1          Poslovni broj: 35 Gž-1099/2021-2

Poslovni broj: 35 Gž-1099/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja M. D., OIB:…, iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici E. Č. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu D. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženice R. H., OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, povodom žalbe predlagatelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku-Stalne službe u Petrinji poslovni broj: R1-140/2020-4 od 28. svibnja 2021., dana 27. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku-Stalne službe u Petrinji poslovni broj: R1-140/2020-4 od 28. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem obustavljen je postupak "u ovoj pravnoj stvari".

1.1. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi da je predlagatelj podnio prijedlog protiv R. H. radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine označene kao kčbr. 561/1, upisane u zk.ul. 2083 k.o. P., navodeći da je HRVI iz Domoviskog rata 100% koji se kreće uz pomoć invalidskih kolica te je od strane Ministarstva obrane stambeno zbrinut na način da mu je temeljem Ugovora od 9. veljače 1998. dodijeljena predmetna nekretnina koja se u zemljišnim knjigama vodi kao etažno vlasništvo E-1 u 10/13 dijela navedene čestice, posebni dio "A", time da smatra da je neodgovarajuće stambeno zbrinut i da uz nekretninu prolazi županijska cesta te bi mu eventualni budući korisnici poslovnih prostora u prizemlju stambene zgrade onemogućavali nesmetani ulazak i izlazak u njegov stambeni prostor jer drugog ulaza osim "haustora" nema. Stoga je predložio da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgne isplatom, čemu se protustranka usprotivila navodeći da je predlagatelj već ranije podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na istu nekretninu, ali ga je naknadno povukao, a ističe i da nisu ispunjeni uvjeti za razvrgnuće suvlasništva isplatom jer je na nekretnini u odnosu na koju se traži razvrgnuće suvlasničke zajednice uspostavljeno etažno vlasništvo, što predstavlja oblik razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije sporno da je predlagatelj etažni vlasnik u 10/13 dijela predmetne nekretnine s kojim je povezan posebni dio A, spremište 1, spremište 2, hodnik 1, kotlovnica 1, lift 1, WC 1, WC 2 i skladište 2, sve u prizemlju ukupne površine 45,60 m2, soba 1, soba 2, soba 3, soba 4, kuhinja 1, kupaonica 1, WC 1, hodnik 1, hodnik 2, stubište 1 i lift 1, sve na katu ukupne površine 178,76 m2, sveukupne površine 224,36 m2, a pripadaju mu i terasa na katu od 14,76 m2 te tavan od 160,58 m2, zatim da je R. H. etažni suvlasnik u 2/13 dijela te nekretnine s kojim je povezan posebni dio „B“, prodajni prostor 2 od 33,89 m2, skladište 1 od 25,46 m2, skladište 2 od 5,51 m2, sve u prizemlju, sveukupne površine 64,86 m2, kao i da je R. H. etažni suvlasnik u 1/13 dijela te nekretnine s kojim je povezan posebni dio „C“, prodajni prostor 1 od 27,24 m2 , WC 3 od 2,03 m2, sve u prizemlju, sveukupne površine 29,27 m2, a također je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrdio da je na nekretnini koja je predmet spora uspostavljeno etažno vlasništvo E-1 sa suvlasničkim udjelom od 10/13 dijela za korist predlagatelja, etažno vlasništvo E-2 sa suvlasničkim dijelom u 2/13 dijela za korist protustranke i etažno vlasništvo E-3 sa suvlasničkim dijelom u 1/13 dijela za korist protustranke. Na temelju navedenog i iskaza predlagatelja iz kojeg proizlazi da je on sam sudjelovao u razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina uspostavom etažnog vlasništva na nekretnini koja je predmet postupka te je prihvatio elaborat o etažiranju i inzistirao da se isti upiše u zemljišne knjige, čime je uspostavljeno etažno vlasništvo i razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina uspostavom etažnog vlasništva, sud prvog stupnja u konačnici zaključuje da u ovom slučaju ne postoji suvlasnička zajednica nekretnina između stranaka jer je ista razvrgnuta uspostavom etažnog vlasništva tako da je svaki od vlasnika postao vlasnik određenog realnog dijela, pa se ne može tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, jer takva zajednica i ne postoji, dodajući da suvlasnička zajednica realno ne postoji jer su stranke vlasnici točno određenog dijela nekretnine i to stana na katu kao posebnog dijela i 2 poslovna prostora u prizemlju kao posebnog dijela. Stoga je pozivom na čl. 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obustavio predmetni postupak navodeći da razvrgnuće suvlasničke zajednice nije moguće jer za to ne postoje uvjeti budući da ne postoji suvlasnička zajednica nekretnina.

