1              Poslovni broj: Gž-486/2021-2 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-486/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr.sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. L. G. iz G. K., OIB: ... i 2. T. G. iz R., OIB ..., koje zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u R., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja uknjižbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj 8 P-378/2019 od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj 8 P-378/2019 od 14. prosinca 2020.

 

II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:

 

"I. Utvrđuje se da su tužitelji L. G., OIB: ... iz G. K. i T. G. iz R., OIB: ..., suvlasnici nekretnine oznake dio k.č.br. 1533/21 upisane u z.k.ul. 337 k.o. C., ukupne površine 6309 m2, na skici lica mjesta označena žutom bojom i omeđena likom A-B-C-D, i to svaki u 1/2 dijela za cijelo, što im je tužena Republika Hrvatska, OIB: ..., dužna priznati i trpjeti upis njihovog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

 

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 8.631,25 (osamtisućašestotridestjednu kunu i dvadesetpet lipa) kuna i to sve u roku od 15 (petnaest) dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu, tužitelji su se usprotivili žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu.

 

4. Žalba nije utemeljena.

 

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenima kao dio k.č.br. 1533/21 upisane u z.k.uložak 337, k.o. C., ukupne površine 6309 m2 te zahtjev na trpljenje uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi.

 

6. Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

- kako tužitelji navode da su mirni i dugogodišnji posjednici predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 1533/21 k.o. C., kako su pravni temelj posjedovanja stekli rješenjem o uzurpaciji ranije Općine B., a koje rješenje je postalo pravomoćno i predstavlja titulus za stjecanje prava vlasništva,

- kako tužena navodi da iz rješenja Općine B. proizlazi da je tužiteljima i sada pokojnoj S. G., svakom za po 1/3 dijela, priznato pravo vlasništva na samovlasnom zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu na dijelu čest. zem. 1533/21 k.o. C. u ukupnoj površini od 6088 m2, u naravi zemljište pod izgrađenim stambenim gospodarskim objektom, pašnjak i voćnjak-bajamik, ali kako tužitelji ne preciziraju tužbeni zahtjev na realni dio predmetne nekretnine koji je rješenjem Komisije za uzurpacije priznat tužiteljima i pok. S. G.,

- kako iz rješenje negdašnje Komisije za uzurpaciju SO B. broj UP/I-01/1-549/1-1981 od 22. kolovoza 1988. proizlazi da se priznaje pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu posjednicima S. G. ud. M., L. G. i T. iz C. G., na dijelu čest. zem. 1533/21 k.o. C., svakom za po 1/3 suvlasničkog dijela, u naravi zemljište pod izgrađenim stambenim gospodarskim objektom, pašnjak i voćnjak-bajamik,

- kako je u zemljišnoj knjizi za k.o. C. pravo vlasništva predmetne nekretnine upisano na tuženu, a iz posjedovnog lista broj 310 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac, od 22. srpnja 2018. proizlazi da je i kao posjednik nekretnine 1533/21 k.o. C., u naravi šuma površine 112433 m2, upisana Republika Hrvatska,

- kako je pregledom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj O-66/07 od 15. svibnja 2007., u postupku iza smrti pok. S. G. rođ. G. iz C. G., utvrđeno da se njezinim nasljednicima na temelju zakona proglašavaju njezini sinovi T. i L. G., svaki za pola dijela,

- kako je u postupku, 26. lipnja 2020., izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja F. V. koji je geodetskom identifikacijom utvrdio da predmet spora odgovara dijelu čest. zem. 1533/21 k.o. C., kako je neposredno utvrđeno da se radi o južnom dijelu matične čestice koji je sa svih strana, osim sa sjeveroistočne strane, ograđen suhozidom i ostacima suhozida, da na predmetnoj čestici egzistiraju stambeni i pomoćni objekti koji su u ruševnom stanju, a ostatak čestice je u zapuštenom zaraslom stanju makija, hrastići i nisko raslinje,

- kako iz iskaza svjedokinje N. P. proizlazi da je tu do 1993. živjela S. G., koja se udala u G. i od 1942. godine ostala udovica s dva sina, kako je sama "kamen po kamen zidala" kuću koju je naslijedila iza smrti muža, da je to bilo jako uređeno, kako je bila provedena i voda i struja u kuću, a sve bilo ograđeno uglavnom sa suhozidom i dračom, kako je S. cijeli život držala ovce i svinje i da je od toga živjela, da je ispred kuće imala i vinograd, da je u dvorištu bilo zasađenih stabala višanja i badema, imala je štalu i kako joj nikada nitko to nije osporavao niti ju ometao, a oba sina su joj živjela u Rijeci,

- kako svjedok P. P. navodi da je u C. "oduvijek živjela" pok. S., koja je ostala udovica, a sinovi su joj živjeli u Rijeci, zna da je to bila niska kamena kuća, dugačka 15 m, a visine od 2 metra, sve je bilo ograđeno suhozidom i dračom, unutar dvorišta je bilo zasađeno stabala i da je bila jako vrijedna, ne zna da bi joj bilo tko ometao posjed i vlasništvo i da je netko od nje nešto potraživao, kako je ona do Domovinskog rata ostala tu živjeti, a za vrijeme vojno redarstvene akcije Oluje ta je kuća srušena i minirana,

- kako iz iskaza svjedoka S. G. proizlazi da su njegovi baka i djed napravili kuću u C. "u ranim 30-im godinama", kako je djed poginuo u Drugom svjetskom ratu, a baka ostala sama s njegovim ocem i stricem, njegovi da su kasnije otišli živjeti u Rijeku, kao dijete redovito je dolazio kod bake u C., a otac skoro svaki vikend bi išao pomoći baki, da je tu bila kamena kuća i dva pomoćna objekta, a zna da je i 70-ih godina njegov otac financijski pomogao baki pa je još jedan dio kuće dogradio, nikada nitko nije osporavao posjed i vlasništvo, a baka je tu umrla za vrijeme Domovinskog rata, kako je on bio u Hrvatskoj vojsci i nakon osloboditeljske operacije Oluje išao vidjeti što je ostalo od kuće, no kada je drugi put došao gotovo sve je bilo porušeno, da su svi susjedi sada obnovili svoje kuće, no kako su oni bili u Rijeci nisu mogli podnijeti zahtjev za obnovu te je jedino ovaj prostor ostao devastiran.

