Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj 39 Gž-3344/2021-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 39 Gž-3344/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, mr. sc. Neri Radas kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB…, Z., zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetnici u Z., protiv tužene Đ. K., OIB…, Z., zastupane po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-781/2021 od 17. kolovoza 2021., ispravljene rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P-781/2021 od 8. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Đ. K. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-781/2021 od 17. kolovoza 2021., ispravljena rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P-781/2021 od 8. rujna 2021.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je Ugovorom o darovanju za života između pok. I. M. r. B. kao darovateljice i tuženice Đ. K. pok. P. kao daroprimateljice od 6.3.2006.g, koji ugovor je ovjeren po javnom bilježniku u Z. A. K. Z., Broj OV-3887/06 povrijeđeno pravo tužitelja I. M. pok. P. na nužni dio na ostavinu iza smrti pok. I. M., r. B., slijedom čega se ima izvršiti povrat dara u ostavinu iza smrti ostaviteljice I. M. učinjen tuženici Đ. K. prethodno navedenim Ugovorom o darovanju i to u dijelu koji čini 1/8 dijela od 1/5 dijela na čest. zem:
čest. zem. 2..¹ u pov. 139m2, čest.zem. 2..² u pov. 117m2, čest. zem. 2..³ pov. 61m2, čest. zem. 7..¹, u pov. od 469m2 sve k.o. D., 1/8 dijela od 1/5 dijela na dijelu čest. zgr. 29.¹ k.o. D. u pov. 21m2 i dijela čest. zgr. 29.² k.o D. u pov. od 8m2, dijelu čest. zem. 1..¹ u pov. od 393m2, dijelu čest. zem. 1..² u pov. od 560m2, čest. zem. 20.¹ u pov. od 401m2, čest. zem. 21.¹ u pov. od 370m2, čest. zem. 25.. u pov. od 705m2, čest. zem. 7..² u pov. od 812m2, čest. zem. 7..³ u pov. od 437m2, čest. zem. 7.. u pov. od 55m2, čest. zem. 10..¹ u pov. od 538m2, čest. zem. 10..² u pov. od 585m2, dijelu čest. zem. 19..¹ u pov. od 90m2, dijelu čest. zem. 19..² u pov. od 1485m2, dijelu čest. zem. 19..³ u pov. od 659m2, dijelu čest. zem. 21.² u pov. od 1050m2, dijelu čest. zem. 21.³ u pov. od 528 m2, dijelu čest. zem. 21..¹ u pov. od 1052m2, dijelu čest. zem. 22..¹ u pov. od 126m2, dijelu čest. zem. 22..², u pov. od 326m2, sve k.o. D., dijelu čest. zem. 8..¹ u pov. od 248m2, dijelu čest. zem. 8..² u pov. od 400m2, dijelu čest. zem. 8..³ u pov. od 200m2, sve k.o. B., te tužitelja M. I. utvrditi nasljednikom na gore navedenim nekretninama u navedenom udjelu, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se u ostavinskom postupku Općinskog suda u Zadru br. O-960/06 iza smrti I. M. tužitelj uz vraćanje dara utvrdi nasljednikom u navedenom udjelu na navedenim nekretninama, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 33.937,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom višem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."
2. Rješenjem suda prvoga stupnja od 8. rujna 2021., navedena je presuda ispravljena pod stavkom II. izreke, tako da ista glasi "Dužna je tužena naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 33.937,50 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom višem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan."
3. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužena, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači, a podredno ukine. Tužena potražuje trošak sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem, da je Ugovorom o darovanju od 6. ožujka 2006., sklopljenim između sada pokojne I. M. (majke stranaka) kao darovateljice i tužene kao daroprimateljice, povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio, iza pokojne I. M., te da se ima izvršiti povrat dara u ostavinsku imovinu i to u dijelu koji čini 1/8 dijela od 1/5 dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci pobijane odluke.
