.1. ZV određeno je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok naknadu koristi prema odredbi čl.164. st.1. ZV nije dužan dati pošteni posjednik tuđe stvari. Iz navedenog slijedi da je tužitelj-protutuženik dužan dati naknadu tuženici-protutužiteljici od onda od kada je ona tražila predaju stvari u suposjed i samo onda ako je tužitelj-protutuženik imao koristi od upotrebe njezinog suvlasničkog dijela.

 

20. Dakle, da bi tuženica-protutužiteljica imala pravo na naknadu trebalo je utvrditi je li ona tražila i kada je tražila predaju u suposjed jer tek od tada tužitelj-protutuženik postaje nesavjestan posjednik i tek od tada ona ima pravo na naknadu, ali samo one koristi koju je tužitelj-protutuženik imao od upotrebe njezinog suvlasničkog dijela.

 

21. Tuženica-protutužiteljica je na okolnost nemogućnosti suposjeda nekretnine predložila svjedoka koji dokaz je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban, što je pogrešno jer zbog neprihvaćanja izvođenja tog dokaza ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženica-protutužiteljica nije dokazala da je tražila predaju nekretnine u suposjed odnosno da bi bila onemogućena u suposjedu. Naime, pravilo o teretu dokazivanja može se primijeniti samo ukoliko su ispunjene 2 pretpostavke i to da je sud izveo predložene dokaze i da na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu. Kako se u ovom slučaju ne radi o takvoj pravnoj situaciji to se, barem za sada, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužiteljica nije dokazala činjenicu odlučnu za svoju tražbinu.

 

22. Slijedom navedenog i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na tražbinu tuženice-protutužiteljice te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a o troškovima žalbenog postupka odlučeno je osnovom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

23. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud radi ocjene osnovanost zahtjeva tuženice-protutužiteljice provesti dokaz predložen po tuženici-protutužiteljici radi utvrđenja odlučnih činjenica i to je li tuženica-protutužiteljica onemogućena u suposjedu i na koji način odnosno je li i kada tuženica-protutužiteljica tražila predaju nekretnine u suposjed kao i radi utvrđenja činjenice koju je korist tužitelj-protutuženik imao od upotrebe suvlasničkog dijela nekretnine tuženice-protutužiteljice i to ne samo od upotrebe suvlasničkog dijela u kući već i ostalih dijelova koji čine nekretninu, nakon čega će moći donijeti pravovaljanu odluku o protutužbenom zahtjevu tuženice- protutužiteljice.

 

 

U Zagrebu 27. listopada 2021.

 

       Predsjednik vijeća:

        Vesna Skerlev, v.r.