2. Predlagatelj pobija navedeno rješenje "iz svih zakonom predviđenih razloga", uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, i to drugom sucu, a podredno da ga preinači na način da u cijelosti prihvati prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina isplatom.

3. Protustranka je odgovorila na žalbu predlagatelja ističući da je ista neosnovana u cijelosti jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predlagatelj u žalbi ukazuje na postojanje opravdanih razloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom koji se ogledaju u tome da, s obzirom da je nekretnina u suvlasništvu, a ne u njegovu samovlasništvu, nije moguće adekvatno održavanje radi osiguravanja uvjeta koji su mu potrebni kao osobi s invaliditetom, čemu dodaje da ima skoro 9/10 suvlasničkog dijela nekretnine u koju je uložio znatna materijalna sredstva. Također prigovara da je prvostupanjski sud bez ikakvog razloga odbio dokazni prijedlog glede procjene tržišne vrijednosti nekretnine, da isti ignorira čl. 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a smatra i da činjenica da je na suvlasničkoj nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo  ne predstavlja zapreku da suvlasnik ostvari svoje zakonsko pravo na razvrgnuće isplatom, a da nitko od suvlasnika iste stvari ne bude zakinut za vrijednost dijela koji mu zakonom pripada.

6. Protivno navodima žalbe predlagatelja, pobijano rješenje zasniva se na pravilnoj primjeni materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje, a s obzirom na stanje spisa i okolnosti slučaja izneseni su dovoljno jasni i neproturječni razlozi pa je rješenje moguće ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba izvanparničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP) u vezi sa paragrafom 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. (nastavno: ZSVP).

7. Naime, odredbom čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj:  91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – nastavno: ZV) reguliran je institut razvrgnuća (suvlasništva) uspostavom etažnog vlasništva, na način da je propisano da se, ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

7.1. U tom smislu, kod činjenice da iz stanja zemljišne knjige proizlazi da je predlagatelj etažni vlasnik (E-1) posebnog dijela "A", a protustranka etažna vlasnica (E-2) posebnog dijela "B" i (E-3) posebnog dijela "C" predmetne nekretnine, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je uspostavom etažnog vlasništva – upisom u zemljišnu knjigu – razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnine pa da u tom smislu ista više ne postoji te se ne može osnovano tražiti niti njezino razvrgnuće.

7.2. Predlagatelj u žalbi izražava stav da činjenica da je na suvlasničkoj nekretnini uspostavljeno etažno vlasništvo ne predstavlja zapreku da suvlasnik ostvari svoje zakonsko pravo na razvrgnuće isplatom, no isto posebno ne konkretizira u kontekstu ranije navedenih razloga iz kojih proizlazi da je suvlasnička zajednica već razvrgnuta uspostavom etažnog vlasništva, dok glede sudske prakse na koju se u tom dijelu poziva valja reći da drugostupanjske odluke ne konkretizira navođenjem sudova pa iste na taj način nije moguće identificirati, dok se odluka broj: Rev x-150/11-2 (za koju je iz vrste upisnika jasno da se radi o odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske) ne odnosi na usporedivu situaciju.

8. Kod takvog stanja stvari preostali navodi žalbe nemaju pravno odlučan značaj za ovaj postupak, a isto tako je osnovano odbijen prijedlog za provođenje vještačenja radi procjene vrijednosti nekretnine.

9. Zbog svega navedenog valjalo je, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZSVP, odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 27. listopada 2021.