Posl. broj: Pr-633/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž
Zupičić, na prijedlog sudskog savjetnika Vladimira Popovića u pravnoj stvari tužiteljice
E. K., OIB: … iz S. N., S. 76, zastupana po
punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. i K., odvjetnicima iz Z. protiv
tužene D. za starije osobe R., OIB:…, iz R., N. T. 5,
zastupana po punomoćnici M. C. T., odvjetnici iz L., radi isplate,
nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 28. rujna 2021. godine u
nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, dana 26. listopada 2021.
godine objavio je i

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 2.658,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 272,24 kn od dana 15. svibnja 2016. godine do isplate,
- na iznos od 272,24 kn od dana 15. lipnja 2016. godine do isplate,
- na iznos od 266,67 kn od dana 15. srpnja 2016. godine do isplate,
- na iznos od 220,88 kn od dana 15. kolovoza 2016. godine do isplate,
- na iznos od 265,25 kn od dana 15. rujna 2016. godine do isplate,
- na iznos od 273,49 kn od dana 15. listopada 2016. godine do isplate,
- na iznos od 273,49 kn od dana 15. studenog 2016. godine do isplate
- na iznos od 273,49 kn od dana 15. prosinca 2016. godine do isplate,
- na iznos od 273,49 kn od dana 15. siječnja 2017.godine do isplate,
- na iznos od 267,26 kn od dana 15. veljače 2017. godine do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u svakom
pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II.Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak postupka
u iznosu od 2.187,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana
donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim
odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2

Posl. broj Pr-633/2021-9

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka se odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dostavila sudu tužbu, protiv tužene, radi isplate razlike u plaći. U tužbi
navodi da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene. Dana 23.
studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi
sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama. Sporazumom je
ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007.,

2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i
sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama. Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008.
godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl.
IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi
uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana

26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji
predstavlja osnovu ove tužbe. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku
arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena
Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj
primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena
Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i
sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi
s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni
zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje

2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju

2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji
potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog

2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje

2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju

2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji
potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da
aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%
(1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III.
Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-
a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da
ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom sljedećem mjesecu vrši
ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine
povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tužena od prosinca 2015. godine
nadalje tužiteljičinu plaću obračunavala po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno
Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tužene
prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 1.075,05 kn za sve plaće od prosinca

2015. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za
svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

3

Posl. broj Pr-633/2021-9

2.U odgovoru na tužbu tužena navodi da osoporava sve navode iz tužbe, da je
nastupila zastara s obzirom na protok vremena od ostvarivanja takva prava. Ističe
prigovor nedostatka pasivne legetimacije da je Zakonom određeno što se smatra
javnim ustanovama, da je tuženik javna ustanova osnovana rješenjem te da se
sredstva za plaću ne osiguravaju u državnom proračunu. Nadalje, osporava pravnu
valjanost sporazuma o osonovici plaće u javnim službama, da se radi o sporazumima
koji po svojoj pravnoj naravi predstavljaju običan ugovor, ne i kolektivni ugovor, da na
ugovornoj strani sindikat ne postoji identitet stranaka, da tuženik nije stranka ugovora,
da sporazum o osnovici plaće javnim službama ne može biti autoamtski primijenjena
samim nastupom okolnosti predviđenom odredbom, da sporazum ima vremensko
važenje od pet godina, da se iz proračuna lokalne i područne samouprave uređuju
izvori, sredstva i financiranja poslova i samoupravnog djelokruga županije, da Istarska
županija kao osnivač ustanove nije bila stranka sporazuma, da je obveznik Vlada
Republike Hrvatske i to prema onim kojima se kolektivni ugovor odnosi. Predlaže da
se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Tužiteljica je na pripremnom ročištu ostala kod tužbe dok je tuženica ostala kod odgovora na tužbu.

4. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama na stranici 5-8 spisa, Dodatak sporazumu na stranici 9-13
spisa, izmjene i dopune dodatka sporazumu na stranici 14-20 spisa, arbitražna odluka
na stranici 21-28 spisa, vjerodostojno tumačenje na stranici 29-31 spisa, priopćenja za
javnost na stranici 32-34 spisa, procjena na stranici 35-43 spisa, procjena na stranici
44-50 spisa, obračun na listu 52 spisa, izvadak iz sudskog registra na listu 53-57 spisa,
preslika osobne iskaznice na listu 58 spisa, ugovor o radu na listu 60-63 spisa, obračun
plaća na listu 64-73 spisa, analiza na stranici 74-120 spisa, sudska presude na stranici
142-191 spisa, obračun na stranici 200 spisa, sudske presude na stranici 203-212
spisa.

