1              Poslovni broj: Gž-543/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-543/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u ostavinskom postupku iza pok. M. P. pok. N. iz D.,  rođenog …, a umrlog ..., OIB: …, državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi nasljednika B. P. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. Ž., odvjetnici u Z., protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-1995/2016-38 od 28. siječnja 2021., 27. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika B. P. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-1995/2016-38 od 28. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pok. M. P., pok. N. iz D., rođenog ..., a umrlog ..., OIB: …, državljanina Republike Hrvatske, do pravomoćnog meritornog dovršetka parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-508/2018 te je odlučeno da će se ostavinski postupak nastaviti kad se pravomoćno dovrši parnični postupak ili kad se utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov dovršetak.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi nasljednik B. P. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN).

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno (a nije sporno ni u žalbi) da su nasljednici ostavitelja: kćer L. P. (iz prvog braka), sinovi N. P. i B. P., te unuci M. P. i J. P., preko ostaviteljevog ranije preminulog sina I.

 

5. Iz sadržaja spisa ujedno proizlazi da je ostavitelj oporukom od 5. veljače 2016. svoju imovinu ostavio sinu N. P. (nekretnine opisno navedene), unuku I. P. (nekretnine opisno navedene, poljoprivredni i ostali alat, strojevi, lovačke puške, automobil Mercedes proizvodnje 1977.), unuku L. P. (nekretnine opisno navedene), praunucima M. i J. (pravo gradnje na nekretnini koja je opisno određena), time da je oporukom isključio od nasljeđivanja sina B. P. (žalitelja). Ova je oporuka proglašena u ovom ostavinskom postupku na zapisniku od 26. siječnja 2017. kod javnog bilježnika N. M.

 

6. Nadalje je utvrđeno da je ostavitelj za života, i to u svojstvu primatelja uzdržavanja, s nasljednikom B. P., u svojstvu davatelja uzdržavanja, zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen od javnog bilježnika I. R. 17. ožujka 2014. pod poslovnim brojem OV-1295/14, ali je ostavitelj pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenuo parnični postupak protiv B. P. radi raskida predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ovaj je postupak vođen pod poslovnim brojem P-1721/2015 i prekinut je zbog smrti ostavitelja, a nastavljen je pod novim brojem P-508/2018 kada ga je nasljednik N. P. preuzeo u ulozi tužitelja. Postupak još nije meritorno okončan.

 

7. Osim toga, utvrđeno je i da je nasljednik N. P. priznao spomenutu oporuku ostavitelja pravovaljanom te se prihvatio nasljedstva koje mu pripada po oporuci. Nasljednik B. P. i L. P. su osporili pravovaljanost oporuke navodeći kako ostavitelj prilikom pisanja oporuke nije bio ubrojiv i da potpis koji se nalazi na oporuci ne predstavlja vlastoručni potpis ostavitelja. Podredno, opreza radi, istakli su kako je ostavitelj oporukom raspolagao imovinom kojom je ranije raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Pritom je sud imao na umu da do prijenosa imovine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju dolazi u trenutku smrti ostavitelja, pa je oporukom oporučitelj opozvao namjenu imovine kojom je raspolagao oporukom.

 

8. Ujedno je nasljednik B. P. osporio oporučne navode temeljem kojih ga ostavitelj isključuje od nasljeđivanja te podredno, ukoliko njegovi istaknuti prigovori koji se odnose na valjanost oporuke ne budu prihvaćeni, zatražio nužni dio. I nasljednik L. P., podredno i opreza radi, za slučaj da njegovi istaknuti prigovori koji se odnose na valjanost oporuke ne budu prihvaćeni, te ukoliko se nasljednik B. P. isključi od nasljeđivanja, postavlja zahtjev da mu se dosudi nužni dio, jednako kao i nasljednica L. P.

 

9. S obzirom na navedeno, između nasljednika je sporna pravovaljanost oporuke od 5. veljače 2016. proglašena na zapisniku od 26. siječnja 2017. kod javnog bilježnika N. M. te činjenica je li iza ostavitelja uopće ostala imovina koja bi se imala raspravljati u ovom ostavinskom postupku.