6. Prvostupanjski sud u tijeku postupka u bitnome utvrđuje: da je 30. ožujka 2000. doneseno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-410/98, u ostavinskom postupku iza pokojnoga P. M. (oca stranaka) te da su nasljednici iza istoga stranke, supruga I. i kći T. M. (umrla je nakon smrti majke bez nasljednika) te sin S. M. (prethodno tuženik u ovom postupku) svaki u 1/5 dijela, te je temeljem zakona i ustupa, na čest. zem. 21/..¹ površine 357 m2, u naravi kuća i dvorište i dijela čest. zem. 21/..², u naravi put, površine 253 m2, sve k.o. D., nasljednikom proglašen tužitelj iz ovoga postupka I. M. za cijelo s obzirom da su mu ostali nasljednici ustupili svoj nasljedni dio na tim česticama; da je prema Ugovoru o darovanju od 6. ožujka 2006. sklopljenim između majke stranaka I. M. kao darovateljice i tužene kao daroprimca, darovateljica darovala sav svoj nasljedni dio iza pokojnog supruga P. M. naveden u rješenju o nasljeđivanju od 30. ožujka 2020.; da je u ostavinskom postupku iza pokojne I. M., 19. svibnja 2008. doneseno rješenje kojim je prekinut ostavinski postupak te je nasljednik I. M. upućen na parnicu protiv nasljednika Đ. K. i S. M., radi pobijanja pravne valjanosti Ugovora o darovanju od 6. ožujka 2006. sklopljenog između ostaviteljice i njezine kćeri Đ. K., radi povrede nužnog dijela. Nesporno je, da ostaviteljica I. M. u trenutku smrti, nije imala druge imovine osim imovine kojom je raspolagala navedenim Ugovorom o darovanju od 6. ožujka 2006.
7. S obzirom na prigovor tužene istican tijekom postupka, da je tužitelj namiren u svom nužnom dijelu za života ostaviteljice, vrijednošću imovine koje mu je ustupila u ostavinskom postupku iza pokojnoga P. M., prvostupanjski sud je pravnoga shvaćanja da se ne može zahtijevati uračunavanje vrijednosti ovoga ustupa ostavinske imovine u postupku iza pokojnoga P. M. u vrijednost nužnog nasljednog dijela u postupku iza pokojne I. M.. Ovo je pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda, pogrešno.
8. Sukladno odredbi članka 72. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje: ZN) darom se, u smislu ZN-a, smatra i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva ili radi obavljanja zanimanja kao i - svako drugo raspolaganje bez naknade. Stoga se, u smislu navedene zakonske odredbe, ustupanje nasljednoga dijela u ostavinskom postupku iza pokojnoga P. M. (oca stranaka) učinjeno od strane I. M. (majke stranaka) tužitelju ima smatrati – darom, jer se radi o raspolaganju bez naknade, a u smislu navedene odredbe članka 72. ZN-a.
9. Pri tome su neodlučne tvrdnje tužitelja, isticane tijekom postupka - da je kuća koja je bila predmet nasljeđivanja izgrađena njegovim sredstvima i radom, a da mu je otac dozvolio da gradi na čest. zem. 21/..¹ k.o. D., dok je preostalu česticu 21/..², on kupio od M. G. i M. B. – iz razloga, što je navedena imovina obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-410/98 od 30. ožujka 2000., donesenim u ostavinskom postupku iza pokojnog P. M.. Odredbom čl. 232. st. 1. ZN-a, propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, dok je stavkom 5. navedenoga članka ZN-a, određeno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, osim iznimaka koje se odnose na prava koja bi za te osobe proizlazile iz naknadno pronađene oporuke, prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili u upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogli zahtijevati ponavljanje postupka. Stoga, kako tužitelj iz ovoga postupka u tijeku ostavinskom postupka iza pokojnog P. M., nije iznosio prigovor u odnosu na vlasništvo naslijeđenih nekretnina, koji iznosi u ovom postupku, a s obzirom na to da je sudjelovao u tom ostavinskom postupku, pravomoćno ga rješenje o nasljeđivanju veže i on više nema pravne mogućnosti tražiti utvrđenje prava vlasništva na imovini koja je ušla u ostavinu.
