1

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. A. d.o.o. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici Z. Ž., odvjetnici iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 125 P-544/19-11 od 1. kolovoza 2019., 27. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

              1.Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 125 P-544/19-11 od 1. kolovoza 2019. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

              2.O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od  13.800,00 kn sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2018. do isplate (točka I izreke), zatim nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2019. do isplate (točka II), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III).

              Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

              U žalbi navodi da nije sporno da je pok. Ž. K., otac tužitelja 20. srpnja 2016. od tuženika kupio harmoniku te da ju je 6. kolovoza 2016. ostavio kod tuženika na servisu. Također da nije sporno da je tužitelj nasljednik pok. Ž. K., ali da je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu sporne tražbine, što da bi bilo suprotno dogovoru prednika tužitelja i tuženika. Ističe da je pok. Ž. K. već 6. kolovoza 2016. donio kupljenu harmoniku s nejasnom pritužbom na ton instrumenta te da je dogovoreno da će mu se dati nova harmonika istog modela i karakteristika ukoliko se ne pronađe kvar. Tuženik da je pregledao harmoniku i utvrdio da nema kvara te je pokušao kontaktirati prednika tužitelja (u žalbi se na više mjesta pogrešno navodi da se radi o tuženiku), radi dogovora o preuzimanju nove harmonike, čak da mu se obratio i dopisom 16. kolovoza 2016. radi narudžbe i isporuke nove zamjenske harmonike, ali da mu se dopis vratio neuručen. Navodi da mu se tužitelj obratio tek godinu i pol dana nakon smrti oca sa zahtjevom da mu se preda prijeporna harmonika, pri čemu je žalitelj inzistirao da mu se dostavi rješenje o nasljeđivanju kao osnova za predaju harmonike tužitelju kao nasljedniku, a da je tužitelj ishodio rješenje javnog bilježnika 14. ožujka 2018. i obratio mu se sa zahtjevom za predaju ili isplatu iznosa od 13.800,00 kn. Navodi da je, s obzirom na protek vremena, osnovano smatrao da prednik tužitelja više nema interesa za preuzimanje harmonike tj. da se harmonike odrekao, zbog čega ju je prodao trećoj osobi. U svakom slučaju smatra da tužitelj nema pravo tražiti da mu se preda predmetna harmonika niti pravo na isplatu, jer da je između njegovog prednika i tuženika postojao jasan dogovor prema kojemu je tuženik trebao predati novu harmoniku. Naglašava da se u razlozima pobijane presude ne spominje postojanje takvog dogovora niti se ocjenjuju izneseni prigovori žalitelja, unatoč iskazima dvaju svjedoka koji su suglasno potvrdili postojanje narečenog dogovora. Ističe da je prednik tužitelja kupio kod tuženika više instrumenata, te da mu je stoga htio pružiti najbolju moguću uslugu smatrajući da je najvažnije zadovoljstvo kupca. Kako sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude nije ocijenio istaknute prigovore žalitelja, smatra da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

              Kako nitko ne može na drugoga prenijeti više prava no što ga sam ima, smatra da tužitelj može tražiti samo da mu se preda nova harmonika, na što je tuženik bio spreman. Osporava i stajalište suda da nije mogao steći pravo vlasništva harmonike prisvojenjem te navodi da je prednik tužitelja harmoniku ostavio još 6. kolovoza 2016. kod tuženika, a da mu se tužitelj prvi puta obratio tek u veljači 2018., s tim što je u međuvremenu tuženik u više navrata pokušavao doći u kontakt s prednikom tužitelja bez uspjeha. Stoga da je opravdano smatrao da je prednik tužitelja napustio posjed predmetne pokretnine s namjerom da se odrekne vlasništva, pa da je predmetna pokretnina postala napuštena stvar u smislu odredbe čl. 132. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV). Tvrdi da nije životno ni logično da čuva stvari koje su mu ostavljene godinu i pol dana, budući da se ne bavi skladištenjem stvari, već prodajom. Unatoč svemu da je bio voljan predati tužitelju novu harmoniku zbog svoje poslovne prakse, a ne zato što smatra da je to dužan učiniti.

              Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

              Žalba tuženika je osnovana.

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.800,00 kn koji predstavlja vrijednost harmonike koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora između prednika tužitelja Ž. K. i tuženika 20. srpnja 2016.