5.Na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u
pretežitom dijelu osnovan. Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu koji se odnosi na
isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u
dosuđenom bruto iznosu.

6.Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženice na
radnom mjestu njegovateljice, te da joj je u razdoblju od prosinca 2015. do prosinca

2016. plaća obračunavana po osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017., po osnovici
od 5.211,02 kn.

7.Sporno je da li je tuženica u utuženom razdoblju bila dužna isplatiti tužiteljici plaću obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn.

8.Prvo valja istaknuti kako je pozivanje tuženice na Sporazum o dodacima na plaću u
obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., bespredmetno budući da se tužiteljica,
suprotno navodima tuženice, na taj sporazum ne poziva niti na njemu temelji svoj
tužbeni zahtjev.

4

Posl. broj Pr-633/2021-9

9. U razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske
zaključili su nekoliko sporazuma kojima se regulira pitanje visine osnovice za plaće u
javnim službama.

10. Dana 23. studenog 2006. sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim
službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovica za izračun
plaće u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane
sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja,
Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog
liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara -
medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

11. Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007.
(Narodne novine br. 142/2006) osnovica za izračun plaća korisnika državnog
proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu utvrđena je
u visini od 4.819,66 kuna. Navedena odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23.
studenog 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna za 6 % veća od osnovice utvrđene
Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna (Narodne
novine br. 155/05).

12. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili
su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak
Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog dodatka za izračun plaća
javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84
kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6 %), dok je uvećanje
osnovice za preostalih 6 % sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka
Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni
pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu
na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom
sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva
uzastopna tromjesečja). U čl. IV. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja
pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog
sporazuma. Navedeni sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali
predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenog 2006.

13. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen dana 26. listopada 2011. kada su
sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka
Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike
Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije

5

Posl. broj Pr-633/2021-9

stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c t. 3.
određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec" znači da
se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

14. U čl. IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja
pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi
odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s
VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu
na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske
(st. 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća
korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista
uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog
postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja
pariteta iz 2008. (st. 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke
iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim
službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između
bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće
u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (st. 5.). U čl. V.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske,
nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuju
započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između
mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama
(koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će
se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za
zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske
uvećana za 1,5 %.

15. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni
međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanim u
čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao
pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

16. Ovaj sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika
Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke
koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni
predsjednik arbitraže.

18. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012.
donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da
među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7.
prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u
vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje
i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31.
prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.) jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

6

Posl. broj Pr-633/2021-9

19. Prema čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama (Narodne novine br. 141/12, u nastavku: TKU/12) plaću zaposlenika
čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini
umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža
(st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada,
položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su
zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u
rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i u čl. 51. ranijeg
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
(Narodne novine br. 115/10, u nastavku: TKU/10).

20. U skladu s čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj
ugovor u dobroj vjeri, a ako zbog promjena okolnosti koje nisu postojale niti su bile
poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi
ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano
prekršiti ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

21. Na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da su neosnovani navodi
tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011. Predmet navedenog sporazuma su prava koja se mogu urediti kolektivnim
ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona
o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09) sklopili Vlada
Republike Hrvatske i sindikati javnih službi, pa prema mišljenju ovog suda navedeni
sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Točno je da taj sporazum nije potpisan od
strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je
potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009., međutim okolnost da
jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja
na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci posl. br. Revr 408/2012-2 od 3. travnja

2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog
pregovaranja što nije slučaj u ovom predmetu budući da je Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

22. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na rok od pet godina što znači
da bi im važenje isteklo dana 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st.

1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora, pa se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u
razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema
tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

23. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom
trenutku nije dovedena u pitanje ni od strane Vlade Republike Hrvatske ni od strane
sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i
dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su zaključili 12. prosinca 2012., a stranka
tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne

7

Posl. broj Pr-633/2021-9

skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu.

24. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena
osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji
moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje
tuženika u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima
javnih službi.

