1

Poslovni broj: 31 Gž Ob-1140/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-1140/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. B., OIB…, iz V., protiv tuženika E. B., OIB…, V., zastupan po punomoćniku T. P., odvjetniku u R., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-339/2020-10 od 30. lipnja 2021. godine, dana 27. listopada 2021. godine

p r e s u d i o    j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-339/2020-10 od 30. lipnja 2021. godine i sudi:

I              Odbija se tužiteljica M. T. B. s tužbenim zahtjevom koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku E. B. da za uzdržavanje tužiteljice M. T. B. doprinosi mjesečni iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) godinu dana i to od 01. travnja 2021. do 01. travnja 2022. na ruke, putem pošte ili na njezin bankovni račun, najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec"

II              Nalaže se tužiteljici M. T. B. da tuženiku E. B. naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.900,00 kn (slovima: jednu tisuću i devetsto kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku E. B. da za uzdržavanje tužiteljice M. T. B. doprinosi mjesečni iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna) godinu dana i to od 01. travnja 2021. do 01. travnja 2022. na ruke, putem pošte ili na njezin bankovni račun, najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja u bitnom navodi slijedeće:

              "Sud je utvrdio da su stranke brak zaključile 29. lipnja 2011. godine. Zajedno su prestali živjeti 15. srpnja 2019. kad je tuženik otišao od kuće i od tada živi s drugom ženom. Njihova zajednica života trajala je 8 godina, dok je brak sudski razveden 17. ožujka 2021.Stranke u braku nisu imale djece. Tužiteljica je nezaposlena od ožujka 2020., a u svibnju 2021. je navršila 47. godina i s obzirom na životnu dob teško joj je naći drugi posao. Bez prihoda je, pod ovrhom i u minusu je na bankovnom računu. Nije u mogućnosti vraćati stambeni kredit čija mjesečna rata iznosi 3.800,00 kn. Ima namjeru stan prodati, kako bi zatvorila kredit. Tužiteljica ima dečka, a li s njim ne živi, već povremeno kod njega dolazi, a boravi i kod svoje majke.

Da tužiteljica i iznajmi stan eventualno bi mogla pokriti troškove mjesečne rate kredita, ali i dalje ne bi imala sredstava za svoje uzdržavanje.

Cijeneći sve navedeno a naročito okolnost da je tuženik živio u stanu kojeg je tužiteljica kupila na kredit, da je napustio tužiteljicu i zasnovao 15. srpnja 2019. život s drugom ženom, da je najprije potpisao sporazumni zahtjev braka, a onda se 12. kolovoza 2020. razvodu izričito protivio, iako je već živio s drugom ženom, zbog čega je sud obustavio izvanparnični postupak i nastavio brakorazvodnu parnicu po pravilima parničnog postupka, a po tužbi tužiteljice.

Obveza prestanka uzdržavanja tužiteljice može prestati i prije isteka godine dana, ako se tužiteljica zaposli, zaključi brak ili izvanbračnu zajednicu ili kad se ispune drugi razlozi navedeni u članku 300 .Obiteljskog zakona.

Slijedom iznesenog a temeljem članka 295. Obiteljskog zakona sud je odlučio kao u izreci ove presude, jer je ocijenio da tuženik sa svojom plaćom od 6.500,00 kn može mjesečno doprinositi za tužiteljicu."

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

6. Naime, u konkretnoj situaciji, a kako i utvrđuje prvostupanjski sud, kada je tužiteljici u sporazumu s poslodavcem prestao radni odnos neposredno prije početka perioda  za koji traži uzdržavanje te zbog toga nije ostvarila ni pravo na novčanu naknadu obzirom da sukladno čl. 48. Zakona o tržištu rada (Narodne novine broj 118/18, 32/20) pravo na novčanu naknadu nema nezaposlena osoba kojoj je radni odnos prestao pisanim sporazumom o prestanku radnog odnosa, te u situaciji kada tužiteljica koja povremeno živi kod majke a povremeno s drugom muškom osobom nije stavila stan u funkciju iznajmljivanja dakle, kada se svojom krivnjom stavila u situaciju zbog koje tvrdi da nema dovoljno sredstava za život, onda prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici pružio traženu pravnu zaštitu jer bi sukladno čl. 299. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: OBZ) obvezivanje tuženika na plaćanje uzdržavanja tužiteljice predstavljalo očitu nepravdu za njega.

7. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP u vezi čl. 346. OBZ odlučeno kao u izreci (točka I).

8. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), a što bi primjenom te Tarife iznosio veći trošak od onoga kojeg tuženik potražuje u iznosu od 1.500,00 kn, no kako sud ne može prekoračiti zahtjev za naknadu parničnog troška to je tuženiku dosuđen iznos od 1.500,00 kn i plaćene sudske pristojbe od 400,00 kn (točka II).

U Zagrebu, 27. listopada 2021. godine

           Sudac:

Marijan Vugić, v.r.