10. Utoliko su žalbeni navodi tužene osnovani. Pravilno stoga tužena u svojoj žalbi ukazuje na to da se upravo i vrijednost nekretnina koje je I. M., majka stranaka ustupila tužitelju u ostavinskom postupku iza pokojnog oca stranaka P. M., ima uzeti u obzir prilikom utvrđivanja nasljednoga nužnog dijela tužitelja.
11. Međutim, teret dokazivanja na tome da bi tužitelj bio namiren u svom nužnom dijelu vrijednošću navedene imovine, ustupljene od strane ostaviteljice njegove majke a u postupku iza smrti njegovoga oca, je na tuženoj. Tužena tijekom postupka nije predložila dokaze na utvrđivanje navedene okolnosti. Iz stanja spisa proizlazi da su tijekom postupka provedena vještačenja po prijedlogu tužitelja i to po stalnom sudskom vještaku za geodeziju N. K. dipl. ing. geodezije, stalnom sudskom vještaku građevinske struke M. K. dipl. ing. građ. i stalnom sudskom vještaku za poljoprivredu i procjenitelju poljoprivrednog zemljišta V. Lj. dipl. ing. agr., a koja vještačenja su provedena na okolnost utvrđivanja vrijednosti ostavinske imovine pokojne I. M.. Iz sadržaja raspravnog zapisnika od 2. lipnja 2020. proizlazi da je tuženica ispravno navela kako bi bilo nužno utvrditi vrijednost nekretnina koje je I. M. ustupila tužitelju u ostavinskom postupku iza P. M., međutim, na tom je ročištu navedeno kako je nejasno zašto tužitelj nije predložio utvrđivanje vrijednosti tih nekretnina. Sama tuženica izvođenje dokaza na navedenu okolnost nije predlagala.
12. Tako, pored utvrđenja da je predmetnim darovnim ugovorom od 6. ožujka 2006. I. M., raspolagala cjelokupnom svojom imovinom te da je tužitelj jedan od njezinih nužnih nasljednika (sin) to mu je tim ugovorom povrijeđeno pravo na njegov nužni nasljedni dio, koji iznosi jednu polovicu onoga dijela koji bi mu pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (članak 70. stavak 3. u vezi s člankom 9. ZN-a) pa je osnovan njegov zahtjev da se u ostavinu iza pokojne I. M. vrati dar učinjen tuženoj, do namirenja njegova nasljedna dijela.
13. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan, ali iz razloga navedenih po ovom drugostupanjskom sudu, a ne iz onih razloga na koje se poziva prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke.
14. Neosnovano tužena tvrdi da bi pri donošenju pobijane odluke bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, iz razloga što prvostupanjski sud nije naveo utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja navedenih vještačenja provedenih tijekom postupka, iz razloga što se radi o okolnosti (vrijednosti imovine koja je bila predmete ugovora o darovanju) koja nije odlučna, a s obzirom na utvrđenje da je ostaviteljica pokojna I. M. predmetnim darovnim ugovorom raspolagala cjelokupnom svojom imovinom. Navedenu bi bitnu povredu odredaba postupka, prvostupanjski sud počinio samo u slučaju da nije ocijenio provedbu svih dokaza kojima se utvrđuju, odlučne okolnosti.
15. Donošenjem pobijane odluke i postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene niti daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
16. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, pod stavkom I. izreke.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita (članak 154. stavak 1. u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a).
18. Kako tužena nije uspjela sa žalbom, ne pripada joj trošak sastava iste, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP-a.
U Zagrebu 27. listopada 2021.
Predsjednik vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.