 

7. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako su tužitelji predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem od svoje majke pok. S., svaki za po 1/2 dijela, da je iz Rješenja tadašnje Komisije za uzurpaciju SO B. od 22. kolovoza 1988. razvidno kako se priznaje pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu posjednicima, S. G. ud. M. i njihovim sinovima, tužiteljima L. i T. G. iz C. G. na dijelu čest. zem. 1533/21 k.o. C. svakom za 1/3 suvlasničkog dijela, u naravi zemljište pod izgrađenim stambenim gospodarskim objektom, pašnjak i voćnjak-bajamik, da iz iskaza svjedoka proizlazi kako su tužitelji putem svojih prednika u samostalnom i neometanom posjedu preko osamdeset godina i da su uz nasljeđivanje nekretninu stekli i dosjelošću, kako se radilo o nekretnini ograđenoj suhozidom unutar koje se nalazila kamena kuća koju je gradila pok. S. i do smrti živjela u njoj pa da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, jer su tužitelji dokazali valjani pravni slijed stjecanja prava vlasništva te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

 

8. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Sukladno članku 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu navedenog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

10. Člankom 126. ZVDSP-a propisano je:

 

(1) Odlukom suda ili drugoga tijela stječe se vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom.

(2) Pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi.

(3) Stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

 

11. Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšega OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Osim toga, i prema odredbi članka 23. stavak 4. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje u tekstu: ZOVO, koji Zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980.) savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva te stvari protekom 20 godina.

 

12. Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su tužitelji i njihova pravna prednica bili posjednici dijela predmetne nekretnine, čest. zem. 1533/21 k.o. C. i da im je rješenjem tadašnje Komisije za uzurpaciju SO B. od 22. kolovoza 1988. priznato pravo vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu, kao posjednicima, i to S. G. ud. M. i tužiteljima L. i T. G., svakom za po 1/3 suvlasničkog dijela, u naravi zemljište pod izgrađenim stambenim gospodarskim objektom, pašnjak i voćnjak-bajamik, a sve temeljem tada važećeg Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samostalnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“, broj 51/58). Stoga su tužitelji i njihova pravna prednica stekli pravo vlasništva odlukom nadležnoga tijela, sukladno zakonu. Predmetni dio nekretnine valjano je identificiran i označen na "Skici lica mjesta" po sudskom vještaku mjeritelju te se tuženikovi žalbeni navodi u pogledu identiteta predmeta spora ukazuju neutemeljeni.

 

13. Glede žalbenih navoda treba posebno istaći kako je u pravu tuženik kada navodi da je prvostupanjski sud izveo dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini prije održavanja pripremnog ročišta, no takva postupovna povreda, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nije utjecala i nije mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne odluke pa ne predstavlja bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

 

14. Naposljetku, očitujući se o žalbenim navodima, valja reći i kako je iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu svakako i prije razdoblja kada je donijeto spomenuto rješenje Komisije za uzurpaciju SO B. od 22. kolovoza 1988., kao i da te posjednike nitko nikada nije smetao u posjedovanju i u korištenju te nekretnine i to dulje od osamdeset godina, s tim što je nekretnina predstavljala kuću s pomoćnim gospodarskim objektima i obrađeno poljoprivredno zemljište. Stoga, cijeneći iskaze svjedoka o dugogodišnjem kontinuiranom i neometanom posjedu, proizlazi i zaključak kako bi tužiteljima, odnosno njihovim pravnim prednicima, rok dosjelosti od 40 godina protekao i prije 1991. godine pa se nameće kao pravilan zaključak i kako bi bile ostvarene zakonske pretpostavke iz citiranih odredaba bivšega OGZ-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Poštenje posjednika se pretpostavlja, a u ranijem razdoblju sukladno odredbama bivšeg OGZ-a također se pretpostavljalo poštenje odnosno savjesnost posjednika i tko tvrdi drukčije dužan je u postupku to i dokazati, a tuženik nije dokazao kako tužiteljevi pravni prednici ne bi bili pošteni, odnosno da ne bi bili savjesni posjednici. No, s obzirom da su tužitelji, kako je već obrazloženo, stekli pravo vlasništva odlukom nadležnog tijela, to prema stavu ovog suda nije moguće istodobno stjecanje tog prava i po drugoj osnovi, odnosno temeljem zakona-dosjelošću.

 

15. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

 

16. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15). Tužiteljima je pravilno priznat parnični trošak koji je bio potreban za vođenje postupka pa i za sastav tri podneska, a imajući u vidu i kako je tužena osporila tužbeni zahtjev i, pored ostaloga, prigovorila aktivnoj legitimaciji tužitelja.

 

17. Zbog navedenog trebalo je, primjenom članka 368. stavak 2. ZPP-a, odbiti tuženičinu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. Tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, jer tužena nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

 

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

Split, 27. listopada 2021.