1                            Poslovni broj: I Kž-231/2021-4

Poslovni broj: I Kž-231/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. M. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18., 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 27. svibnja 2021. broj K-17/2020-12, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i spis predmeta upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 27. svibnja 2021., broj K-17/2020-12, Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim optuženog T. M. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz članka 118. u svezi sa stavkom 34. KZ/11. te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju istog zakonskog propisa, te uz daljnju primjenu članka 41., 44. i 47. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom T. M. S. kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci (334 dana) zamijenjena je radom za opće dobro, tako što se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje za 2 (dva) sata rada za opće dobro, što iznosi 668 (šesto šezdeset osam) sati. Na temelju članka 54. stavka 1. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. svibnja do 2. svibnja 2020.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom T. M. S. platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.  i 6. ZKP/08.i to "na ime troškova vještačenja u iznosu od 5.148,00 kuna, na ime troška svjedoka iznos od 333,20 kuna, te na ime paušala iznos od 3.000,00 kuna." Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni M. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se "…pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok u slučaju prihvaćanja i potvrde kvalifikacije iz pobijane presude, predlaže se istu preinačiti u odluci o kazni, te optuženik primjereno strože kazniti."

3. Optuženi T. M. S. podnio je po branitelju V. M., odvjetniku u O. d. K. & p. d.o.o. odgovor na žalbu u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti u cijelosti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Naime, osnovano državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje inkriminiranog događaja u odnosu na odlučnu činjenicu sadržaja optuženikove namjere pri počinjenju teretećeg kaznenog djela. Inkriminirani događaj je u optužnici tužitelja činjenično i zakonski opisan, te pravno kvalificiran kao kazneno djelo protiv života i tijela ubojstvom u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., dočim je prvostupanjski sud zaključio i presudio kako je u pitanju kazneno djelo pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

6.1. U tom kontekstu prvostupanjski sud je činjenice bitne za pravnu ocjenu djela utvrdio prihvaćajući kao vjerodostojne, istinite i logične svjedočke iskaze oštećenog M. K., te svjedočenja F. Š., J. R. i S. Š. R. (točke 9. i 10. u obrazloženju pobijane presude), sve u uvjetima kada se optuženik brani da se radi svog stanja pijanstva ne sjeća događaja. Isto tako, prvostupanjski sud kao stručne i objektivne prihvatio je nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka. Na taj način raspravno vijeće prvostupanjskog suda našlo je nesporno dokazanim da je optuženik kritične prigode na utuženom mjestu bez povoda napao oštećenika i to tako da ga je punom staklenom bocom piva udario u glavu, a potom ostatkom iste boce kojeg je držao u ruci porezao oštećenika po lijevoj strani vrata, nanijevši mu (lake) tjelesne ozlijede.

6.2. Iz podatka da je kao posljedica optuženikovog postupka oštećeniku nanesena laka tjelesna ozljeda, nepostojanja prethodnog konflikta između optuženika i oštećenika, te iz odnosa fizičke nadmoći optuženika u odnosu na oštećenika, prvostupanjski sud zaključuje kako optuženik kritične zgode nije postupao u cilju usmrćenja oštećenika tj. da njegova namjera nije bila usmjerena na ubojstvo oštećenika, nego na njegovo teško tjelesno ozljeđivanje. Zbog toga je sud prvog stupnja u tom dijelu – u pogledu sadržaja namjere optuženika izmijenio činjenični opis, te posljedično tome zakonski opis i pravnu kvalifikaciju djela i osudio optuženika za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11. S tim u svezi raspravno vijeće je utvrdilo kako oštećenik ničim nije izazvao inkriminirani tijek događaja, te "…da je optuženik bio u mogućnosti kontrolirati svoje aktivnosti u smislu lokalizacije i intenziteta udarca i reza bocom" (točka 20. u obrazloženju pobijane odluke).

6.3. Međutim, takvi zaključci prvostupanjskog suda su za sada i prema ocjeni ovog žalbenog suda, pogrešni i preuranjeni. Naime, državni odvjetnik u svojoj žalbi ispravno ukazuje na nužnost sagledavanja "…ukupnog ponašanja okrivljenika, karaktera uporabljenog sredstva, lokacije nanošenja  ozljede…". Takvi prigovori državnog odvjetnika su osnovani, jer se o sadržaju namjere počinitelja može i treba zaključivati prema trajnim materijalnim dokazima, odnosno okolnostima  kao što su snaga udarca, brojnost udaraca, karakteristike upotrijebljenog sredstva, lokacija ozljede itd. Pritom treba naglasiti da su krhotine pivske boce kojima je optuženik tjelesno ozlijedio oštećenika po lijevoj strani vrata notorno, ali i prema prihvaćenom stručnom mišljenju sudsko-medicinskog vještaka, pogodno sredstvo kojim se mogu prouzročiti tjelesne ozljede, kao u konkretnom slučaju, ali i teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom. Taj, mogući smrtni ishod prema vještaku ovisi o "…regiji koja je zahvaćena ozljedom, snazi i dubini udarca navedenim predmetom". Stoga je za sada neprihvatljiva argumentacija prvostupanjskog suda kojom obrazlaže kako bi se u konkretnom slučaju radilo o pokušaju teške tjelesne ozljede, a ne o pokušaju ubojstva. Upravo suprotno, takvu argumentaciju za sada ozbiljno dovodi u pitanje kako sredstvo počinjenja (krhotine razbijene pivske boce), tako i jačina prethodnog udarca pivskom bocom u glavu oštećenika (jak intenzitet), brojnost udaraca (dva), te lokacija ozljeđivanja (vrat). Ovo tim prije što prvostupanjski sud prihvaća sudskomedicinsko vještačenje po kojem je prvi udarac pivskom bocom po glavi oštećenika, kada se ta boca i razbila, optuženik zadao silom jakog inteziteta i kada oštećenik u svom svjedočkom iskazu prenosi izjavu liječnika koji ga je prvi zbrinjavao nakon događaja i koji mu je navodno rekao "…da je samo 4 mm falilo da mu (inkriminirana rezna rana vrata) presiječe glavnu arteriju" (točka 7.1. u obrazloženju pobijane presude). Tim slijedom je neprihvatljiv i daljnji zaključak prvostupanjskog suda o tome da je optuženik "…s obzirom na svoju fizičku snagu i činjenicu da je kod sebe imao bocu mogao snažnije udariti ili eventualno ubosti oštećenika krhotinama razbijene boce…" (točka 22. u obrazloženju pobijane presude), posebno kada se na umu ima da je optuženik nesporno bio u pijanom stanju (koncentracija alkohola 2,36 g/kg u organizmu), pa je i u tom kontekstu upitna njegova mogućnost upravljanja motoričkim radnjama kritične prigode, što je sve u koliziji sa zaključkom prvostupanjskog suda o tome da je optuženik da je htio mogao postupati i drugačije. Najzad, respektirajući sve izloženo, prvostupanjski sud kao bitnu osnovu za svoju odluku neutemeljeno ukazuje na izostanak motiva za inkriminirani napad. Naime, motiv može biti jedna od relevantnih okolnosti - indicija, no, njegov izostanak u uvjetima postojanja brojnih drugih odlučnih činjenica neprihvatljiva je osnova za zaključak o namjeri optuženika da oštećenika samo teško tjelesno ozlijedi, a ne i pokuša ubiti.

7. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, za sada su pogrešni i preuranjeni zaključci prvostupanjskog suda o sadržaju namjere optuženika i preciziranju kaznenog djela koje je ostalu u pokušaju, pa je trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu i spis predmeta vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim odgovarajuće obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08. S tim u svezi, a kako je tijek događaja temeljem svih izvedenih dokaza nesporno utvrđen, prvostupanjski sud će osobitu pozornost posvetiti analizi i ocjeni sadržaja provedenih vještačenja. Kod psihijatrijskog vještačenja posebno treba ocijeniti dio mišljenja koje se odnosi na fiziološke poremećaje koji se javljaju kod većine ljudi sa utvrđenom koncentracijom alkohola u organizmu, kako je to bio slučaj kod optuženika (poremećaj koncentracije, percepcije, zaključivanja, donošenja odluka, poteškoća koordinacije pokreta…) i utvrđenja iz istog staviti u kontekst konkretnog slučaja. Drugim riječima, nužno je preispitati zaključak suda da je optuženik kritične prigode "bio u mogućnosti kontrolirati svoje aktivnosti u smislu lokalizacije i intenziteta udarca i reza bocom, odnosno, njezinim krhotinama". Također prvostupanjski sud će po potrebi dodatno ispitati sudskomedicinskog vještaka radi razjašnjenja pitanja je li identičnim postupkom optuženika kojim je nanesena rezna rana vrata bilo moguće oštećeniku nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, odnosno, tešku tjelesnu ozljedu sa smrtnim ishodom, ili je, pak, za nanošenje takvih ozljeda bila potrebna drugačija manipulacija sredstvom ozljeđivanja i , ako jest, kakva. Pritom rezultate oba navedena vještačenja treba dovesti u međusobnu korelaciju i u vezu sa svim drugim na raspravi izvedenim dokazima.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 26. listopada 2021.