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je otac tužitelja 20. srpnja 2016. u dućanu tuženika u Zagrebu kupio harmoniku marke W., serijski broj ..., proizvedenu 2016., da je 6. kolovoza 2016. vratio harmoniku na servis, da je Ž. K. umro 25. kolovoza 2016., da je tuženik pokušao stupiti u vezu s prednikom tužitelja bez uspjeha te je u konačnici, nakon godinu i pol dana prodao harmoniku trećoj osobi. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da je, nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju prema kojemu je on postao nasljednikom harmonike, pokušao riješiti s tuženikom pitanje obeštećenja pri čemu mu je tuženik nudio drugu novu harmoniku, ali je tužitelj inzistirao ili na harmonici koja je bila predmetom kupoprodaje ili na povratu kupoprodajne cijene. Iz iskaza zastupnika tuženika L. V. utvrđuje da je otac tužitelja bio dugogodišnji cijenjeni kupac različitih proizvoda, da je nakon kupnje harmonike vratio instrument žaleći se da mu na klavijaturi nešto čudno zvuči i zamolio da se pošalje na servis, što je i učinjeno, s tim što je odmah postignut dogovor da će mu tuženik dati novu harmoniku ukoliko nakon toga ne bude zadovoljan. Iz iskaza nadalje utvrđuje da je u servisu ustanovljeno da je harmonika ispravna, te da nije potreban popravak, nakon čega je pokušao stupiti u vezu s kupcem, pa kako u tome nije uspio da je nakon više od godine dana harmonika prodana trećoj osobi. Iz iskaza svjedoka M. F. i B. V. utvrđuje istovjetne činjenice oko vraćanja harmonike, slanja na servis te pokušaja stupanja u kontakt sa prednikom tužitelja te u konačnici o prodaji harmonike trećoj osobi.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja prije svega ocjenjuje da su neosnovane tvrdnje tuženika da je harmoniku stekao prisvojenjem, uz obrazloženje da je harmonika bila u vlasništvu prednika tužitelja, a u trenutku njegove smrti je postala vlasništvo tužitelja pa da se ne radi o stvari koju nitko nije imao u svom posjedu, a što bi bila pretpostavka za stjecanje vlasništva prisvojenjem u smislu odredbe čl. 131. ZV-a. Pritom ocjenjuje da je tuženik izvršavao faktičnu vlast vlasnika te nije imao posjed stvari, već je bio pomoćnik u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. ZV-a.

Prema stajalištu suda prvog stupnja harmonika je, kao dio imovine tužitelja, prešla u imovinu tuženika bez osnove, jer je tuženik pogrešno smatrao da je stekao pravo vlasništva pa da mu je dužan vratiti harmoniku, a ako to nije moguće, naknaditi mu njezinu vrijednost. Budući da je utvrđeno da je harmonika prodana trećoj osobi te da je kupoprodajna vrijednost harmonike iznosila 13.800,00 kn, ocjenjuje da je to iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju, sve primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO).

              Nadalje ocjenjuje da tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a od dana kada se tužitelj preporučenom pošiljkom 7. svibnja 2018. obratio tuženiku, od kojeg datuma je tuženik nepošteni stjecatelj. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 8.250,00 kn.

              U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa rješavanju ove pravne stvari, relevantno činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

              Naime, prije svega valja ukazati na odredbu čl. 129. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 81/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN), prema kojoj u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (st. 1.). U istom času nasljednik stječe ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njegove pravne naravi (st.2.). To znači da je tužitelj kao nasljednik pok. Ž. K. stupio u njegova prava i obveze časom smrti ostavitelja.

              Sud prvog stupnja je propustio odnos prednika tužitelja i tuženika razmotriti kao ugovorni odnos i to odnos nastao sklapanjem ugovora o kupoprodaji. Prema odredbi čl. 376. ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (st. 1.). Između stranaka nema spora o tome da je tuženik predao harmoniku u posjed i vlasništvo predniku tužitelja, a da je prednik tužitelja za to isplatio kupoprodajnu cijenu. Međutim, prednik tužitelja je vratio kupljenu stvar radi predaje u servis, očito ukazujući na postojanje nedostataka na prodanoj stvari. S obzirom na tako nastalu situaciju, daljnja prava i obveze iz kupoprodajnog ugovora treba razmotriti kroz odredbe čl. 400. - 422. ZOO-a te eventualno odredbe čl. 423.- 429. ZOO-a ukoliko je izdano i jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija).

              Kako je sud prvog stupnja propustio ocijeniti prava i obveze nastale iz ugovora o kupoprodaji harmonike kao pokretne stvari te s tim u svezi posljedica koje nastaju zbog eventualnih materijalnih nedostataka (za koje prodavatelj odgovara ili pak ne odgovara), relevantno činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

              Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka raspraviti pitanje postojanja eventualnih materijalnih nedostataka na prodanoj stvari te zavisno o utvrđenim činjenicama ocijeniti jesu li postojali nedostatci, je li u svezi s tim postojao kakav dogovor prednika tužitelja i tuženika, koja su prava tužitelja te u konačnici ima li tužitelj pravo na isplatu kupoprodajne cijene, kako to traži postavljenim tužbenim zahtjevom. Nakon što raspravi sve relevantne činjenice te provede odgovarajuće dokaze u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka (čl. 7. ZPP-a), sud prvog stupnja će o zahtjevu tužitelja donijeti novu zakonitu odluku, s tim što će ponovno odlučiti i o troškovima postupka.

              Treba dodati da ovaj sud ocjenjuje pravilnim stajalište suda prvog stupnja da tuženik nije stekao vlasništvo harmonike prisvojenjem, u smislu odredbe čl. 131. ZV-a koje stajalište je argumentirano i na zakonu utemeljeno obrazloženo.

              Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

              O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u novoj odluci, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 27. listopada 2021.

     Sutkinja

Milena Vukelić-Margan