25. Nije osnovan navod tužene da nisu nastupili uvjeti za povećanje osnovice plaća jer
je, zbog dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a (čl. 10 VII. t. 1. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu), došlo do odgode primjene čl. III. tog sporazuma.

26. U čl. IV. st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđena je korekcija
osnovice odnosno usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom
mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj
godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon
što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S
obzirom na to da se nije moglo predvidjeti da li će i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat
osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, u čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca

2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja

2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice
na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi
u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta
BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav
da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja
pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon
povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je
usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31.
prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

27. Iz teksta i smisla navedenih odredbi proizlazi da se odgoda odnosi samo na
"uskladbu" odnosno na usklađivanje pariteta u skladu s čl. IV. izmjena, a ne i odgoda
povećanja osnovice jer je bilo nesporno da do povećanja osnovice treba doći
automatizmom nakon što se ispune uvjeti iz čl. III. izmjena.

28. Nije sporno da je u razdoblju od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim
tromjesečjem 2014. zabilježena uzastopna negativna stopa rasta BDP-a (12
uzastopnih tromjesečja), kao i da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. zabilježen
rast realnog tromjesečnog BDP-a.

29. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. izmjena za
vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala
pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st.

5. izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu
usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi
Republike Hrvatske, međutim nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice

8

Posl. broj Pr-633/2021-9

jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.

30. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015.
bio je realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za
treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014.

31. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja
uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope
realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %) od
prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici
od 5.415,37 kuna bruto.

32. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i kako ih tuženik
ne obračunava sam, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene
osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, ali propust
Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u
javnim službama ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske bila je
ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih
poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne
pretpostavke da poslodavci, uključujući i tužene, mogu ispuniti svoje obveze.

33. Valja istaknuti da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom predmetu broj
Rev-1111/2020-2 ocijenio da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena
primjena odredbe čl. III. o "povratu" osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu odnosi na način "usklađivanja pariteta" (čl. IV. i čl. V. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu). Naime, u tom predmetu je Vrhovni sud dana 1. prosinca

2020. donio presudu kojom je reviziju umješača na strani tuženika podnesenu protiv
presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1083/2018-5 od 3. prosinca 2019.
kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-581/2017-
42 od 20. lipnja 2018., odbio kao neosnovanu. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za
isplatu razlike plaće na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma
o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011. Dakle, prvostupanjski postupak je vođen povodom
istovjetnog tužbenog zahtjeva u kojem je Republika Hrvatska kao umješač na strani
tuženika osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva smatrajući da nisu nastupile
pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. i da nije
automatizmom došlo do povećanja osnovice plaće, a što je u suprotnosti s pravnim
shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog čega je reviziju odbio kao
neosnovanu.

34. Tužitelj je u skladu s čl. 433.a st. 1. ZPP-a novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa dužan utužiti u bruto iznosu, ali nema pravo na isplatu bruto iznosa uvećanog
za doprinose na plaću. Naime, na iznos bruto plaće obračunavaju se porezi i prirezi te
se iz tog iznosa isplaćuju doprinosi koji se ubiru iz plaće odnosno na teret zaposlenika
(doprinosi za mirovinsko osiguranje), dok doprinosi na plaću (doprinosi za zdravstveno
osiguranje, zapošljavanje i zaštitu na radu) padaju na teret poslodavca. Budući da je u
skladu s navedenom odredbom tužiteljica zatražila isplatu novčane tražbine, ima pravo

9

Posl. broj Pr-633/2021-9

na naknadu razlike u plaći u visini od 2.658,50 kuna koliko i potražuje tužbenim zahtjevom.

35. U skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 16.-tog u
mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec. Međutim, tužiteljica nema pravo
na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani
u dosuđenoj bruto razlici plaće. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa,
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u skladu s čl. 15. st. 3. Zakona o
porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12,
43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na
dohodak (Narodne novine br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate
plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu
oporezivanju. Bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u
odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela,
pa ti porezi dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga u tom dijelu tužbeni
zahtjev nije osnovan.

36. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu
razlike plaće u iznosu 2.658,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos, osim u
dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, teku na način
određen u t. I. izreke presude.

37. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, sve tražbine su utužene u općem
zastarnom roku, od 5 godina a koji rok se primjenjuje u ovom slučaju. Naime, prema
članku 225. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine zastarijevaju za
pet godina ako nije određen neki drugi rok zastare. Uzimajući u obzir da je tužba
podnijeta dana 05. srpnja 2021. godine to sve tražbine koje tužitelj potražuje nisu u
zastari.