 

10. Sud je prvog stupnja ocijenio da je potrebno prvotno utvrditi je li iza ostavitelja uopće ostalo imovine koja bi se u ovom ostavinskom postupku imala naslijediti jer će o rješenju tog pitanja ovisiti postoji li uopće pravni interes nasljednika za vođenje parnice radi utvrđenja pravovaljanosti oporuke, a potom i o opravdanju isključenja zakonskog nasljednika B. P. od nasljeđivanja. Stoga je sud, na temelju odredbe članka 213. stavka 1. i članka 215. stavka 4. ZPP, prekinuo ostavinski postupak do pravomoćnog dovršetka spomenutog parničnog postupka smatrajući da o ishodu parničnog postupka ovisi sastav ostavinske imovine ostavitelja.

 

11. Neutemeljeno žalitelj osporava pravilnost pobijanog prvostupanjskog rješenja ističući da je sud prvog stupnja pogriješio kada je o prekidu postupka odlučio primjenom općeg procesnog propisa, Zakona o parničnom postupku, zanemarujući pritom da je pitanje prekida ostavinskog postupka i upućivanja na parnicu regulirano posebnim propisom, i to citiranim ZN u odredbama članaka 222. i 224.

 

12. Naime, odredbom je članka 222. stavka 1. ZN propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo. Među tim činjenicama se, u skladu s odredbom stavka 2. točke 1. istog članka, nalazi i činjenica o kojoj ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke.

 

12.1. Jednako je tako, odredbom članka 224. stavka 1. točke 1. ZN propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice, među ostalima, i one o kojima ovisi sastav ostavine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sud neće prekinuti postupak ni u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga tko tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom postupku.

 

13. Među strankama je došlo do spora o činjenicama o kojima ovisi njihovo pravo na nasljeđivanje, i to o valjanosti oporuke ostavitelja sačinjene 5. veljače 2016., kao i spora o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine jer je ostavitelj ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s jednim od zakonskih nasljednika otuđio svoju imovinu, a potencijalni zakonski nasljednici osporavaju pravnu valjanost tog ugovora zbog čega se radi o sporu među nasljednicima, odnosno o tome ulazi li neka imovina u ostavinu, a o čemu se već vodi parnica pred prvostupanjskim sudom.

 

14. To je razlog za prekid ostavinskog postupka jer se radi o sporu predstavlja li imovina koja je bila predmet tog ugovora ostavinsku imovinu, a koji spor postoji između potencijalnih nasljednika, dakle osoba koje bi mogle naslijediti ostavitelja u situaciji nepostojanja spornog ugovora, dok se ne radi o sporu između nasljednika i treće osobe. U takvim je okolnostima i primjenom ZN valjalo prekinuti ostavinski postupak i uputiti na parnicu nasljednika ili nasljednike koji osporavaju pravnu valjanost zaključenog ugovora. No kako se parnični postupak radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju još uvijek vodi, štoviše pokrenuo ga je sam ostavitelj prije smrti, a preuzeo jedan od nasljednika u ime ostavitelja, pravilno je sud postupio kada je primjenom ZPP, ali u vezi s člankom 224. stavkom 1. ZN na koji se sud prvog stupnja propustio pozvati, odlučio o prekidu zato što je, da se taj postupak ne vodi, trebalo prekinuti ovaj postupak primjenom ZN, a prekid postupka po pravilima ZPP ima isti učinak samo što se odnosi na konkretne činjenične okolnosti vezane uz aktualno postojanje parničnog postupka koji se vodi o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine.

 

15. Što se tiče žalbenih tvrdnji žalitelja da je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbu stavka 2. članka 224. ZN i donijeti rješenje o nasljeđivanju na temelju javno ovjerovljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odgovoriti je da bi to bilo pravilno da je riječ o sporu nasljednika i trećih osoba, ali nije u sporu između zakonskih nasljednika (tako i ŽS Bjelovar, Gž-397/2001 od 12. ožujka 2001.), i to zbog učinka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (članak 232. ZN).

 

14. Naime, nakon što se utvrdi je li valjan predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, bit će poznat sastav ostavine, kao i valjanost oporučnog raspolaganja u smislu je li ostavitelj oporukom raspolagao svojom imovinom nakon čega će nadalje biti poznato ima li mjesta ispitivanju valjanosti oporuke što je već sada među nasljednicima sporno.

 

16. S obzirom na navedeno, žalbu je žalitelja valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN.

 

Split, 27. listopada 2021.