- 1 -              Poslovni broj: I Kž-eu-5/2021-6

Poslovni broj: I Kž-eu-5/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P. zbog kaznenog djela prijevare i drugih iz članka 217. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona Republike Slovenije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kv-eu-4/2020-5 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I U povodu žalbe osuđenog D. P., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba osuđenog D. P. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke utvrđeno da je osuđeni D. P., presudom Okružnog suda u Krškom, broj III Ks 10911/2012. od 28. rujna 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 3. studenog 2020., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci zatvora pri čemu je uzeta u obzir jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 2 (dva) mjeseca izrečena presudom Okružnog suda u Krškom, broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006. i kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, izrečena presudom Okružnog suda u Krškom, broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj II Kp 10911/2012. od 1. ožujka 2018. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci osuđeniku je uračunato vrijeme zadržavanja i pritvor od 12. srpnja 2005. od 10,00 sati do 27. siječnja 2007., te izdržana kazna po presudi Okružnog suda u Krškom broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006., od 26. siječnja 2007. do 12. rujna 2011.

 

1.1. Nadalje, pod točkom II. izreke presude utvrđeno je kako je osuđeni D. P. presudom Okružnog suda u Krškom, broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006 proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare iz članka 217. stavka 2. u svezi s člankom 25. Kaznenog zakonika Republike Slovenije (dalje: KZRS), kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS u produljenom trajanju, kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS, kaznenog djela prikrivanja iz članka 221. stavka 1. i 3. KZRS u svezi članka 25. KZRS u produljenom trajanju, kaznenog djela ovjere lažnog sadržaja iz članka 258. stavka 1 KZRS u produljenom trajanju te je u nastavku te točke izreke naveden detaljan činjenični i zakonski opis svih inkriminiranih radnji.

 

1.2. Pod točkom III. izreke navedeno je kako je presudom Okružnog suda u Krškom, broj II K 10911/2012. od 25. svibnja 2017. osuđeni D. P., proglašen krivim da je počinio kazneno djelo prijevare iz članka 211. stavka 3. i 1. KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a u nastavku te točke izreke naveden je detaljan činjenični i zakonski opis inkriminiranih radnji.

 

1.3. Zatim je pod točkom IV. utvrđeno da opisana kaznena djela pod točkom II. izreke pobijane presude prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavljaju kazneno djelo protiv imovine, prijevarom u produljenom trajanju iz članka 236. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) za koje je propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, kazneno djelo protiv imovine, prikrivanjem u produljenom trajanju iz članka 236. stavka 1. i članka 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., dalje KZ/97.), za koje je propisana kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine te kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, ovjerovljavanjem neistinitog sadržaja u produljenom trajanju iz članka 315. i članka 61. KZ/97., za koje je propisana kazna zatvora od 3 mjeseca do 5 godina. Pod točkom V. utvrđeno je da opisano kazneno djelo pod točkom III. izreke prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavlja kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz članka 224. stavka 1. KZ/11., za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine.

 

1.4. Pod točkom VI. izreke je primjenom članka 89. stavka. 1. u vezi članka 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 134/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) priznata presuda Okružnog suda u Krškom, broj III Ks 10911/2012. od 28. rujna 2020., koja je postala pravomoćna i izvršna 3. studenog 2020., a kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci, te je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci, u koju je uračunato vrijeme zadržavanja i pritvor od 12. srpnja 2005. od 10,00 sati do 27. siječnja 2007., te izdržana kazna po presudi Okružnog suda u Krškom broj K-83/2005. od 30. ožujka 2006. u svezi s presudom Višeg suda u Ljubljani, broj III Kp 64/2006. od 8. studenog 2006., od 26. siječnja 2007. do 12. rujna 2011., odnosno određeno je izvršenje kazne zatvora u neizvršenom dijelu od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca u Republici Hrvatskoj.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. P. osobno zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine, vrati na ponovno odlučivanje pred stvarno nadležan sud prema mjestu prebivališta osuđenika, a podredno da se dozvoli obnova kaznenog postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica počinjenja inkriminirane radnje u odnosu na terećeno prepisano kazneno djelo prema KZRH".

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojemu u bitnome navodi kako osuđenik vrlo opširno polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem ranije citirane pravomoćne i izvršne presude Okružnog suda u Krškom nalazeći da Županijski sud u Varaždinu nije pravilno utvrdio o kojim se kaznenim djelima radi prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu jer pobijanom presudom nije ostvarena niti jedna osnova za podnošenje žalbe, a sama žalba zapravo osporava stranu presudu koja se preuzima umjesto presudu Županijskog suda u Varaždinu.

 

4. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je bespredmetna.

 

6. Iako je žalitelj istaknuo žalbenu osnovu "bitne povrede odredaba kaznenog postupka" iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno povrede kaznenog zakona analizirajući pri tome i činjenična utvrđenja iz strane presude.

 

7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08., a u povodu podnesene žalbe osuđenika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na način da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava koje prileže spisu i samih tih isprava.

 

7.1. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio kako ne postoje obligatorni razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja strane presude iz članka 94. stavka 1. ZPSKS-EU.

 

7.2. Međutim, po izvršenom pregledu spisa predmeta, a poglavito u sadržaj potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, uočeno je kako prijevod iste na hrvatski jezik ne sadrži činjenični opis kaznenih djela za koja je osuđenik pravomoćnom stranom presudom proglašen krivim, dakle potvrda nije potpuna. Podredno, spisu ne prileži niti hrvatski prijevod strane pravomoćne presude iz koje bi bio vidljiv činjenični opis kaznenih djela za koja je potrebno utvrditi dvostruku kažnjivost u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU.

 

7.3. S tim u vezi, valja naglasiti kako je činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđena osoba u postupku priznanja strane presude proglašena krivom obvezni sastojak zahtjeva za priznanje presude, odnosno potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, ili strane presude čije se priznanje traži, budući da bez tog sastojka ne bi bilo moguće ispitati postoji li koja od osnova za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 94. ZPSKS-EU.

 

7.4. Nadalje, iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud postupio u smislu odredbe članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU, odnosno od države izdavanja nije zatražio dopunu ili ispravak potvrde u dijelu koji je trebao sadržavati činjenični opis kaznenih djela, nego je činjenični opis kaznenih djela sadržan u izreci očigledno nastao u slobodnom prijevodu prvostupanjskog suda, pa je opisanim postupanjem počinjena navedena bitna povreda ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i pobijana presuda ne može se ispitati.

 

8. Stoga, kako je prvostupanjski sud pristupio utvrđivanju dvostruke kažnjivosti iako u spisu nedostaje činjenični opis kaznenih djela za koja je osuđenik osuđen (bilo u prijevodu potvrde bilo u prijevodu strane presude), dakle potvrda nije potpuna te nije moguće utvrditi je li u skladu sa presudom, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer između stvarnog sadržaja potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU i obrazloženja pobijane presude u dijelu koji se odnosi na činjenični opis postoji znatna proturječnost.

 

9. Ujedno se prvostupanjskom sudu skreće pažnja, kako je izreka pobijane presude nepotrebno opterećena činjeničnim opisima kaznenih djela s obzirom da činjenični opis kaznenog djela za koje je izrečena kazna zatvora presudom čije se priznanje i izvršenje traži nije nijednom odredbom ZPSKS-EU predviđen i kao obvezni sastojak odluke kojom se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za priznanje strane presude i izvršenje kazne zatvora izrečene tom stranom presudom, nego isključivo kao što je već naglašeno u točki 6.3. obvezni sastojak bilo potvrde iz članka 103. ZPSKS-EU, bilo strane presude čije se priznanje traži (vidi presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-eu-4/2017. od 19. srpnja 2017.).

 

10. Slijedom svega izloženog, trebalo je u povodu žalbe osuđenog D. P., a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I izreke na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., čime je žalba osuđenika postala bespredmetna.

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju te otkloniti nedostatke na koje je upozoren, na način da će prije svega, postupiti u smislu odredbe članka 94. stavka 1. točke 1. ZPSKS-EU, odnosno od države izdavanja u roku koji ne može biti dulji od sedam radnih dana, zatražiti dopunu, odnosno ispravak potvrde u dijelu koji bi trebao sadržati činjenični opis kaznenih djela za koja je osuđenik proglašen krivim, te potom iznijeti valjane razloge o odlučnoj činjenici, odnosno utvrditi je li potvrda iz članka 103. ZPSKS-EU potpuna i je li u skladu s dostavljenom presudom. Potom će pristupiti utvrđenju dvostruke kažnjivosti u smislu članka 89. stavka 1. ZPSKS-EU vodeći računa o tome da se u postupku priznanja i izvršenja strane sudske odluke provedenog na temelju odredaba ZPSKS-EU, u skladu s pravnim stavovima izraženim u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne primjenjuje kazneni zakon koji je bio na snazi tempore criminis niti se u tom postupku odlučuje o primjeni blažeg zakona u smislu članka 3. KZ/11., već se primjenjuje onaj kazneni zakon koji je na snazi u trenutku odlučivanja o ispunjavanju zakonskih pretpostavki za priznanje strane sudske odluke. Naposljetku će ponovno razmotriti i preispitati sve okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke u konkretnom slučaju, te donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku koju će valjano i obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

 

U Zagrebu 26. listopada 2021.