38. Odbijen je prigovor tuženika da Dom za starije osobe Raša nije javna ustanova te
da se na istu ne primijenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama kao
neosnovan. Naime, čl. 6. Zakona o ustanovama je propisano da se ustanova osniva
kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena
kao javna služba dok je čl. 7. istoga Zakona propisano da javnu ustanovu može
osnovati: 1/ Republika Hrvatska, 2/ jedinica lokalne i područne samouprave, 3/ druga
pravna ili fizička osoba, člankom 53. ustanova ima statut kojim se sukladno zakonu i
aktu o osnivanju sutanove uređuje ustrojstvo i način odlučivanja tijela ustanove te se
uređuju druga pitanja od značaja zaobavljanje djelatnosti i poslovanje ustanova.

39. U konkretnom slučaju nije sporno da je Dom za starije osobe Raša javna ustanova
čiji je osnivač Istarska županija i koja ima vlastiti statut kojim se uređuju prava radnika
(između ostaloga i plaća), međutim, kako iz citiranih odredbi Zakona proizlazi da svi
akti ustanove uključujući i statut moraju biti u skladu sa Zakonom pa tako i prava
radnika koje se odnose na plaću moraju biti u skladu sa Zakonom (u konkretnom
slučaju u skladu sa Zakonom o plaćama u javnim službama) tako da obrana tuženika
da se plaće isplaćuju iz proračuna Istarske županije kao i obrana da Istarska županija
nije stranka kolektivnog ugovora nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom
postupku.

10

Posl. broj Pr-633/2021-9

40. Punomoćnik tužiteljice je dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

41. S obzirom na to da tužiteljica nije uspijela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva
(u odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu
na dohodak koji je sadržan u dosuđenoj bruto razlici plaće, te u dijelu u kojem je tužba
povučena), a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, tužena joj je na temelju čl. 154.
st. 5. ZPP-a dužna nadoknaditi sve troškove.

42. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za sastav tužbe, sastava podnesaka od

04. kolovoza 2021. godine, sastav podneska od 07. rujna 2021. godine, pristup ročištu
od 28. rujna 2021. godine za svaku radnju u iznosu od 500,00 kn uvećano uza iznos
PDV-a i pristup ročištu za objavu presude dana 26. listopada 2021. godine u iznosu
od 250,00 kuna uvećano za PDV.

41. Tužiteljici je prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15, u nastavku: Tarifa) priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za
sastav tužbe u visini od 50 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podneska od 04.
kolovoza 2021. godine u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 7.1 te za zastupanje na
ročištu od 28. rujna 2021. godine u visini od 50 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, i pristup
ročištu za objavu presude dana 26. listopada 2021. godine u visini od 50 % odnosno
sveukupno 25,00 bodova odnosno 1.750,00 kn uvećano za iznos PDV-a što iznos od

2.187,50 kn.

42. Time opravdani troškovi tužiteljice iznose 2.187,50 kuna. Na priznate troškove
parničnog postupka tužiteljici u smislu čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine br.
112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20) pripadaju i zatezne kamate koje teku od
donošenja presude do isplate.

43. Stoga je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom iznosa
od 2.187,50 kuna slijedom čega je odlučeno kao pod tč. II. izreke ove presude.

44. Nadalje valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za sastav podneska od 07. rujna 2021.
godine. Naime, navedenim podneskom tužiteljica je dostavila presude s time da je
navedene presude mogla dostaviti i prilikom podnošenja tužbe, odnosno prilikom
podnošenja podneska od dana 04. kolovoza 2021. godine to sud smatra da takvi
troškovi nisu opravdani slijedom čega je valjlo odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan
te je odlučeno kao pod tč. III. izreke ove presude.

45. Punomoćnica tuženice je dostavio podnesak kojim je zatražio troškove postupka.
Uzimajući u obzir da tuženica nije uspjela u sporu to je njezin zahtjev za naknadu
troškova u cijelosti odbijen te je odlučeno kao pod tč. IV. izreke ove presude.

U Labinu, dana 26. listopada 2021. godine

Sutkinja Zdenka Raguž Zupičić, v.r.

11

Posl. broj Pr-633/2021-9

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom
broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od
petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno
obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke
za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje
nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika